24. januar 2019.24. jan 2019.
Zločini zaokruženi ćutanjem
ODRŽANA PROMOCIJA ROMANA „SRPSKO SRCE JOHANOVO“ AUTORA VESELINA P. DžELETOVIĆA

Zločini zaokruženi ćutanjem

„Na preko 350 održanih promocija, ljudi su mi prilazili i pričali o zločinima njima poznatim. Ko god se drznuo da progovori o trgovini organima, on je uđutkan. Prestali su i Karla Del Ponte i Dik Marti, ali mi jednostavno ne smemo. Kada bi svetska javnost saznala šta se dešavalo, takozvana država Kosovo, pukla bi kao mehur od sapunice...“
Promocija romana „Srpsko srce Johanovo“, koji je dobitnik specijalnog priznanja Akademije „Ivo Andrić“, autora Veselina Dželetovića, održana je protekle sedmice i u Bogatiću. Sada već nadaleko poznat, roman čija je tematika istinita tragična priča, preveden je na 8 jezika, a izdat 14 puta. Naime, reč je o Nemcu, bogatom plemiću koji nosi srce žrtve trgovine organima, kidnapovane 1999. godine sa prostora KIM. Slučajni susret sa Nemcem naveo je Dželetovića da napiše poemu od 5 stranica A4 formata, a kasnije gorke stihove pretoči u roman.

Istina nađe put
Pošto je rođen blizu Prištine, kao član Udruženja književnika Srbije, član Međunarodne federacije novinara, predsednik Udruženja pisaca „Poeta“ koji je objavio do sada 11 knjiga, Dželetović je obilazio često svoj rodni kraj noseći narodu knjige. Da je istina, kako kaže kao voda i da nađe svoj put, dokaz je slučajan susret sa čovekom koji mu je otkrio čitavu genezu stradanja srpskog naroda, kao i genezu trgovine organima.
-Supruga mog prijatelja koji je kidnapovan, nakon što je pet Šiptara silovalo, izvršila je samoubistvo. Sveštenik kog sam poznavao nije hteo da održi opelo dok mu nisam rekao da ona nije izvršila samoubistvo, već, kao časna i patrijarhalno vaspitana žena, nije mogla da podnese takvu sramotu. Pristavši da održi opelo rešio sam da ostanem na sahrani. Tada je sve počelo...
Dželetović je na sahrani ugledao dečaka, koji čvrsto drži za nogu svog strica, a pored njega čoveka za kog se odmah videlo da nije sa naših prostora. Prišao mu je pitavši ga ko je. Kao šamar dobio je odgovor da nosi srce kidnapovanog Jovana. Od te 2004. godine, Dželetović u više intervala, u roku od tri godine, razgovarao je sa njim i došao do stravičnih otkrića.
-Naime, on je oboleo od teške bolesti srca. Upućen je na humantiranu organizaciju „Evro transplant“ na kojoj su mu rekli da je lista toliko dugačka da srce neće dočekati živ. Ubrzo mu se javio koordinator, rekavši mu da srce može da kupi, što je i uradio, misleći da će novac pripasti porodici pokojnika. Kada je saznao da je sve to bila laž, rešio je da ode na KIM – objašnjava Dželetović.

Srce pamti
Prelomni momenat dogodio se kada je stigao na KIM. Ispred kuće, ugledao je dečaka u dnu dvorišta. Prišao je ogradi i nije osetio da mu ruke, usled stezanja bodljikave žice krvare, dok dete nije prišlo na metar od njega. U tom momentu, kako je rekao, imao je utisak da će mu šavovi od operacije popucati. Da li srce pamti, da li ga je prepoznalo, da li je to njegova autosugestija, niko ne može objasniti, ali, jedno je sigurno – od tada je želeo dečaka da usvoji, što je posle 3 godine uradio. Radilo se o sinu kidnapovanog Jovana i žene koja se nakon silovanja ubila.
-Dečakov stric se bunio jer nije hteo da poslednji potomak pređe u katoličku veru. Nemac je bez pogovora prešao u pravoslavlje, što su mnogi ljudi uradili u znak podrške našem narodu. Recimo, spisateljica Marijana Lina Veka je isto učinila. Ona se dosta bavila istraživanjem trgovine organima, a ja da sam znao ovo što sada znam više pažnje bih tome posvetio.

Zid ćutanja
Marijana Lina Veka i Dželetović su objavili knjigu „Zločin“, koja sadrži roman „Srpsko srce Johanovo“ i njen roman, rađen, takođe po istinitom događaju o francuzu kidnapovanom sa KIM od nazivom „Vučje srce“. Italijanska spisateljica pisala je i o 3.000 vojnika koji su oboleli od radijacije na prostorima KIM, o čemu niko nije hteo da izveštava.
-Živimo u svetu velike medijske blokade gde je sve srpsko skrajnuto i marginalizovano. Priče ne mogu da dođu do šire javnosti, ali istina je spora, dostižna i polako stiže do tih ljudi. Na preko 350 održanih promocija, ljudi su mi prilazili i pričali o zločinima njima poznatim. Ko god se drznuo da progovori o trgovini organima, on je uđutkan. Prestali su i Karla Del Ponte i Dik Marti, ali mi jednostavno ne smemo. Ono što mene najviše boli je to što našu braću i sestre nije odneo ratni vihor, nisu stradali u ratu. Stradali su u doba mira pred očima celog sveta i međunarodne javnosti – ističe Dželetović.
Kroz istraživanja je saznao da Zapad nema predstavu o tome šta se na prostorima KIM dešava, što mu je prvo rekao čovek koji nosi Johanovo srce. Prema njegovim saznanjima, radijacije su toliko velike da se deca rađaju sa kopitama. Groblja su srušena, uništena, sve je ruinirano...

Ni mrtvima
ne daju mira
-Kada sam jednom prilikom bio na groblju, čuo sam ženu kako doziva svog sina. Mislio sam da traži dete koje se zaigralo. Međutim, ona je zvala mrtvo dete jer nije mogla da pronađe grob. Šiptari kada sruše ploče, odnesu ih na otpad. Neretko ometaju sahranu, koristeći decu za provokacije. Puste dete sa stokom koja šeta između ljudi i ometa sahranu, a ono u pozadini stoji i drži podignuta dva prsta u obliku slova V, što signalizira pobedu – objašljava Dželetović.
Kako ističe, naš narod poseduje tu bahatost zaboravljanja. Mnogi mu danas kažu da treba da gleda u budućnost, međutim mišljenja je da ni jedna srpska žrtva ne sme biti uludo, i svaka treba imati svoje ime i prezime.
-Zločin je zaokružen ćutanjem. Koliko god pojedini zlikovci treba da odgovaraju za svoje zločine, tako i međunarodna zajednica treba da odgovara jer je dozvolila da se sve to odvija pred njenim očima. Kada bi svetska javnost saznala šta se dešavalo, takozvana država Kosovo, pukla bi kao mehur od sapunice...
Roman je na putu ka tome da se pretoči u film. Miloš Biković, pristao je da glumi Johana, Maja Morgensten, majku koja se ubila, a scenario je trenutno kod svetskog producenta koji treba da ga zavši za mesec dana. Ukoliko sve bude išlo po planu, realizacija će početi u toku ove godine.
Ako verujete planine mogu da se pomeraju
„Ako ne verujete u ono što radite to ne može da uspe. Ako verujete i planine mogu da se pomeraju. Recimo, ovaj roman nema podršku od države. Niko iza nas ne stoji, sve prevode smo dobili besplatno a ja dajem besplatno autorska prava svakome ko želi da ga objavi. To je knjiga koju kad pitate čitaoca da li je ima, odgovor je ne, jer je dao nekom da pročita. Ona sama nalazi svoj put. „

Skrajnuta kultura
„Ovo je doba velikog rata, a malih ljudi. Kultura skrajnuta a narodu dajte hleba i igara. Međutim, sve je stvar izbora. Rimljani su voleli krv, voleli su arene. Pametni ljudi u Rimu su to kasnije pretvorili u pozorište i operu. Ono što treba narodu. Nama nažalost izgleda da treba ovo što nam se dešava. U svakom vremenu je kultura bila skrajnuta, ali to zavisi i od ljudi koji su na čelu države. Znate onu priču čuvenu za Čerčila kada su mu tražili pare za bombu, a on rekao - šta onda da branimo ako damo pare od kulture?

Zvona Gračanice
„Veselin Dželetović, završio je srednju građevinsku školu, nakon čega je upisao Srpski jezik i književnost. Sa 12 godina je osvojio prvo mesto na Velikom festivalu poezije u Ohridu, međutim pošto je njegov otac profesor Srpskog jezika i književnosti niko nije verovao da su stihovi njegovi, te je prestao da piše. Kasnije su ga zvona Gračanice navela na pisanje, i tada su reči iz njega počele da izlaze kao vulkan. Za dve godine objavio je tri zbirke poezije i tada definitivno počeo samo pisanjem da se bavi.“
K.Jekić Đonlić

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa