14. mart 2019.14. mar 2019.
Književnost nije Vilin konjic
Zoran Hamović - Urednik izdavačke kuće „Klio“

Književnost nije Vilin konjic

Incidentni naslovi privlače pažnju. Najčešće verujemo onima koji najmanje čitaju. Ozbiljna literatura zahteva intelektualnu spremnost i izazov čitanja
Čitanje je posebno, nezamenljivo iskustvo koje nudi nezaboravne avanture, snaži um i duh, pomaže da shvatimo, preoblikujmo stvarnost. Ubrzan tempo života ostavlja malo prostora za istinski čitalački doživljaj kakav donosi konzumacija prave literature. Čitanje je sve ređe ritual koji traži vreme, posvećenost, intelektualno angažovanje, a sve više produkt potrošačkog društva koje zahteva instant rešenja i lako štivo. O navikama savremenih bibliofila razgovarali smo sa Zoranom Hamovićem, urednikom izdavačke kuće „Klio“
Koliko se razlikuje Vaš pristup i čitalačko iskustvo kao urednika od iskustva kao čitaoca?
-Uredničko iskustvo je drugačije. To je profesionalno čitanje. Čini mi se da odstupa od standardnog i običnog obrasca čitanja, i čitaoca koji na nagovor, ili na preporuku pristaje da potraži naslov koji mu odgovara. U današnje vreme, koje je vrlo brzo, ili ga bar mi tako doživljavamo, niko nema vremena da se dovoljno udubljuje i onda uglavnom nešto incidentno privlači pažnju. Nešto što dobija veću medijsku zaokupljenost, jednu vrstu intenzivne medijske preporuke, bez obzira na kvalitet sadržaja.
Ko danas čita, a ko piše knjige?
-Najčešće verujemo onima koji najmanje čitaju. Danas ćete vrlo često biti u prilici da čujete kako govore, čak i čitate knjige, ako se to tako može nazvati, koje su pisali oni koji uopšte ne čitaju ili koji to čak nisu ni napisali. Imate jednu vrstu pseudo-literature, koju potpisuju ljudi koji ne pišu. S druge strane imate veliki deo onih koje ne moramo označiti kao skribomane, već one koji zapravo pišu, ali ne čitaju. Oni se najčešće ravnaju prema sebi istima, ili sličnima, stvaraju jednu vrstu prostora javnosti gde komuniciraju sa onima koji se sa njima identifikuju. Tako nastaje „rijaliti književnosti“. U njoj nema nema izazova, nema događaja, osim neprekidnog ponavljanja istog, ali to neprekidno ponavljanje najčešće označava različitost u vremenu velike brzine, jer mi ne stižemo da konstatujemo da je nešto isto, a imenujemo kao različito.
Postoji li definicija ozbiljne literature?
-Literatura koja govori na podoban i originalan način o ljudskim problemima. Oni u civilizaciji mogu biti isti ili slični, ali nam omogućavaju jednu vrstu oslonca i literaturu koja to prati na sebi svojstven način.
Odnos savremenog čitaoca prema književnosti?
-Kada dođete do ozbiljne literature, ona zahteva jednu vrstu intelektualne spremnosti, da prihvatite izazov čitanja. Za mnoge je to pre svega naporno, zatim je dosadno, i na kraju se takva vrsta knjige odbacuje. Kao što vrlo dobro znamo književnost ne traje jedan dan. Ona nema osobenost vilinog konjica, već ima potrebu da traje dugo i da utiče na različite generacije. Dobra literatura se može čitati kroz dvadeset, pedeset, ili sto godina.

M. Ž.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa