7. februar 2019.7. feb 2019.
SELO NEKAD I SAD

Himna Smederevcu

Selo u idiličnom dekoru ali u šali vole reći u Posavotamnavi i Pocerini i ne baš idilično. Putevi vazda muka, oni seoski i pusto grejanje. Ogreva je poodavno nestalo pa se pauze između snegova koriste za povećanje zaliha, ali drva koje kako vele, plače. I tako bez obzira da se ima parno grejanje i dobra izolacija ili stara kuća sa zidanim pećima i pravo veličanstvu u imenu Smederevac.
Em štediša, em spremiti i ispeći sve uz idealno rešenu rernu to tvrde seljani. Skloni računici naučeni od urbanom poimanja kažu da je ušteda višestruka. Oni budniji narodski, ogreva imaju i za dve zime. U šali vele uz peć u prodavnici da ukoliko se ne troši može i duže...
U stara vremena u odžaklijama i kućama od ćerpiča bio je kao po pravilu polovan Smederevac ili pak zidana peć. Efekat parnog grejanja postizan čuncima koji su putem za skoro neverovati išli iz prostorije do prostorije pa u odžak. Čeljadi beše dosta ali i navike da se spi u hladnom.
Sada je tu savremeni ram slike gde idila izgleda i lepše uz radijator ali prvih tridesetak metara dobrog dveta je otišlo u nepovrat. Nastavili ovako eto duple računice, pa ti gledaj, dodaju... Praznici i brojne slave okupljali su mnoge te razmena mišljenja išla ka Smederevcu a u Posavotamnavi jedan nadahnuti vragolan, kažu, smislio himnu baš Smederevcu:
Odžaklija stara, prozori maleni
Dok sneg veje i duva severac
Čeljad zdrava, blago, blago meni
sve nas čuva stari Smederevas...
Ej ni manje ni više nego himna. Decenije pa i vekovi argument su onima koji tvrde da bez ovog optimalnog grejanja uz uštedu za trljati ruke eto i predanja.
Beše to istina vreme obilja šuma a odžaklije imale uz ognjište i poveću odaju u kojoj su spavali svi. Po desetak kreveta. Zidana peć, kasnije Smederevac grajali milina jedna i tako tekla leta. Stizale mlade u vajate tri sa tri. Najmanji Smederevac pa su deca stasavala ko u raju. Četiri brata, četiri vajata i samo jedan Smederevac. Čunkovi razvodili toplinu a grejala baba Stanija uz prostora za drva. Ko neveruje nemora ...
U ratne dane, a malo li ih beše znao pomoći i u bivacima pod zemljom. Putevima znalaca dim stizao do zgrade u blizini i tako redom. Predanje do predanja...
Sadašnja istina najavljena od znalaca, blaga zima sa malo snega izrodi se u sve i svašta. Greje se koliko se mora, ko može, vele šereti greje i de ne zalazi ali drva ni na drvljaniku ni za potpalu. Ruke trljaju oni koji imaju na lageru i samo ne tako jaki mrazevi omeli su i veći gubitak. Nekome rat nekome brat.
Sve, sve ali himna šporetu koji je istini za volju iznegovao generacije priča je za dokone koju zima sobom donosi. Okupe se kod Obrada koji je za vreme letnje jeseni ubavio ogrev za jaku zimu jer je video krušku da cveta i to tri puta. Nisu mu verovali, vele drsko pobenavio. A u kući ko u raju i u tri odaje i u kupatilu a greje se sa jednog mesta. Istina čudo je Smedereva, onaj iz himne, sve može da tera uz malo posla kod čišćenja. O uštedi ne voli da priča ali ga brinu ponestali šumarci i izvađene obale gde opet vele stari gladni oru do kraja nekdašnjih kanala. Milina za smetova, a kuća od kuće daleko. Šeret dodaje u šali da je sreća da je živalj izdržljiv, misleći valjda da su ukrtili ili uvoštili, dođe mu isto za stare u osmoj i devetoj deceniji života. Već pominjani polovni Smedrevac, možda baš onaj koji je iznedrio himnu iz Posavotamnave, greje uz vareniku i tablić do u sitne sate. Tu se uz šporet dodaje i Rijaliti ili po seljanima prija li ti. Vele nadahnuti čega se jedan stidi drugi bije na sva zvona. A postariji momak dodaje da silna ogolela lepota mora da ima Smederevac u pozadini.
Od svega ostaće i himna koja eto govori da smo vazda umeli ali po onoj narodnoj neće mnogi ni ono što bi hteli. A zamene za dobro nema, to je bar jasno.
Tako žive seljani i nekad i sad a sneg veje li veje .

Sreten Kosanić

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa