14. februar 2019.14. feb 2019.
PROIZVODNjA VINA POSAO ZA GENERACIJE
SVETI TRIFUN U VINARIJI RANKOVIĆ

PROIZVODNjA VINA POSAO ZA GENERACIJE

Na brdu iznad Koceljeve, odakle puca pogled na tamnavsku dolinu, porodica Ranković počinje da živi svoj san. Pre sedam godina na svom imanju, baš na vinskoj ruti Zapadne Srbije, pokrenuli su proizvodnju vina
Pomalo stidljivo te 2012-e godine Milorad i Vladan, otac i sin, odlučili su da svoju viziju pretvore u delo. Sećaju se da su tada proizveli tek 500 litara. Zahvaljujući predanom radu svih članova porodice, brizi o vinogradima i korektnom odnosu prema kooperantima, danas u svojim podrumima mogu da ponude kupcima 13 hiljada litara kvalitetnog domaćeg vina. Kapaciteti ove vinarije su sto hiljada litara belog, roze i crvenog vina. Međutim, osim proizvodnje ovog rajskog pića Rankovići imaju i druga interesovanja u oblasti ugostiteljstva, jer je Vladan, već afirmisani kuvar, vlasnik restorana .
–Naš krajnji cilj je da ovde, na ovom terenu, na koti koja je Bogom dana, uradimo jednu vinariju skromnog kapaciteta do 50-60 hiljada litara koja će u svom sklopu imati restoran i prenoćište kapaciteta 20 ležajeva. Osim toga, želeli bismo da ovo bude stecište Koceljeve za jedan rekreativni turizam. Mi imamo plan da uradimo kroz Klisuru put gde bi se moglo sa džipovima dolaziti. Pa i pešačku trim stazu kroz šumu. Nama samo treba podrška u smislu povoljnih dugoročnih kredita. Ne tražimo ni dinara džaba već nam treba mogućnost da to ubrzamo i realizujemo svoju ideju koja bi mnogo značila i za Koceljevu, počev od novih radnih mesta- kaže Milorad.
Rankovići imaju znanje, plan i viziju i to je najvažnija karika na putu do uspeha. Ono što u ovom trenutku nedostaje za konačnu realizaciju jeste novac. Do sada je, kažu, u investiciju uloženo skoro sto hiljada evra, a da je za konačnu realizaciju potrebno još toliko.
Ipak, ne misle da odustanu. Naprotiv. Ukoliko Vladanov sin Ognjen bude vremenom zainteresovan za vođenje vinarije Rankovići razmišljaju o podizanju novih vinograda, jer ističu da je posao koji su oni započeli onaj koji se stvara za generacije.
Vladan kaže da je podizanje vinarije prilično skupa investicija, ali ističe i da su za sada uspeli da modernizuju proizvodnju, da nabave mašine i rade pomoću njih.
–Na početku to nije bilo tako i bilo je znatno teže jer smo radili sve ručno. Sada je sve brže i jednostavnije. Imamo savremene mašine za preradu, ceđenje, presovanje, pretakanje vina, prohromske sudove za čuvanje...svako ko hoće ozbiljno da se bavi ovim poslom mora da ima ovakve mašine a to je ipak skupa investicija. Nismo imali nikakvu pomoć i sve smo uradili do sada iz sopstvenih izvora, sopstvenim snagama, radom i zalaganjem. Planiramo da u sklopu vinarije uradimo salu za degustaviju, restoran, sobe za prenoćište- priča Vladan i dodaje da su kupci najbolji pokazatelji kvaliteta vina te da ko dođe jednom i bude zadovoljan, doćiće i stoti put.
Za vlasnike ove vinarije to je najbolja preporuka i neprikosnovena reklama. Svoje vino u najvećoj meri prodaju ljubiteljima ovog pića u Koceljevi i okolini ali tržište imaju i u Beogradu i Valjevu kao i na Ubu.
–U ovom poslu vođeni smo u najvećoj meri dugogodišnjim iskustvom moga oca Milorada. Imali smo priliku da razmenjujemo mišljenja i sa drugim vinarima. Sve ovo je jedna velika nauka. Svaka godina ima različito vino u zavisnosti od kvaliteta roda. Vino, koje je isto sto godina, nije vino! Za ovaj posao treba puno znanja i ljubavi. Prostora za plasman uvek ima, posebno za kvalitetno vino. I ne samo za ovo piće, već i za dobar sir, meso i bilo šta drugo što je dobro, prirodno, domaće. Sve se više traže ovakvi proizvodi ali narod sve manje veruje u njihov sastav jer, nažalost, ima mnogo lažnih proizvođača zdrave hrane. Sa takvom konkurencijom mi se borimo samo dokazivanjem. Često znamo da kažemo kupcu da popije litar vina pa ako nema glavobolje onda zna da je u pitanju dobro vino bez hemije. Svaki ljubitelj vina nakon samo jednog gutljaja razlikuje kvalitet i falš- tvrdi Vladan.
Domaćinstvo Ranković i njihovu vinariju gotovo svakodnevno posećuju ljubitelji pića i prirode, posebno u letnjim mesecima. Neretko se među gostima i kupcima nađu i stranci, poput Kineza. Osim u vinu i pravom srpskom gostoprimstvu domaćina, uživaju u divnom , panoramskom pogledu i čistom vazduhu. Prvu čašu rajskog pića popiju za srce, drugu za borbu protiv kancera, treću za ozdravljenje a svaku narednu za uživanje. Zato ne čudi što mnogi od njih napuste ovo mesto, zaklonjeno šumarkom od radoznalih pogleda, veseli i puni “uživanja”.
V. Bošković

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa