24. januar 2019.24. jan 2019.
SA LUČOM IZMEĐU SVETOVA
PRIČA O VLADU ILIĆU, TERAPEUTU I UČITELjU PORETKA LjUBAVI

SA LUČOM IZMEĐU SVETOVA

Imao je sreću da vežba svoju spiritualnost od najranijeg detinjstva, ali to nije osvestio dok nije ušao u poredak ljubavi. Tek tada je povezao dva sveta, dva života koja je živeo. Uvek je bio najbolji, u svemu što je radio, ali mu je nešto nedostajalo. To je bila prva tema koju je postavio na seminaru porodičnog rasporeda. Shvatio je da je on taj koji nedostaje sebi, zapravo, bitan fragment duše, koji je integrisao. Iako u početku nije imao nameru da postane terapeut, odmah je krenuo na edukaciju da bi stekao nova znanja. Poslednjih dvadeset godina radi i edukuje buduće terapeute, a svaki rad i danas postavlja sa istim oduševljenjem kao prvi
Sa posebnim pijetetom, a daleko od uobičajene fraze tog tipa, predstavljamo prof. Vlada Ilića, terapeuta i učitelja porodičnog rasporeda, popularno, poretka ljubavi. Neobičan, bolje rečeno autentičan, što ga razlikuje od većine ljudi, živi svoje poslanje. Sa izuzetnim strpljenjem, poštovanjem i ljubavlju, sledi „veličanstvenu snagu Duha“ dajući uvide u dinamike koje pomažu da se osveste i integrišu traume koje borave u individualnom, porodičnom i kolektivnom nesvesnom.
Kao dečak, često je odlazio na selo kod očevih roditelja, gde je živela njegova prababa, koja je, možda, ostavila najdublji uticaj na njegov život. Bila je seoska babica, vidarka, kod koje su odlazili svi kojima zvanične medicinske metode nisu mogle da pomognu.
- Imao sam sreću da vežbam svoju spiritualnost od najranijeg detinjstva. Živeo sam sa starim, šamanskim ritualima koje danas primenjujem u poretku ljubavi. Moja prababa je bila šamanka, što znači - ona koja stoji između svetova i povezuje ih. Svoju pasiju, povezivanje na različitim nivoima, osvestio sam ulaskom u poredak ljubavi.
Kada je diplomirao germanistiku na Filološkom fakultetu, iako mu je u staroj Jugoslaviji bilo „sasvim udobno“ i nije imao nijedan objektivan razlog da ode iz zemlje, osetio je snažan poriv da ode u Nemačku. Mada nije znao razlog (danas mu je sasvim jasan), spakovao je kofere i sa svojom malom porodicom počeo život ispočetka.
- Danas, kad pogledam unazad, jasno mi je zašto sam to morao da uradim. Tada mi je bila neophodna samo hrabrost.

Živeo sam dva
odvojena života
Zaposlio se u Audijevoj akademiji i, sa nepunih trideset godina, dobio poverenje da oformi zaseban sektor za interkulturalnu komunikaciju, gde je postavljen na mesto direktora. Usred Nemačke bio je, iako stranac, pretpostavljeni profesorima nemačkog jezika koji su rođeni Nemci. Imao je sve benefite i bio izuzetno uspešan na svom zadatku, iako se, sa zahvalnošću, pitao zašto se to baš njemu dešava. Na pitanje kako se iz sveta biznisa obreo u poretku ljubavi odgovara - „sasvim slučajno“.
- Ako pogledamo dublje etimologiju reči slučajno, uviđamo da to znači - sa lučom, nešto što je osvetljeno u tami, ili - slučiti, odnosno spojiti ono što je bilo razdvojeno. I jedno i drugo ima smisla u vezi sa mnom. Uvek sam težio da budem najbolji, a sa druge strane, vežbao sam svoju spiritualnost od detinjstva. Živeo sam dva skoro potpuno odvojena života, jedan u vrlo racionalnom svetu biznisa, a drugi u veoma spiritualnom svetu, koji mi je, uz snažnu povezanost sa svojim korenima, bio jedan od osnovnih izvora snage. Kao u dva paralelna sveta, čak sam nenamerno imao i različite prijatelje u različitim sferama, koji nisu imali nikakvu konekciju jedni sa drugima.
Jedna njegova prijateljica, koja je bila na seminaru porodičnog rasporeda, rekla mu je da je doživela nešto čarobno i da bi, pošto je nemoguće prepričati, trebalo to da doživi. Pozvala ga je da ide sa njom, na šta je spontano odgovorio: “Vrlo rado, idemo zajedno sledeći put“, ali je, u kolotečini brzog života preplavljenim nebrojanim obavezama, nekoliko nedelja nakon toga, zaboravio obećanje. Prijateljica ih je prijavila i, par dana pre seminara, pozvala da se dogovore kada kreću. „Kuda?“, upitao je. Pogledao je u kalendar, a jedini slobodan vikend u čitavom tromesečju bio je baš taj. „Dobro, idemo“.
- Jesam čuo za poredak ljubavi, ali nisam imao pojma šta je to. Kad sam došao na seminar, doživeo sam neverovatne stvari, pre svega kao predstavnik u različitim ulogama. Postavio sam svoju temu, onu koja me je pratila kroz ceo život – Šta je to što mi nedostaje? Uvek sam se trudio da budem najbolji, ali u svom perfekcionizmu nikad nisam bio zadovoljan, smatrao sam da i najbolje može biti još bolje. Kada sam postavio svoju temu, doživeo sam katarzu. Shavatio sam da sam ja taj koji sebi nedostaje, tačnije, jedan deo mene. Kao mladić, imao sam ozbiljnu saobraćajnu nezgodu i doživeo kliničku smrt. Duša mi je izašla iz tela, tako da sam iz ptičije perspektive video čobanina sa ovcama kako trči ka udesu, automobile koji se zaustavljaju pored ulice, policiju, hitnu pomoć. Svi su trčali ka nama. Bio sam u nekom neobjašnjivom, laganom, mirnom, beztežinskom stanju, bez bola, misli, bilo čega. Posmatrao sam šta se dešava ispod mene i video svog druga i tadašnju devojku, koji su bili sa mnom u automobilu, a svoj automobil nekoliko metara ispod nas u jarku okrenutog na krov. Jedan točak se još uvek okretao... Čuo sam jauke svog druga i devojke, a onda ugledao pored njih i sebe nepomičnog. Svi smo ispali iz automobila koji je sleteo s puta i nekoliko puta se prevrtao. U trenutku kad sam video sebe došlo je do prekida filma, ponovo sam osetio da sam u svom telu i odjednom užasne bolove.

Spajanje svetova
Bio je to ozbiljan obrt. Imao je osamnaest godina, bio je četvrti razred srednje škole i išao kao favorit za zlatnu medalju na prvenstvo Srbije u karateu. Odjednom se našao u situaciji da su ga na nosilima, u teškom stanju odneli u bolnicu gde su mu lekari rekli da će, ukoliko bude imao sreće, hodati na štakama, a da na sport zaboravi.
- U meni se probudio revolt. Nakon što sam, mesec dana posle udesa još uvek bio skoro nepokretan, a svaki korak koji je bio duži od polovine stopala bio gotovo neizvodljiv od bola, odlučio sam da na svoju ruku, suprotno savetima lekara, krenem na treninge. Suze su mi same tekle od bola u početku i pri najjednostavnijim vežbama, ali sam uporno trenirao, u početku sam za sebe u uglu sale, ali već nakon nekoliko meseci mogao sam da se priključim ostalima u grupi i ponovo počeo ozbiljno da treniram. Lekari su me otpisali, ali sam bio od Boga pogledan i imao veliku podršku predaka, kao i vidljivih i nevidljivih bića. Sa tim fragmentom svoje duše, koja je još uvek čučala na kamenu gde se dogodio udes, susreo sam se na svom prvom seminaru poretka ljubavi. Tu sam se konačno sjedinio sa sobom i povezao svoja dva sveta – spiritualni i racionalni.
Na prvom seminaru nije ni pomišljao da će to biti njegov put, oduševljen, želeo je da uči i stiče nova znanja. Odmah se priključio edukativnoj grupi, istraživao sebe, svet, „SveMir“. Podneo je molbu Audijevoj akademiji i, iako je to izgledalo malo verovatno, dobio odobrenje za finansiranje kompletne edukacije. I ne samo to. Od vlasnika je, koji su na taj način očigledno hteli da izraze svoju zahvalnost za njegov doprinos firmi, dobio je dodatne slobodne dane, kako bi nesmetano pohađao edukaciju i radnim danima, uz jedan jedini uslov – da nakon završetka edukacije ostane na poslu još najmanje dve godine. U Srbiju dugo nije dolazio. Bio je pogođen ratom i želeo je da se distancira. Prvi put je došao posle desetak godina, poluslužbeno, na Evropsko prvenstvo u karateu.
- Još uvek sam radio za Audijevu akademiju, ali je celo moje biće bilo u poretku ljubavi. Kada sam pričao o tome svojim prijateljima u Srbiji, svi su mislili da sam poludeo. A ja sam pričao sa namerom, ispitivao sam da li je došlo vreme da se ljubavlju iscele ratne traume. Tada to nikoga nije zanimalo, ali se situacija promenaila posle samo par godina. Presudan je bio razgovor sa Bertom Helingerom.
- Radi li neko poredak ljubavi u Srbiji, upitao je Vlado rodonačelnika metode.
- Ne, odgovorio je Helinger i pogledao ga. Ti bi mogao to da radiš. Prevedi moju knjigu i počni. Imaš moju punu podršku.
Starao se o svojoj porodici, radio je, vodio seminare, bio aktivan kao Savezni sudija Nemačkog Karate saveza. „Gde sad i knjigu da prevodim“, mislio je.
- Poznajem jezik, ali nisam prevodilac, pokušao je da se izvuče.
- Nemoj pričati gluposti. Ko bi to mogao bolje od tebe da uradi? Odlično znaš jezik, odlično radiš, od Boga si darovan.

Širenje svetla u Srbiji
Taj razgovor je vođen u nedelju. Kada je u ponedeljak došao na posao i otvorio poštu, imao je šta i da vidi. Sačekala ga je knjiga „Priznati ono što jeste“ u elektronskom formatu, autorizacija i sertifikat koji mu je Helinger poslao. Nije imao kud. Sudbina je pokucala na vrata.
- Bio sam prvi kome je Bert dao sertifikat. U Nemačkoj nije potreban, pa ih nikom do tada nije davao. Znao je da će mi zatrebati u Srbiji, u kojoj je situacija, kada sam ponovo došao, bila potpuno drugačija. Na prvom predavanju, koje je održano na Filološkom fakultetu u Beogradu, okupilo se oko dvadesetak ljudi. Prevodilac je otakazao dolazak dva sata pre predavanja, ali sam se izuzetno dobro snašao na srpskom jeziku, iz mene su potekle neke nove reči. Svi su bili oduševljeni.
Prvi seminar poretka ljubavi održan je u septembru 2004, a odmah potom Vlado je osnovao i grupu za edukaciju. Namera mu je bila da što više ljudi nauči poredak da bi zajedno „širili svetlo“ u Srbiji. Kada je, godinu dana kasnije, preveo Helingerovu knjigu na srpski jezik, pozvao ga je da dođe u Srbiju. Posle te posete, Vladovi seminari, koji su se održavali u prostorijama Dah teatra, doživeli su veliku ekspanziju. Godinu dana kasnije, Helinger je ponovo došao u Beograd, na Kongres mira, a vremenom je i Dah teatar postao mali.
- Prešli smo u Zemun, u školu „Lazar Savatić“, a od prošle godine održavamo seminare u prvom botelu na Dunavu.
Iz Srbije se Vladova misija poretka ljubavi proširila po celom regionu, Evropi i Severnoj Americi. Dok u kalendaru gotovo da nema nijednog slobodnog vikenda u godini, na njegovoj mapi širenja svetla i ljubavi nalaze se Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Makedonija, Slovenija, Italija, Austrija, Nemačka, Holandija, Bugarska, Ukrajina, Rusija, Kanada, Sjedinjene Amedičke Države... Za dvadesetak godina postavio je preko 30.000 radova. I danas radi sa istim oduševljenjem kao prvi put.
- Otkad radimo na brodu, doživeli smo veliki pomak. Ovde je sve protočno. Veliki doprinos tome daje reka Dunav, na kome se nalazi usidren brod. Do sada smo to doživljavali samo na letnjim intenzivima, gde boravimo i radimo dok brod plovi, okruženi morskom vodom, koja ima sličan sastav kao plodova voda u utrobi majke. Imamo i zimski intenziv, na kome smo isto tako okruženi vodom, ali u drugom agregatnom stanju.
Šta biste poručili čitaocima Glasa Podrinja?
- Da budemo dovoljno hrabri da volimo. Da budemo dovoljno hrabri da dozvolimo da nas vole. Ali, da ne maštamo o nekoj idealnoj ljubavi koja je opisana u nekom romanu, ili filmu, nego da dozvolimo sebi da čar ljubavi traje, da je ne ugasimo pre nego što se rasplamsa. Da ne beremo cvet koji nam se sviđa, već da dozvolimo cvetu ljubavi da se rascveta, da sme da bude lep, a da ne bude ubran, da ga ne prisvajamo i time ubijamo. Da negujemo cvet ljubavi u nama sa voljenom osobom, ne samo u partnerskim odnosima, nego u svakom kontekstu, na poslu, u prijateljskim i rođačkim odnosima, u porodici. Ako sve radimo punog srca, u ljubavi, onda smo uvek u dobroj poziciji, zdravi, odmorni, da primamo i dajemo ljubav. Da se grlimo, što češće i što duže. Da dozvolimo sebi i da pogrešimo, jer imamo pravo na grešku.
„Posebno mi na duši leži rad s decom. Deca često nesvesno preuzimaju odgovornost za roditelje i to čine iz ljubavi. Porodična upletenost roditelja može da dovede do dinamika koje se kod dece ispoljavaju kroz razne poremećaje u vladanju, bolesti, alergije, ili česte nesrećne slučajeve. Roditelji mogu da postave raspored za svoju decu i bez njihovog prisustva.“

Terapeut i učitelj porodičnog rasporeda, prof. Vlado Ilić rođen je 1962. godine. Osnovno akademsko obrazovanje stekao je na Filološkom fakultetu (smer germanistika) Univerziteta u Beogradu. Postdiplomske studije pohađao je u Nemačkoj. Preko seminara, radionica, edukativnih grupa i publikacija pronosi poruku ljubavi, pomirenja i isceljenja u regionu (Srbija, Crna Gora, Hrvatska, Bosna i Hercegovina...), u Evropi (Nemačka, Ukrajina, Rusija, Bugarska) i Severnoj Americi (SAD, Kanada).
Smireno i sa mnogo ljubavi, kao i meditacijama kao bitnim delom svog rada, Ilić otvara mogućnost osvešćivanja pozadine konkretnih životnih tema. Integrisanjem izopštenog pospešuje lični razvoj i ponovo uspostavlja harmoniju, oduzimajući moć bolesti i patnji.

„Nakon dvadesetogodišnjeg iskustva u radu s ljudima kao pedagog, profesor, trener karatista i menadžer, otkrio sam snagu dejstva poretka ljubavi. To je rad koji me ispunjava i istovremeno predstavlja izazov, neuporediv s bilo kojim dosad, da s velikom budnošću, iz dubine duše, uz najveće poštovanje, skromnost, zahvalnost i ljubav sledim veličanstvenu snagu Duha.“
Mirjana Filipović

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa