27. decembar 2018.27. dec 2018.
Performans vodi ka samospoznaji
Snežana Arnautović Stjepanović - multimedijalni umetnik

Performans vodi ka samospoznaji

Performans umetnost postavlja u prvi plan proces stvaranja umetničkog dela i sam čin njegove prezentacije, život i ponašanje umetnika, tako da odnos prema delu postaje jednako značajan kao i njegova prezentacija. Nesvesno, kao poligon za umetničko istraživanje od izuzetne je važnosti
Umetnost postoji da bi navela na razmišljanje, probudila usnulu maštu, ostavila utisak, iskazala najdublje unutrašnje doživljaje. Njen oblik, poruka često se razlikuju od epohe do epohe, od umetnika do stvaraoca, uživaoca, posmatrača, ali ono čemu oduvek stremi jeste da skrene pažnju, suptilno, sa namerom ili slučajno. Koristeći klasična umetnička sredstva i nadograđujući ih, performans u prvi plan stavlja ljudsko telo, njegove sposobnosti da na kreativan, pomalo apstraktan način pronikne u srž postojanja. Proces stvaranja umetničkog dela za Snežanu Aranautović Stjepanović podjednako je važan kao i finalna izvedba. Akademska slikarka, rođena Šapčanka, predavač na Institutu za umetničku igru u Beogradu, u bogatom umetničkom opusu beleži brojne kolektivne i samostalne izložbe u zemlji i inostranstvu, više od dvadeset samostalnih projekata, među kojima i oni koji su sinergija performansa i višemedijske ambijentalne instalacije.
Performans kao vid umetnosti?
Ono što karakteriše performans kao umetničku disciplinu jeste prolaženje kroz proces, procesualni rad sa delom i izvođenjem dela pri čemu je bitniji proces stvaranja od njegovog rezultata.
Performans umetnost postavlja u prvi plan proces stvaranja umetničkog dela i sam čin njegove prezentacije, život i ponašanje umetnika, tako da odnos prema delu postaje jednako značajan kao i njegova prezentacija.
Procesualnost i akcija bitne su odrednice u umetničkim radovima performansa u kojima umetnik (slikar, skulptor, pesnik) ima ulogu učesnika i autora, u kojima se ljudsko telo koristi kao sredstvo za prikazivanje, ostvarivanje i izražavanje unutrašnjih doživljaja.
Prvenstveno se tim principima rukovode umetnici dade u 20. veku, smatrajaći da je umetnik aktivista koji svojim ponašanjem menja oblike života, jer umetnik je taj koji se ponaša u specifičnom kontekstu i taj događaj predstavlja umetničko delo.
Promene koje su obeležile performans u umetnosti 20. veka kroz razvoj interdisciplinarnih izvođenja od objavljivanja prvog futurističkog manifesta 1909. pa sve do upotrebe novih medija u performansima kasnih 90. tih godina prošlog veka, odigrale su bitnu ulogu u novim istraživanjima vezanim za procedure izvođenja u performansu.
Pokreti istorijske avangarde kao oblici umetničkog ponašanja imali su karakter provokacije i kršenja ustaljenih normi u kojima su se različitim eksperimentima brisale granice između umetnosti spajanjem slikarstva, poezije i filma.
Koliko autobiografskog ima u performansu?
Performans u prvi plan stavlja lični autorov sadržaj, razmatra ga, definiše, redefiniše… Proces koji se tom prilikom uspostavlja je od izuzetnog značaja za umetnika, jer se umetnički sadržaj prikazuje Telom koje se prikazuje sa svim svojim obeležjima: biološkim, fiziološkim, seksualnim, bihevioralnim, psihološkim i koje postaje nosilac radnje delovanja. Samim tim, sve ono što Telo čini jeste realno činjenje, a ne simboličko.
Odnos vizuelnih umetnosti i performansa?
Činjenica je da je performans nastao iz likovnih umetnosti, a ne iz teatra sa kojim ima dosta dodirnih tačaka. Savremena vizuelna umetnost, u kojoj se prepliću sve umetničke discipline, žanrovi, tradicije i kategorije, proširila je područje sagledavanja stvaranja umetničkog procesa i njegove prezentacije.
Prilikom pripreme performansa i izvedbe umetničkog dela, koliko se bavite istraživanjem?
Istraživanje je proces koji za mene konstantno traje. Prilikom istraživanja prolazim kroz različite faze u kojima sadržaj koji definišem biva razmatran na različite načine i oblikovan u odgovarajuće forme kako bi se najadekvatnije prikazao.
Šta je suština umetnosti za Vas kao umetnika i uživaoca?
ISTINA!!!!
Koliko je samospoznaja, samodisciplina važna za umetnika?
Proces kroz koji prolazim realizujući performanse dovodi do određenih samospoznaja koje su izuzetno dragocene u procesu koji može voditi ka celovitosti.
Da li imate uzore u svetu umetnosti?
Najveći uzori u umetnosti su moji profesori: akademik Dušan Otašević koji je bio moj profesor na osnovnim studijama slikarstva i kom sam bila asistent četiri godine, zatim prof. dr Vladan Radovanović, moj mentor na doktorskim studijama i naravno Era Milivojević, naš prvi konceptualni umetnik sa kojim već nekoliko godina intenzivno sarađujem i realizujem performanse.
Šta je za umetnika CARPE DIEM? Šta znači iskorišćen dan u umetnosti kao nečemu drugačijem od standardnog posla, bez radnog vremena, nečemu trajnom, bez početka, kraja i cikličnog ponavljanja?
Nedavno sam u galeriji U10 zajedno sa svojim suprugom Ivicom Stjepanovićem, sa kojim inače realizujem većinu svojih performansa, izvela performans „Večna sadašnjost“, koji upravo govori o sadašnjem trenutku, o prisutnosti i svesnosti. Za mene je svaki dan takav.
Koliko Vas transformišu projekti na kojima radite?
Konstantno. Svaki projekat nosi sa sobom određenu vrstu transformacije.
Da li kroz umetnost želite da osvestite svoje nesvesno JA i podstaknete publiku na razmišljanje?
Nesvesno, kao poligon za umetničko istraživanje je od izuzetne važnosti u mojim procesima. Snovi kojima se bavim u svojim istraživanjima jesu put do nesvesnog sadržaja. Transformišući njihov sadržaj dolazim do umetničkog sadržaja. A nesvesno JA, koliko god da ga u performansu osvestim, ono mi konstantno beži i ta neuhvatljivost je od neprocenjive važnosti za svaki sledeći performans.
Studente na Institutu za umetničku igru podstičete da kroz savremene izvođačke umetnosti prikažu avangardni pogled na umetnost.
Institut za umetničku igru na kom sam prodekan za nastavu, je jedinstvena institucija u regionu koja se bavi savremenim promišljanjima u oblasti Umetničke igre na osnovnim i master studijama. Program je tako koncipiran da studentima daje mogućnost da na najvišem akademskom nivou izučavaju umetničku igru, samim tim što je tim profesora angažovanih na Institutu sastavljen od ostvarenih umetnika i izuzetnih pedagoga koji osim što studentima pružaju najsavremenija znanja svako u svojoj oblasti, studente podstiču da realizuju svoja umetnička istraživanja. Kroz predmete koje vodim na Institutu, ohrabrujem studente da se izražavaju u različitim medijima i eksperimentišu u umetničkom promišljanju. Tako da su često njihovi radovi i višemedijski. Predmeti koje predajem na institutu su Performans i instalacije Savremena scenografija i Konceptualna umetnost. Predmet Sinergija i transformacije vodim sa prof. Aleksandrom Ilićem, našim istaknutim koreografom i prvakom Narodnog pozorišta u Beogradu koji je zajedno sa prof. dr Vladimirom Tomaševićem osnovao Institut i prepoznao njegov budući značaj. Studentski radovi koji nastaju u okviru ovih predmeta prikazuju se na najznačajnijim manifestacijama vizuelnih i izvođačkih umetnosti kao što su BELEF Festival, „Aprilski susreti“ u Studentskom kulturnom centru u Beogradu, „Noć Muzeja“ ili semestralnim „Showcase“ predstavljanjima u Ustanovi kulture „Vuk Stefanović Karadžić“.
Ukoliko pogledamo Vaš diplomski, master i doktorski rad (Između neba i zemlje - između života i smrti, Prostori uživanja i bola, Unutar praslike), deluje da pažnju poklanjate polarnostima koje se postoje unutar svakog od nas.
Svakako. Razmatranja koja se nalaze u odnosima život - smrt, uživanje - bol proističu iz ličnog sadržaja koji se transformiše u umetnički i pred publiku iznosi kao otvoren proces koji je pogodan za dalja tumačenja.
Budući poslovni planovi i projekti?
Pored standardnih planiranih projekata u oblasti performansa i izvođačkih umetnosti, u narednoj godini planiram da se više posvetim slikarstvu, koji je za mene jedan od najdragocenijih medija.
Biografija
Snežana Arnautović Stjepanović je rođena 1979. godine u Šapcu. Diplomirala je 2002. godine na Akademiji lepih umetnosti u Beogradu na odseku slikarstva u klasi akademika Dušana Otaševića. Magistrirala je 2007. godine na Interdisciplinarnim magistarskim studijama u Beogradu, na odseku za Scenski dizajn. Doktorsku tezu je odbranila 2010. godine na Interdisciplinarnim doktorskim studijama u Beogradu, na odseku za Scenski dizajn. Od 2003. do 2006. godine radi kao saradnik na Akademiji lepih umetnosti u Beogradu. Od 2012. godine radi kao Docent na Fakultetu za inženjerski menadžment u Beogradu na katedri za Kreativne industrije. Od 2014. radi kao Vanredni profesor na Institutu za umetničku igru. Član je ULUS-a od 2003. godine. Učestvovala je na mnogim kolektivnim izložbama, u likovnim kolonijama i radionicama u zemlji i inostranstvu. Do sada je realizovala dvadeset samostalnih projekata. Neki od njenih samostalnih projekata su: Izložba slika “Unutrašnji ritmovi“, galerija opštine Vračar 2016. godine, performans „Lucid dream/Kontuzija gratis“, izveden 2015. godine u Skc-u u Beogradu, performans „Transpozicija“, izveden 2013. godine na Akademiji umetnosti u Beogradu, performans „Unutar Praslike“, izveden 2011. godine na kalemegdanskoj tvrđavi u Beogradu, performans „Zapisi neizgovorenog“, izveden 2009. godine u Centru za kulturu Grocka; performans „Prostori bola“, izveden na 48. Oktobarskom salonu u Beogradu 2007. godine; performans „Otvaranje“ izveden sa Erom Milivojevićem i Ivicom Stjepanovićem u Muzeju Macura u Novim Banovcima 2007. godine; performans „Kompozicija za plavo“, izveden sa Ivicom Stjepanovićem u galeriji Atrijum Biblioteke grada Beograda 2007. godine; Magistarski rad „Prostori uživanja i bola“, višemedijska ambijentalna instalacija i performans izvedeni u Turskom kupatilu u Beogradu 2006. godine; performans „Grazie Davide“ izveden u Firenci 2006. godine; izložba slika i performans „JA+MORE=LjUBAV“ izvedeni u Centru za savremenu umetnost Strategie Art u Beogradu 2006. godine; performans, izložba slika i skulptura „Sama sa zaštitom“ izvedeni u Happy Galery SKC u Beogradu 2003. godine. Neke od kolektivnih izložbi na kojima je učestvovala su: 50. Oktobarski salon „Okolnost“ u Muzeju 25. Maj u Beogradu 2009. godine; izložba „Micronarratives“, u Musee d’Art Moderne de Saint-Etienne Metropole u Francuskoj 2008. godine; izložba „Belgrade Beauty“ u galeriji NEW MOMENT u Beogradu 2008. godine; izložba „OUTSIDE BEOGRAD / FIRENCA“ u galeriji savremene umetnosti u Pančevu 2007. godine; „Prolećna izlozba“ u umetničkom paviljonu „Cvijeta Zuzorić“ u Beogradu 2004. godine.

Da li je veličina grada, sredine u kojoj živi, stvara, ograničavajući faktor za razvoj umetnika?
Mislim da je sredina u kojoj umetnik stvara odlučujuća za njegov razvoj, ne njegova veličina već energija. Svakako, iz ličnog iskustva mogu reći da je Šabac grad umetnosti. Škola za umetničke zanate koju sam završila je bila od presudnog značaja za moj dalji razvoj i usavršavanje, jer su profesori koji su njoj predavali bili ostvareni umetnici i posvećeni pedagozi koji su umeli da učenicima prenesu znanje i da ih pokrenu na razmišljanje. Sada živim u Beogradu koji je divno mesto za savremena umetnička istraživanja.
M. Živanović

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa