8. novembar 2018.8. nov 2018.
STRAST JOŠ TRAJE
ODBOJKA: POZDRAV IZ RUMUNIJE

STRAST JOŠ TRAJE

Odbojka na nacionalnom nivou čuva kontinuitet uspeha, šabačka, nažalost, trenutno je daleko od nekog pomena vrednog rezultata. Ženske ekipe su u najnižem rangu, muške ne postoje, ipak, imamo i mi predstavnika trofejnog sporta iz našeg grada koji znači nešto u drugim zemljama. Upoznali ste Miloša Antonića. Karijeru gradi širom Evrope i planete, a sada je u susedstvu, prvi tehničar tima koji se tek plasirao u elitu, ali želi da uskoro dosegne vrh.
-To je KAMPIA TURZI klub iz istoimenog grada u središtu Rumunije, blizu Kluža. Od avgusta sam “zadužio” dres. Novi smo prvoligaši, sada nemamo tim za plej of, ali smo daleko i od borbe za opstanak, trenutno smo osmi. Cilj je da ostanemo u sredini, a od naredne godine napadamo i plej of – počinje razgovor Antonić.
Prvi put si u Kampiji, ali ne i u Rumuniji tokom karijere.
-Vratio sam se posle tri godine. Onda sam nastupao za DINAMO Bukurešt. Vratio sam se, ali kao da sam prvi put tu. Kvalitet lige i igrača je neuporediv pre tri godine i danas. Onda to beše nekvalitetna liga, bez velike popularnosti, a sada su tribine pune, liga među jačima u Evropi, zarade vrlo respektabilne, kvalitet igara i ekipa je “eksplodirao”. Najslikovitije čitaocima će zvučati inforamcija da u Rumuniji igraju naši reprezentativci Rosić i Majstorović.
Kako su to postigli, šta je bilo ključno?
-Najpre ulažu u sport, žele da uče i znaju da uspeh zahteva vreme i kontinuitet. Kako odbojka nema veliku tradiciju, nisu ograničili broj stranaca, već su u dolasku videli šansu da rade sa vrhunskim stručnjacima, da imaju igrače sa svih kontinenata. Gledajući dobre utakmice, deca se zaljube u odbojku, počnu da treniraju, stasavaju uz trenere i saigrače sa iskustvom, a Rumunija vremenom dobija odlične domaće igrače.
Koliko je stranaca u ekipi za koji nastupaš?
-Mi smo tim sa malim brojem stranaca. Uz mene, tu je još jedan igrač iz Srbije i jedan Brazilac.
Jesi li se prilagodio novoj sredini i do kada te ugovor veže za TURZI?
-Brzo sam se aklimatizovao, mentalitet ljudi je sličan i nema potrebe za nekim posebnim vremenom prilagođavanja. Ugovor je do jula 2019. godine, o kasnijem periodu ne razmišljam. Sezona je tek počela, fokus mi je na narednom meču.
Već si iskusan igrač. Šta su donele godine i promene sredina kod profesionalnog sportiste?
-Svaka sezona, svaka nova sredina je iskustvo koje nas izgrađuje. Ne mislim samo igrački, već i ljudski. Novi ljudi, kulture nas obogaćuju na više nivoa, upotpunjuju ličnost. Najveća promena za mene dogodila se prethodne godine. Postao sam otac jedne Hane i od onda su se i prioriteti promenili. Još živim za pobedu, za slavlje u svlačionici, za taj osećaj posle uspeha, ali je odbojka, moja velika ljubav, sada ipak ispod na listi prioriteta.
Razmišljaš li nekada o završetku karijere i “penzinerskim” danima?
-Ne, možda nekada, ali jako retko. Tek ulazim u godine koje treneri smatraju najurelijim za tehničare, 32 – 36. godine, verujem da mogu još mnogo da pružim. Nisam oročio karijeru ni na 36. godina. Još imam strast na svakom treningu i utakmici, kada sport postane opterećenje, a ne zadovoljstvo, ja ću se povući, ma kada da se dogodi.
PUTEŠESTVIJE
MILOŠEVO
Miloš Antonić je karijeru započeo u OK ŠABAC, a potom igra u Sloveniji (KRKA i TRIGLAV), Budvi, Egiptu, Libanu, Kipru gde ostvaruje najbolje rezultate, osvaja dve titule šampiona. Sa Kipra odlazi u Nemačku, Rumuniju, potom Francusku, da bi se vratio u istočno susedstvo.
D. B.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa