6. decembar 2018.6. dec 2018.
Vek od stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca

Istorija jugoslovenske utopije

Plejada intelektualaca nepodeljeno je bila za stvaranje Jugoslavije. Bilo je potrebno definisati srpske nacionalne interese u okviru Jugoslavije. Srbi iskonsku težnju za oslobođenjem preneli na zajedničku državu. Kraljevina SHS činilac „sanitarnog kordona“. Stvarane su instant, oktroisane nacije, bez jake unutrašnje kohezije
Prvog decembra 1918. godine formirana je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Stogodišnjica stvaranja Jugoslavije je dobar povod da se sagleda jedini moderni integracioni projekat koji je obuhvatio čitav srpski narod i koji je doživeo krah, odnosno prilika da se ovo političko i istorijsko iskustvo analizira.
Kraljevina Srbija je u stvaranje Jugoslavije uložila sve svoje kapacitete: državnost, vojsku i ideje. Na ubeđenje starih političara nadovezao se entuzijazam nove elite evropskih đaka, uverenih u priključivanje Srbije krugu najprosperitetnijih država nakon završetka Prvog svetskog rata. Definicija jugoslovenskog programa zasnivala se na tezi o etnički jedinstvenom južnoslovenskom narodu.
- Čitava plejada intelektualaca, gotovo nepodeljeno je bila za stvaranje Jugoslavije. Tadašnji intelektualci kao što su Jovan Cvijić i Jovan Skerlić, verovali su u stvaranje nove države. Smatrali su da bez obzira na razlike između Srba, Hrvata i Slovenaca, tri plemena jednog naroda, dovoljno je da postoji jedna unitarna država koja ima svoj kulturni, identitetski program i ti narodi će postati jedan. Iskustvo i ideja koju su naši političari baštinili nije bila originalna, ona je bila posledica francuskog uticaja, jer su pripadali francuskoj političkoj školi i verovali da država zaista ima snagu da oblikuje naciju. Nisu verovali da Jugoslavija kao država neće opstati. Sa druge strane postojao je i politički strah za opstanak Srbije. Nikola Pašić je video broj bajoneta koji bi mogao da se bori u ratu i bilo je potrebno da ojača državu kako bi se suprotstavila nekom budućem, potencijalnom neprijatelju. Znamo koliko vojnika je Srbija izgubila u prvom svetskom ratu. Moramo razumeti pretke i njihove ideje, kako ne bismo ponavljali iste situacije - rekao je Nikola Marinković, izvršni urednik knjige „Istorija jedne utopije: 100 godina od osnivanja Jugoslavije“ koja je nedavno predstavljena u dvorani „Vinaver“ u Aneksu Biblioteke šabačke.
Geopolitički položaj Kraljevine SHS, kasnije Jugoslavije, spolja su određivali interesi velikih sila. Iznutra, presudni su bili srpsko-hrvatski odnosi. Iskustvo iz Austrougarske činilo je hrvatsku politiku fleksibilnom. Istovremeno, srpska politika i dalje je bila rukovođena emancipatorskim i oslobodilačkim zanosom. Svaki od naroda koji je ušao u novu državu imao je drugačije interese. Srbi su smatrali da će u Jugoslaviji ostvariti svoje nacionalno ujedinjenje, Hrvati i Slovenci su kroz Jugoslaviju sačuvali teritorije i izgradili put ka nezavisnosti. Da li je zaista postojalo iskreno jugoslovenstvo? Da li je moguće nakon veka od stvaranja države, trezveno sagledati jugoslovenski projekat?
- Za period kraljevine ključno je poznavanje i razumevanje srpsko-nemačkih, odnosno srpsko-hrvatskih odnosa. Pre svega bilo je potrebno definisati srpske nacionalne interese u okviru Jugoslavije. Istoričari nam ne mogu dati jasan odgovor na pitanje da li je država morala biti stvorena. Mislim da to nije ključno pitanje na koje treba tražiti odgovor. Vredi da se zapitamo zbog čega je srpski narod ušao u politički eksperiment potpuno, bez rezerve i ostatka, bez istorijskog iskustva. Slobodan Jovanović navodi da su Srbi svoju iskonsku težnju za oslobođenjem preneli na Jugoslaviju. U kulturnom i identitetskom smislu nismo bili spremni na taj korak. Srpski narod 1918. godine nije imao kulturni obrazac i ideju - objašnjava Marinković.
Proces izgradnje modernog kulturnog identiteta, dodaje Marinković, nikada nije završen.
- Nismo stvorili nešto sa čime bismo se nedvosmisleno identifikovali. Proces je trebalo da stvori Jugoslovene, ali to nije učinjeno ni u „srpskim zemljama“ i tako smo izgubili i rubna područja koja smo, sa manje ili više prava, smatrali za svoja. Jugoslavija je bila sjajna ideja, logična, ali nije računala na nešto što i danas nemamo, taj kulturni identitet. Srbi su nakon raspada izašli kao narod čiji se etnički i kulturni prostor smanjio, a sećanje na državu bazira na potrošačkoj, popularnoj kulturi.
Okončanjem Prvog svetskog rata politička karta Evrope fundamentalno je promenjena. Svet koji je stolećima počivao na karakterističnim podelama moći sada se menja. Novi politički odnosi, ideologije i državni projekti nastali na ruševinama nestalih carstava činiće temelje onoga što i danas nazivamo „novim svetskim poretkom“.
- Jugoslavija se može posmatrati iz različitih aspekata. Kada neka država nastaje, traje i nestaje to je geopolitički proces. Bez tog pristupa nije moguće dobiti pravu i kompletnu sliku. Unutrašnji odnosi, zašto je „održavana“ u životu kada je bilo jasno da to nije moguće. Šta se desilo sa jugoslovenskim post prostorom. Kada pogledamo 1914. godinu i interese Nemačke, bude jasnije. Sve od Baltičkog, Severnog mora do Persijskog zaliva bila je sfera interesovanja Nemačke i njenih saveznika. Kao relativno mlada država želela je da ima udela u podeli sveta na kolonije, iako je kasno ušla u taj proces. Francuzi i Britanci na to nisu gledali blagonaklono. Srbija je bila prepreka na „Imperijalnom putu“ i uvek označena kao proruska država.
Prvi svetski rat donosi velike promene na geopolitičkoj mapi sveta koje kroje sile pobednice. Nemačka ne može da utiče na raspodelu, Rusija je zauzeta unutrašnjim problemima. Ostaju Amerika, Velika Britanija i Francuska kao pomorske sile. Žele da deluju preventivno na Nemačku. Nakon konsolidacije na scenu se vraća Sovjetska Rusija, koja dominira Azijom - naveo je prof. dr Milomir Stepić, naučni savetnik na Institutu za političke studije
-Uspostavljen je tzv. „sanitarni kordon“ kako bi se suprotstavile širenju komunističke ideologija. Dodatni cilj bilo je sprečavanje nemačkog prodora na Istok, ruskog prodora na Zapad preko Balkana i slabljenje osovine Berlin-Moskva. Važan činilac tog plana bila je Kraljevina SHS. Bez obzira na ratnu pobedu Srbije, stvaranje države nije moguće ukoliko se velike sile ne slože. Kraljevina je formirana kao unitarna država. Srbi su ušli bez jasnih granica. Izgubili smo državnost tokom tog procesa. U početku je bilo jasno da takva država ne može trajati. Vlast je pokušala da predupredi potencijalne međunacionalne tenzije odlukama koje nisu imale adekvatnu potporu. Primer su veštački stvorene banovine sa zadatkom da pacifikuju narasle nacionalne tenzije, zbog čega nijedna nije dobila ime po nacionalnom obeležju. Stvarane su instant, oktroisane nacije, bez jake unutrašnje kohezije. Krajem Drugog svetskog rata već je bio izvestan sukob Amerike i Rusije. Rat Jugoslavija završava kao prosovjetska država, a 1948. godine pravi zaokret ka Zapadu i igra važnu ulogu u odbrani od SSSR-a.
Bez obzira na pozitivan ili negativan odnos prema Jugoslaviji danas, zajednička država je kompleksan fenomen koji zahteva analizu iz više naučnih aspekata i ne može biti baziran na saznanjima samo jedne nauke.
U kapitalnom izdavačkom projektu “Istorija jedne utopije” preko 40 autora obrađuje niz bitnih tema. Od toga kako je nastala jugoslovenska ideja do toga kako su velike sile uticale na stvaranje i raspad Jugoslavije. Pitanje jugoslovenskog identiteta se provlači kao jedan od glavnih činilaca (ne)uspeha i opstanka države. U knjizi se nalaze ključni tekstovi srpskih intelektualaca koji su uoči “Prvog svetskog rata”, uobličavali jugoslovensku ideju, kao i temeljni radovi autora koji zaključuju da je jugoslovensko doba obogatilo i unapredilo istorijsko iskustvo.
M. Živanović

Najnoviji broj

21. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa