15. novembar 2018.15. nov 2018.
FILOZOFIJA U DEFANZIVI,  ALI ĆE OPSTATI
RAZGOVOR SA POVODOM: VEROLjUB ILIĆ – PROFESOR FILOZOFIJE

FILOZOFIJA U DEFANZIVI, ALI ĆE OPSTATI

Srbija nema filozofsku tradiciju. Humanističke nauke trpe udare ekonomskog imperativa. Filozofija menja pojavne oblike ali čuva bazične vrednosti. Filozofija “neprijatelj” države. Kroz filozofiju se stvara osvešćeni, odgovorni pojedinac koji neguje opšte dobro
Beše to krajem sedmog i početkom šestog veka pre nove ere. Čovek je postao svestan sebe, započeo bitku u kojoj pobeđuje strah, mitološke, nepotpune odgovore. Rađala se filozofija. Ljubav prema mudrosti (grč. Philosophia) postala je večna vrednost prva i najvažnija pobeda razuma i sistemskog analitičkog promišljanja traganja za istinom, suštinom. Iako je zaslužna za pojavu svih nauka, iako je temelj na kome je sazdan svaki napredak društva, jezgro iz koga su se rađali pokreti i revolucije koje su tvorile novi kvalitet, napredniju epohu, već dva veka je sa mesta na tronu koje joj pripada, došla u podređen položaj spram vrednosti suprotnih univerzalnim koje propagira.
-Logos je na prelazu sedmog i šestog veka pre nove ere pobedio mitos, um i razum pobeđuju mitološko shvatanje sveta koji nas okružuje. Taj prelazak nije bio ni lak, ni brz, ali kada je Tales predviđao pomračenje Sunca, prirodna pojava prestala je da bude manifestacija ljutnje bogova. Kroz celokupnu istoriju filozofija je menjala pojavne oblike, no čuvala je potku još onda postavljenu. Isticala je racionalno mišljenje oslonjeno na razum, nosila je kritički odnos prema svetu, čoveku i svakom društvu i ne postoji nijedno društvo kome je filozofsko mišljenje nanelo štetu – počinje razgovor za naš list Veroljub Ilić, predsednik podružnice Srpskog filozofskog društva, predstavnik u Nacionalnom prosvetnom savetu i profesor filozofije u Šabačkoj gimnaziji.
Iako je filozofija izdigla čoveka na viši nivo, kod nas je još uvek prisutna tradicija u kojoj “filozofija” i “filozof” imaju negativno značenje apstraktnog, beskorisnog, nepraktičnog. Na ovim prostorima filozofija nema dugu tradiciju, nema korene koji bi je čuvali pri jakim političkim vetrovima, pred olujama vremena.
-Dugo je filozofija suštinski gušena, onemogućavan je prodor u javnu sferu. Prvi autentični filozofi pojavili su se između dva rata, školovani u Nemačkoj, doneli su znanja u otadžbinu. Ipak, odmah posle Drugog svetskog rata započinje ideološko silovanje filozofije Marksizmom, a ti filozofi su proterani. Kada je prošlo takvo jednoumlje usledila je dominacija tržišne ekonomije koja nameće svoj ideal društva i čoveka u tom društvu. Čovek živi da bi radio, zarađivao, trošio, napredovao, ne da bi promišljao, procenjivao, mislio o alternativama, a baš to je bit filozofije. Tržišna ekonomija nije dominantna samo kod nas, naravno, to je već obeležje vremena i filozofija trpi na daleko širem području nego što je naše.
Mnogi srednji vek nazivaju “mračnim dobom”, a milenijum mraka započeo je gašenjem poslednje filozofske škole 529. godine. Država je gard u odnosu na sophiu (grč. Mudrost) “zauzela” davno, shvatajući da je ona potencijalno najveći neprijatelj vlastodržaca.
-Sukob filozofije i države počinje još u Antici. Svi znamo šta se dogodilo Sokratu kada se usudio da kritički rezonuje vlast svog polisa, kada se usprotivio bogovima Atine. On je tvrdio da je filozofija za državu poput obada koji podstiče tromog konja da se pokrene. U 19. veku je filozofija zabranjena u carskoj Rusiji. Ministar prosvete Knez Sihmatov Zirineski je rekao da je filozofija beskorisna, a filozofe označio kao ljude koji podižu bune. Posle Oktobarske revolucije Lenjin je filozofe brodovima “izvozio” na zapad. Ipak, u nekim, po meni pametnim državama, ona je negovana, čuvana jer su razumeli korist od filozofije, filozofskog razmišljanja. Filozofija isključuje emocije, interes, a baš na njima ideologije baziraju moć i zato vlast kroz istoriju nije volela filozofe i filozofiju. Filozofi su kadri da razotkriju manipulaciju, propagandu jer filozofija deluje sa pozicije univerzalnog u čoveku, većeg od svega partikularnog.
Defanziva filozofije započela je početkom devetnaestog veka i traje još uvek.
-Razvojem pozitivizma u tom periodu nauke se specijalizuju, na neki način ističu potencijal zarade na tim znanjima, a sa tog aspekta filozofija je “tanka”. Vremenom su novac i zarada sve više dobijali na značaju kao vrednost, a filozofija je morala da traga za razlozima svog postojanja, svrsishodnosti u novom vremenu.
U takvom poretku trpi i filozofija kao poštovano akademsko zvanje u naučnim krugovima.
- Aktuelno vreme možemo okarakterisati kao doba antihumanističke histerije u okviru koje je i antifilozofska histerija. Tržišna ekonomija i finansijski imperativ potiskuju sve što ne može doneti brzu dobit, a u tim atacima na društvene nauke, u potiskivanju sociologije, književnosti, istorije, filozofija prolazi najgore. Potiskuje se iz nastavnih planova i programa, svodi se na nivo izbornog predmeta, dok se najvažnije naučne institucije i udruženja, poput Srpske akademije nauka i umetnosti zatvaraju za filozofe. Sledstveno tome nije uvažavano ni mišljenje Instituta za filozofiju, Odeljenja za filozofiju pri Filozofskom fakultetu.
U traganju za svojom svrsishodnošću, odnosno ukazivanju na opšti značaj filozofija se suočava sa brojim izazovima na koje suštinski jedina može dati odgovor.
-Vreme sile, moći kapitala, netolerancije, nasilja iziskuje ono čemu filozofija teži, da pomogne razvoj, pre svega mladog čoveka koji razmišlja svojom glavom, na argumentima formira sopstvene stavove, gradi aktivno svoj svet na principima lepote, pravednosti, istinitosti umesto pasivnog prihvatanja nametnutog. Deklarativno svi ističu značaj postojanja odgovornog, osvešćenog čoveka u stalnoj potrazi za istinom, a baš takvom pojedincu teži filozofija. Filozofija kao metafizika ne postoji više, prestalo je traganje za konačnim odgovorom na pitanja šta su država i ovaj svet, ona sada kreira svet. Mnogi teže kreiranju sveta, ali se taj filozofski izdvaja po tome što teži stalnom unapređenju, samoprevazilaženju, teži analizi trenutnog, činjeničnog kao polaznog u predviđanju budućeg mogućeg. Analiza činjenica ukazuje šta čovek i država mogu biti i kuda idu. Kroz filozofiju podstičemo analizu jednog fenomena iz više perspektiva. Težeći argumentima pojedinac osnažuje poziciju odgovornosti, odnosno odgovornog čoveka i tu se briše jednakost između kritičkog mišljenja kao najveće vrednosti filozofije i kritizerstva, kritike bez argumenata koja je suštinski neprijatelj filozofije.
Filozofija kao nastavni predmet prinuđena je da odoleva različitim udarcima.
-U stručnim školama je svedena na nivo izbornog predmeta, ali u nastavnom programu gimnazije je opšteobavezna. Učenik se vrednosno formira kroz filozofiju i humanističke nauke. Kroz filozofiju se zaokružuje etički integritet ličnosti. Efekti filozofije su posredni, grade se odgovori na pitanja kakvog ćemo čoveka stvoriti sutra, šta će biti, a to je kasnije vidljivo. Filozofija je traganje za odgovorima na večna pitanja koja se uvek nameću, nema konačnih odgovora, već se iznova postavljaju. U Sloveniji se filozofija uvodi u starijim razredima osnovnih škola jer su uvideli njen značaj za kreativno mišljenje i samostalno istraživanje. Američki filozof Lipman je osmislio filozofiju za decu uz insistiranje da što ranije uđe u obrazovni sistem.
Filozofija nije uobičajen predmet, te i kvantifikovanje učenika mora biti drugačije.
-Nije moguće kvantifikovanje kao u drugim naukama, jer nema jasnih i preciznih odgovora da bi sud tačno/netačno bio primenjiv. Kako odrediti tačan odgovor na pitanje šta je sreća, dobro, šta je smisao, koji vrednosni sistem treba prihvatiti, koji preispitati? Uspeh profesora filozofije je kada učenik teži odgovoru, kada ima odgovor i argumente na kojima ga bazira. Uspeli smo ako učenik jasno razlikuje činjenice od vrednosnih sudova. Meni je drago što naši đaci ti čine. Uspešno nastupamo na filozofskim olimpijadama u Srbiji, inostranstvu.
Ma koje pitanje da dominira jednim vremenom, filozofija ima suštinski značaj.
-U planu je uvođenje poslovnih etika u stručnim školama. Institut za bioetička ispitivanja postoji u Beogradu Bioetika je ta koja odgovara na etička pitanja na savremene dileme: eutanazije, abortusa, veštačke inteligencije, kloniranja, robotike. Čovek gubi humanitet, postoji strah da bi mogao potpuno nestati u eri brzog razvoja savremenih tehnologija. Bioetika ukazuje na tu opasnost, podstiče mislećeg čoveka da bori tragajući za odgovorima.
D. Blagojević

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa