14. mart 2019.14. mar 2019.
Šabac je riznica humanih ljudi
HUMANO SRCE ŠAPCA SLAVI DESET GODINA POSTOJANjA

Šabac je riznica humanih ljudi

“Pokazali smo da Šabac nije grad propuštenih prilika i da brine o svakom ugroženom građaninu i svakom ugroženom detetu. Dokazali smo da nismo Fondacija praznih reči, niti nekakva kvazi organizacija, već da smo životni, suštinski i istiniti... Svet je u našim rukama učinimo ga drugačijim i lepšim, volimo i poštujmo jedni druge, nastavimo se boriti za ljubav i biti ono što jesmo, budimo ljudi”, rekla je izmeđuostalog povodom jubileja osnivač, inicijator i realizator svih akcija Fonda “Humano srce Šapca” Ružica Popović
Na inicijativu Ružice Popović, medicinske sestre u penziji, uz podršku još deset profesionalaca u različitim oblastima, pre deset godina u Šapcu je počeo da živi Fond “Humano srce Šapca”. U kratkom vremenskom periodu postao je poznat po brojnim dobročinstvima onima kojima je u tom trenutku pomoć bila najpotrebnija.
Danas, kada je iza njih decenija humanosti, u analima Fonda nalazi se nebrojeno akcija prilikom kojih su za one bez krova nad glavom obnavljani ili građeni stambeni objekti, bolesnima deljeni lekovi, gladinima obroci, učenicima stipendije ili autobuske karte, dok su brojna deca iz socijalno ugroženih porodica, upravo zahvaljujući Fondu imala priliku da prvi put vide more, ili odu na zimovanje. Samo tokom desete godine postojanja, pod okriljem Fonda počelo je sa radom Svratište za decu sa ulice, Dnevni boravak za starija i usamljena lica, skoro okončana izgradnja Predah smeštaja za decu sa smetnjama u razvoju “Bogdaj”.
Za svaku od ovih aktivnosti, pored neiscrpne energije osnivača, od velikog značaja bila je i pomoć prijatelja, dok je obeležavanje jubileja još jedna od prilika da se na podršku podseti i na njoj zahvali.
-Želim da zahvalim tadašnjem gradonačelniku Milošu Miloševiću sa kojim sam zjedno osnovala ovu organizaciju, i čiju sam podršku imala u svakom smislu. Zahvaljujem se i sadašnjim čelnicima naše lokalne samouprave i svim drugim pratećim strukturama sa kojima je saradnja na najvišem nivou. Zahvaljujem se svim javnim preduzećima na nesebičnoj saradnji, kao i privredim subjektima i pojedincima koji su uzeli učešće u bilo kom obliku. Posebnu zahvalnost dugujem našoj pravoslavnoj crkvi i našem sveštenstvu na čelu sa episkopom vladikom Lavrentijem. Od naše eparhije dobili smo kancelariju za šabačko Udruženje za pomoć osobama sa autizmom, kao i prostor za otvaranje Svratišta za decu sa ulice. Pored brojnih donacija, kako u robi, tako i u novcu, od Crkve smo dobili i plac od pola hektara na kojem smo uz pomoć donatora sazidali kuću, takozvani Predah smeštaj za decu sa posebnim potrebama, smeštaj u kojem će roditelji moći da ih ostave na par dana, nedelja ili meseci, kako bi mogli da obave svoje životne potrebe.
Zajedno smo pokazali da Šabac nije grad propuštenih prilika i da brine o svakom ugroženom građaninu i svakom ugroženom detetu. Dokazali smo da nismo fondacija praznih reči, niti nekakva kvazi organizacija, već da smo životni, suštinski i istiniti- istakla je Ružica Popović, i dodala:
-Kada sam pre deset godina počinjala da se bavim ovim poslom, verovala sam u sebe, ali sam se potrudila da opravdam i poverenje onih ljudi koji su baš meni ukazali poverenje, jer bolje je bit onaj kome veruju, nego onaj koga vole.
Da je Fond “Humano srce Šapca” organizacija kojoj se veruje govore i brojna priznanja od kojih je najprestižnija nagrada predsednika Republike Srbije, dok Popovićeva tvrdi da joj na ovom putu najveće odličje čini prisustvo i podrška donatora i zajednički postignuti rezultati.
-To nisu samo naši donatori već naši prijatelji. Ništa nema snagu kao što imaju ljudi koji imaju ideju i spremni su da se posvete njenom ostvarenju. Ta snaga se ne sastoji od telesne sposobnosti, već od nesalomive volje da se postignu bitne stvari u životu. Ti dragi prijatelji su naša snaga, naši stubovi na kojima stojimo i neoboriva sila na putu našeg ostvarenja i opredeljenja- kaže osnivač Fonda “Humano srce Šapca” i tvrdi:
-Nema izgovora u humanosti, jer kako je rekao Ajnštajn: ”Svet neće uništiti zlo, već oni koji na zlo gledaju, ne čineći ništa”. Niko nije dovoljno bogat i dovoljno jak da može da reši sve probleme sa kojima se naši sugrađani suočavaju, ali ako ne možemo sve, ili mnogo, to ne znači da ne možemo ništa.
Ljudi iz šabačkog “Humanog srca”, se na terenu susreću sa suzama dece ostavljenih od roditelja, ali i suzama roditelja ostavnjenih od dece, neuhranjenim telima, strahom i bedom, ali uprkos slikama sveprisutne tuge ne gube nadu u životni proces i veru u čovečnost.
-Svako ko se zapita kako može pomoći i učiniti nešto za druge, može sebe nazvati čovekom. Ako osećaš svoju bol, to je znak da si živ, ako osećaš tuđu bol to je znak da si čovek. Moramo da shvatimo da je svet u našim rukama, i da ga učinimo drugačijim i lepšim. Volimo i poštujmo jedni druge, nastavimo se boriti za ljubav i biti ono što jesmo, budimo ljudi- poručuje Ružica Popović.
T.T.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa