29. novembar 2018.29. nov 2018.
Od srpskog Verdena do Malog Pariza
Sećanje na vreme transformacije grada (1918 – 1938)

Od srpskog Verdena do Malog Pariza

Nova država, novi početak za Šabac. Nekada pogranični grad tražio identit kao deo unutrašnjosti velike države. Za dve decenije prešao put od razorenog do industrijski jakog bogate kulturne ponude i društvenog života
Šabac je oslobođen 2. Novembra 1918. Godine, međutim to je bio samo početak ponovne izgradnje devastiranog grada gde je rat ostavio pustoš. „Srpski Verden“ je vapio za pomoći, a nepune dve decenije kasnije ponovo je postao „Mali Pariz“. Ipak nije bio isti jer ni država nije više bila ista. Više to nije bio pogranični grad, već grad u unutrašnjosti velike države, morao je pronaći novi identitet. Izložba na trgu Šabačkih žrtava koju je realizovao Međuopštinski istorijski arhiv predstavlja vremeplov i vodič kroz istoriju grada u međuratnom periodu, vreme intenzivnog razvoja i obnove. Pokriva razdoblje od 1918. do 1937. godine, odnosno od ulaska srpske vojske u Šabac, do puštanja u rad prvog pogona fabrike „Zorka“ čime pogranični grad, trgovački orijentisan postaje industrijski centar.
-Nakon završetka rata polovina građana je nestala. Broj stanovnika sa 14.000 prepolovljen je na 7.000. Osim ljudskih, grad je imao i velike materijalne gubitke. Gotovo sve javne građevine su uništene. Stvaranjem nove države 1. decembra 1918. godine, Šabac gubi pogranični status grada duboko u teritoriji novoosnovane države. Polako se menja njegov karakter, sve do 1938. godine kada se transformiše u industrijski centar. „Zorka“ postaje nosilac ekonomskog razvoja tokom čitavog 20. veka. Oni će biti neraskidivo vezani - naveo je Ivan Dosković, autor izložbe, istoričar i arhivista Međuopštinskog istorijskog arhiva.

Čuvanje uspomene
- Građa za međuratni period relativno slabo je sačuvana, posebno ona atraktivna za javnost, jer je veliki deo nestao tokom Drugog svetskog rata. To nije jedini razlog što istraživači nisu više bavili ovim delom istorije grada. Naime, Šabac je pripadao Drinskoj banovini sa centrom u Sarajevu, tako da se građa nalazila tamo. Deo izložbe govori o stradanju grada i herojima. Obuhvata fotografije iz takozvanog „Crnog albuma“ u kom su slike kojima je dokumentovano realno stanje nakon oslobađanja i svedoči o velikom razaranju grada, kao i spisak nastradalih u periodu 1912. do 1918. godine. Iako je reč o balkanskim i Prvom svetskom ratu u kolektivnoj svesti to je povezan period sukoba. Spomenik u porti šabačke crkve je dokaz toga. Odavanjem počasti ljudima koji su se borili čuvamo kulturu sećanja na njih.

Izgradnja bolnice
Po oslobođenju Šapca srpska vojska zatekla je građane su iscrpljene od gladi uz opasnost od zaraznih bolesti.
- Nakon iskustva epidemije tifusa 1915. godine gradske i centralne vlasti pokušali su da adekvatno opreme šabačku bolnicu. Izgrađeno je infektivno odeljenje i Letnjikovac o čemu svedoče i dokumenti Šabačke bolnice iz 1919. Godine.
Obnova grada
Prema odredbama Versajskog mirovnog ugovora iz 1919. godine Nemačka je bila obavezna da plati velike reparacije, a na njih su imale pravo sve države pobednice. Konferencija mira nije odredila ukupnu sumu nemačkih plaćanja, pa je stvorena posebna Reparaciona komisija sa zadatkom da se bavi tim pitanjem. Građani Šapca su imali pravo na odštetu i obraćali su se gradu koji je zatim kontaktirao Ministarstvo inostranih dela i kroz Međunarodne komisije potraživao odštetu.
- Postoji podatak da je Šabac dobio šest manjih mostova koji su prodati, jer je bio potreban novac za obnovu i izgradnju. Najveći materijalni dobitak je svakako stari železnički most koji je imao strateški značaj. Izgradnjom mosta stvorena je veza između Vojvodine, dotadašnje južne Ugarske i centralne Srbije. Kralj Aleksandar Karađorđević, 1934. godine. svečano je otvorio most. Kralj „Ujedinitelj“ posetio je grad i prisustvovao proslavi sto godina šabačke crkve, gde je osveštan spomenik palim borcima u porti. Međuopštinski istorijski arhiv u Šapcu u svom fondu čuva original fotografije događaja koje sugrađani mogu pogledati.
Kulturni život
Malog Pariza
Šabac u međuratnom periodu nije zaostajao za drugim gradovima slične strukture u Kraljevini kada je u pitanju društveni i kulturni život.
- Pokušao sam kroz postavku da prikažem različite aspekte društvenog života i sve ono što se dešavalo u gradu. Filmove koji su prikazivani, pozorišne predstave koje su igrane, koncerti koje su posećivali. U Šapcu je postojao veliki broj građanskih udruženja. Ono što možemo videti na osnovu arhivske građe je popularnost pozorišnih trupa i muzičkih grupa iz novih delova države. U Šapcu je gostovala i Hrvatska opera, dolazili su i gosti iz Makedonije. Kroz društveni život zapravo možemo uvideti raznolikost kulturne ponude novoosnovane države, naročito posle šestojanuarske diktature i uvođenja politike integralnog jugoslovenstva, koju je vodio kralj Aleksandar. Ideja je bila da se kroz česta i brojna gostovanja stvori duh jugoslovenstva i zajedništva. Sokolsko društvo je jedan od primera i nosilaca te misli. Postojao je jak Francuski klub u Šapcu, kao i Društvo anglo - američkog prijateljstva. Sačuvana je prepiska članova. Masarikova ulica je dokaz srpsko-čehoslovačkog prijateljstva. Veliki broj građanskih udruženja je nestao tokom ili nakon Drugog svetskog rata. Treba podsetiti Šapčane da građanski duh nije bio samo duh pojedinaca, nego celokupne zajednice oko kojeg su se okupljali. Bilo da je reč o književnosti, umetnosti, sportu.

Urbanizacija grada
Odluka da Šabac bude obnovljen i unapređen doneta je 1927. godine. Tadašnji gradonačelnik Jovan Popović, zajedno sa Odborom opštine šabačke usvojio je plan urbanizacije. Obiman referat od 60 strana, čuva Arhiv, a kasnije je štampan kako bi bio dostupan javnosti. Na osnovu njega je baziran celokupan strateški i urbanistički plan razvoja grada.
- Razvoj gradske infrastrukture predviđen je generalnim planom koji je doneo Odbor opštine šabačke. Obuhvatao je putnu infrastrukturu, vodovodnu mrežu, kaldrmisanje ulica, javna kupatila, elektrifikaciju gradskog jezgra, kao i druge potrebne inženjerske planove. Možda nije toliko poznat podatak da je elektrifikacija počela pre rata. Tridesetih godina 20. veka je na neki način početak kraja perioda industrijalizacije.

Industrijski gigant
Najveći nosilac industrijalizacije grada je gigant „Zorka. Detaljan plan i crtež, kao i građevinsku dozvolu za izgradnju zorkinog tornja Šapčani mogu videti na jednom od panoa.
- Izgradnja i početak rada "Zorke" je jedan od najznačajnijih u istoriji grada. Ona je početak razvoja Šapca kao industrijskog grada, fabrika čiji je potencijal bio jasan i pre stvaranja, ekonomski zamajac jednog od industrijskih centara već velike države. "Zorka" nije nudila samo nova radna mesta, postajala je brend grada, njegov sinonim. Posle Drugog svetsko rata fabrika je gradila stambena naselja, objekte različitih namena.
Čuvar kulturne baštine
Međuopštinski istorijski arhiv u Šapcu u čuva brojnu arhivsku građu. Najstariji dokumenti potiču iz 18. veka, a građa u kontinuitetu je sa početka 19. veka i to je Fond šabačkog suda, obuhvata period od Prvog srpskog ustanka. Takođe, poseduje Fond poklona i otkupa, tzv. zbirka „Varia“, fotografije, razglednice, plakate, urbanističke planove i druge dokumente od velikog značaja za istoriju grada i pojedinaca. Kroz postavku „Šabac 1918- 1937.“, autor Ivan Dosković i koleketiv Arhiva želeli su da javnost upoznaju sa značajem institucije i bogatom fondu o kom brinu.
- Građani mogu da dođu i pogledaju građu koju čuvamo. Privatno ili u svrhu istraživanja. Međuopštinski istorijski arhiv ima ingerencije nad mačvanskim okrugom i brine o svemu što je značajno za kulturno nasleđe Srbije i lokalne zajednice.

U Dvorani „Vinaver“, Aneksu Biblioteke šabačke u sredu 05. decembra od 18 časova biće predstavljena monografija „70 godina arhivske delatnosti u Šapcu“.
M. Živanović

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa