7. februar 2019.7. feb 2019.
Umetnik  optimalnih zahteva
IN MEMORIAM: SLOBODAN PELADIĆ (1962 – 2019)

Umetnik optimalnih zahteva

U subotu, 2. februara, napustio nas je naš Šapčanin, Slobodan Peladić, akademski slikar, vajar i multimedijalni umetnik.
Na likovnu scenu Srbije stupio je osamdeset sedme, nakon što je diplomirao na Akademiji umetnosti Univerziteta u Novom Sadu. Njegovo stvaralaštvo odvijalo se u tri faze: osamdesetih se bavio slikarstvom, devedesetih je bio angažovan kao skulptor, a od 2000. bio je posvećen umetničkom aktivizmu.
Na nekadašnjoj jugoslovenskoj umetničkoj sceni predstavio se kao jedan od protagonista novog enformela, u kome je promovisao gotovo proročko slikarstvo. Posle svega što se desilo na prostoru Jugoslavije, retrogradno se da zaključiti da je Peladićevo slikarstvo novog enformela s kraja osamdesetih nesumnjivo slutilo na nadolazeću kataklizmu, kao oznaka jednog mučnog egzistencijalnog stanja kojeg u ranim devedesetim nije niko, pa tako ni umetnost i umetnik sa ovih prostora, mogao da izbegne (Jerko Denegri).
Od 1994. do 2000. godine radio je na mestu profesora u Školi primenjenih umetnosti u Šapcu. Bio je osnivač i predsednik Nezavisne umetničke asocijacije „Kolektiv“ i direktor (2000 – 2019) Udruženja likovnih stvaralaca Šapca. Radovi su mu izloženi u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu, Muzeju savremene umetnosti Vojvodine u Novom Sadu, Narodnom muzeju u Šapcu, kao i u privatnim kolekcijama Trajković, Vujičić i Đ. Popović. Izlagao je samostalno i grupno, u zemlji i inostranstvu. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja i zastupljen je u nekolikim knjigama o savremenoj umetnosti.
Kada je, pre četiri godine, prezentovao svoj rad u Međuopštinskom istorijskom arhivu u Šapcu pod nazivom „Umetnost optimalnih zahteva“, za „Glas Podrinja“ (broj 3561, 26.03.2015) je rekao: „Ovu sentencu Jerka Denegrija, koja datira s kraja devedesetih, koristim u mnogim sličnim situacijama. Ona se poklapa sa mojim karakterom, načinom rada, razmišljanjem i svim onim što jesam“.
U Kulturnom centru je, u utorak, održan komemorativni skup gde su govorili Igor Marsenić, Filip Kovačević, Tatjana Marković i Kristina Nina Vasić. Nakon toga, Šapčani su se zauvek oprostili od svog sugrađanina, samo tri dana pre njegovog pedeset sedmog rođendana. Sahranjen je na Kamičkom groblju.
ODLAZAK PRIJATELjA
„Pamćenje još uvek sveže, emocije snažne i neverica! Odlazak prijatelja, saradnika, sagovornika koji je imao šta da kaže i znao da sluša... Ponekad istomišljenik, ponekad oponent, ali jedan od onih čije mišljenje poštuješ i kada se ne slažeš, a počastvovan si kada si na istoj strani. Uzor i podrška mnogima u svetu umetnosti, mladima posebno, a visoki dometi njegove umetnosti put su ka večnom trajanju. Saradnja dugogodišnja, raznovrsna, profesionalna, uz veliko međusobno uvažavanje. Iza čoveka tako bogate umetničke biografije, doslednosti kojoj se diviš i prijateljstva koje se gradi godinama, ostaje praznina koja se dugo sličnim ispuniti neće!“
(Tatjana Marković, istoričarka umetnosti)

M.F.

Najnoviji broj

21. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa