7. mart 2019.7. mar 2019.
Ne igramo više njihove igre
DRAGAN ĐURIĆ, POLjOPRIVREDNIK IZ MIŠARA

Ne igramo više njihove igre

Problem je kao i u svakom drugom poslu - monopol. Dok je monopola, kaže Dragan Đurić, poljoprivrednik iz Mišara, nema sreće ni za poljoprivredu. Ima i viziju o tome kako dalje ali, kako tvrdi, država nikako da stane uz poljoprivrednike, nikako da im da vetar u leđa
Poljoprivreda je egzaktna delatnost. Tačno se zna koliko čega se uloži, koliko može da se dobije, na kraju proda i zaradi. Tako je svoju računicu pronašao i Dragan Đurić iz Mišara.
Sve je u ovom poljoprivrednom gazdinstvu išlo svojim tokom. Stočarstvom su se u porodici Đurić bavili oduvek, ali računica sa početka teksta je, jednostavno, morala iz crvenog da pređe u zeleno da bi imalo smisla baviti se poljoprivredom.
- Imali smo do maja prošle godine 25 junadi. Otvorila se priča sa izvozom godine. To je bila dobra stvar. Cena je bila oko 2, 40 evra po kilogramu. Onda se desilo da su seljaci napunili štale junadima i namerno je oborena cena. Gubili smo 200 do 300 evra po govedu. Srećan sam što ih više nemam, nisam mogao više da igram tu igru. Ljudi nemaju kome danas da prodaju bikove - kaže Đurić za Glas Podrinja.
Slična je bila priča i sa tovom svinja. Da je ostao u toj priči, gazdinstvo bi, kako kaže, propalo.
- Na kraju smo se odlučili da radimo samo prasad. Godišnje proizvedemo oko 1.200 prasadi. Imamo 50 krmača i našli smo neku računicu, odnosno imamo dobar plasman. Ne možemo više da finansiramo klanice na 30 do 70 dana - ističe naš sagovornik.
Svoj stav pojašnjava činjenicom da, na primer, preda svinje, upiše se koliko kilograma žive mere je predao, a novac od prodaje dobije ne pre 30, a često tek oko 70 dana po predaji.
- I ne samo to. Dešava se redovno da mi predamo stoku, upiše se regularno kilaža, a kada nam plate posle tih 70 dana, dobijemo manje novca, jer je navodno težina kalirala. To nije normalno, ali u takvim uslovima mi se bavimo poljoprivredom - naglašava Đurić.
Prema njegovim rečima, problem je kao i u svakom drugom poslu - monopol. Dok je monopola, dodaje, nema sreće ni za poljoprivredu.
Đurić obrađuje i 15 hektara sopstvene zemlje. I tu je našao računicu.
- Obrađujemo zemlju zato što je imamo i što je sramota da je prodamo. Gajimo kukuruz, pšenicu i soju. To što proizvedemo prodajemo, a kupujemo gotovu stočnu hranu. Kada bismo to sami radili, morali bismo da imamo izgrađena skladišta, uređaje za mešanje, kao neophodne vitamine i minerale. Praviti sopstvenu hranu je isplativo za manju proizvodnju stoke, za veću više se isplati ovakvo razmišljanje. Na dnevnom nivou potrošimo oko 400 kilograma stočne hrane - napominje Đurić.
Ima Dragan Đurić i viziju o tome kako dalje, ali država nikako da stane uz poljoprivrednike. Nikako da im da vetar u leđa, a jedina realna budućnost Srbije je u poljoprivredi. I zbog toga Đurić smatra da gro subvencija koje država daje, treba da se usmeri na porodična poljoprivredna gazdinstva, jer su upravo ona osnova kompletne poljoprivredne proizvodnje.
Vlade bez strategije
- Naša država, na žalost, nemam nikakvu strategiju za poljoprivredu. Ona zna, otprilike šta će sa poljoprivredom do podneva, čak ne ni do sutra, i to je ogroman problem. Moramo da imamo strategiju, šta je plan i kako da finalizujemo naše proizvode. Ovako važan resurs za celu zemlju ne može da se prepusti stihiji - tvrdi Dragan Đurić.
N. K.

Najnoviji broj

21. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa