28. mart 2019.28. mar 2019.
Svakog dana u Srbiji  104 OSOBE manje
MINISTARKA SLAVICA ĐUKIĆ DEJANOVIĆ NA TRIBINI U ŠABAČOM SPS-U

Svakog dana u Srbiji 104 OSOBE manje

Pre 50 godina u Srbiji se rađalo 100.000 beba, a umiralo više od 60.000 stanovnika. Danas su podaci suprotni. Umire više od 100.000 ljudi, a rađa se tek nešto više od 60.000 beba. Mladi obrazovani ljudi napuštaju Srbiju. Prosek godina onih koji odlaze je 28,7. Svaka peta osoba koja ode je visokoobrazovana. Ako bismo sada uradili sve najbolje što može da se uradi, kao država, prve efekte bismo mogli da imamo tek za 10 do 15 godina
Prošlog četvrtka Gradski odbor Socijalističke partije Srbije posetila je Slavica Đukić Dejanović, ministarka bez portfelja zadužena za demografiju i populacionu politiku. Pred prepunom salom u nekadašnjem Komitetu govorila je o međugeneracijskoj saradnji. Međutim, neizbežna tema bila je negativna demografska slika u Srbiji i načini da se ona popravi.
Ministarka priznaje da po dobijanju ovog resora o demografiji nije znala više od prosečnog građanina Srbije, ali je shvatila da mora da uči i zajedno sa svojim saradnicima je prošla višemesečne stručne obuke. Na institutu za društvene nauke saznavala je o najvećim problemima sa kojima se Srbija susreće u ovoj oblasti.
Koje su najvažnije stvari koje ste shvatili kada ste počeli da se bavite pitanjima demografije?
-Saznala sam porazni podatak da se u Srbiji na 1.000 stanovnika rodi devet beba, a umre 15 ljudi. Shvatila sam i da postoji depopulacija, odnosno da nema života u mnogim selima i opštinama. Taj problem ne može rešavati nikakav akt i nije dovoljan novac. Potrebno je da podignemo svest svih da radimo na ovim problemima. Ovo je pitanje svakog čoveka. Tema nije politička, nego duboko državnička, tema za budućnost.
Pored negativnog prirodnog priraštaja, veliki problem sa kojim se suočavamo su i odlasci mladih iz zemlje.
-Mladi obrazovani ljudi napuštaju Srbiju. Prosek godina onih koji odlaze je 28,7. Svaka peta osoba koja ode je visokoobrazovana. To govori o tome da Srbija postaje zemlja manje obrazovanih ljudi, koja nema dovoljno radne snage, nema potencijala za rađanje i budućnost.
Šta konkretno kažu podaci? Koliko nas je manje?
-Mislili smo da je 2016. godine bilo najmanje živorođenih beba u poslednjih 107 godina. Naredne godine se rodilo nešto više beba, ali je 2018. godine taj broj jako pao. Pre 50 godina u Srbiji se rađalo 100.000 beba, a umiralo više od 60.000 stanovnika. Danas su podaci suprotni. Umire više od 100.000 ljudi, a rađa se tek nešto više od 60.000 beba. Samo na osnovu negativnog prirodnog prirašataja u Srbiji nas je do prošle godine bilo za 107 manje svakog dana. Od 2018. godine dnevno nas je manje za 104. To je podatak koji prene svakog čoveka i navede da razmišlja da li je to uopšte moguće. Tokom 2017. i 2018. godine zabeležen je najmanji udeo prvorođenih beba od 2000. godine.
Da li je utvrđeno koji su razlozi tome?
-Problem smanjenja živorođene dece posledica je tri faktora. Prvo, broj žena koje učestvuju u reprodukciji, od 15 do 49 godina, je u Srbiji jako opao. Žene prvi put rađaju kasnije i sve veći broj ljudi emigrira.
Šta je potrebno kod nas da se desi da bi se demografska slika u Srbiji popravila?
-Da bismo se obnavljali kao stanovništvo potrebno je da svaka žena u fertilnom periodu ima najmanje dvoje dece. Konkretno i matematički precizno 2,1 dete. Taj broj je sada 1,47, a mi smo strategijom za podsticaj rađanja predvideli da u narednih 10 do 15 godina taj broj treba da se poveća na 1,85 da broj stanovnika ne bi opadao u narednom periodu.
Podaci brinu. Može li nešto da se uradi?
-Da nema mogućnosti da se nešto uradi i popravi ne bih bila ovde. Jedna Danska, koja ima izvanredne finansijske mogućnosti, suočila se sa ovim problemom. Kada su počeli da ga rešavaju išli su do svakog pojedinca. Čak su i gledane serije na televiziji morale da imaju srećne porodice sa najmanje troje dece. Ukoliko to nije bio slučaj menjali su scenario.
Koji su konkretni načini predviđeni da se dođe do željenog broja dece?
-Stručnjaci su rekli da moramo da radimo na tzv. posebnim ciljevima. Jedan od njih je ublažavanje ekonomske cene podizanja deteta, što smo učinili kroz Zakon o finansijkoj podršci porodicama sa decom i to je jako važno za naše uslove jer ljudi i dalje teško žive. Takođe je važno i usklađivanje rada i roditeljstva. Ima mnogo sredina gde roditelji počinju da rade od 7 sati, a vrtići tek od 8. Može se sniziti i psihološka cena roditeljstva kroz različite servise. To je važno kako bi se olakalo majkama koje su uglavnom stubovi sigurnosti porodice. Koliko god žena da je emancipovana kada se vrati kući sa posla najčešće je čekaju i kuvanje i pranje i domaći zadaci. Emancipacija je ženi donela nove obaveze, ali je u našoj kulturi nije oslobodila onih klasičnih. Zato su izuzetno važne servisne aktivnosti koje bi organizovala lokalna samouprava ili drugi sektori. Značajno je i unapređenje i očuvanje reproduktivnog zdravlja. Imamo veliki broj neželjenih maloletničkih trudnoća. Kod nas se, nažalost, još uvek proširenje porodice planira prekidom trudnoće koji ostavlja strašne posledice. Smrtnost od karcinoma dojke i grlića materice je neuporedivo veća nego u npr. skandinavskim zemljama, dok je obolevanje potpuno isto.
Kada se mogu videti rezultati rada Vašeg Kabineta?
-Ako bismo sada uradili sve najbolje što može da se uradi, kao država, prve efekte bismo mogli da imamo tek za 10 do 15 godina. Ovo je nacionalno pitanje. Nema brzih rezultata i nijedan ministar ovde ne može da se proslavi.
Ove godine je uvećan fond predviđen za rešavanje demografskih problema. Prošle godine je donet i Zakon o finansijskoj podršci porodicama sa decom.
-Budžet Kabineta na čijem sam čelu je za 2019. godinu uvećan pet puta u odnosu na onaj iz 2016. godine i iznosi 650 miliona dinara. Finansijska podrška porodici je jako značajna. Zakon, iako dosta kritikovan, napravio je revoluciju u smislu pronatalne politike. Novina je da svaka žena koja rodi dete potpuno se izjednačava sa onom koja je u stalnom radnom odnosu, bez obzira na to da li je angažovana po privremenim ili povremenim poslovima, ugovoru o delu, da li je vlasnica poljoprivrednog gazdinstva ili poljoprivredna osiguranica.
Svesni ste da je na račun tog Zakona izneto dosta zamerki. Hoće li se nešto učiniti po tom pitanju?
-Zakon je proširio prava, ali je Komisija, na čijem sam ja čelu takođe, dobila zadatak da analizira implementaciju tog Zakona i da vidimo da li postoje kategorije žena, odnosno rođene dece koji su tim Zakonom oštećeni u odnosu na prethodni. Jasno smo izdvojili tri kategorije. Žene koje mnogo zarađuju imaju pravo samo na tri prosečne plate. Neko je plaćao doprinose na platu od 150.000 ili 200.000 dinara, a onda može da dobije samo 75.000 ako ode na trudničko bolovanje. Druga kategorija su žene koje su tek počele da rade i tog meseca zatrudnele i morale da otvore bolovanje. Zakon kaže da se sva finansijska davanja računaju na primanja iz prethodnog meseca, a te žene nisu imale prethodni mesec. Mi smo i za njih predložili da se mora naći način da dobiju neku finansijsku podršku. Takođe su pogođene i sve žene koje imaju manje od šest meseci radnog staža. Članovi komisije su bili i predstavnici Minsitarstva finansija. Sada se priprema tekst i verujem da će biti izglasana promena za ove tri kategorije, jer niko ne sme biti oštećen novim zakonskim rešenjima.
Sterilitet je još jedan od problema sa kojim se susreće sve veći broj parova. Država je shvatila ozbiljnost ovoga.
-Imamo oko 10 odsto parova u fertilnoj populaciji koji nakon godinu dana želje ne mogu da se ostvare kao roditelji. Mi smo o trošku Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje uspeli da obezbedimo tri finansiranja pokušaja biomedicinski potpomognute oplodnje. Ako iz jednog od prva dva pokušaja bude rođena beba, imaju pravo i na drugo dete do tog trećeg pokušaja takođe o trošku Države. Ovih dana su sačinjeni svi podzakonski akti o formiranjeu banke ćelija, tkiva i embriona čime se čini korak dalje na planu rešavanja neplodnosti.
Šabac oko proseka
Statistički podaci često umeju da budu dosadni, ali je ovde značajno izneti ih da bismo shvatili u kakvoj se situaciji kao država nalazimo. Da li Šabac i Mačvanski okrug spadaju u prosek?
-Popis kaže da Mačvanski okrug ima 283.000 stanovnika. Muškarci su u manjem brojunego žene. Prirodni priraštaj je jako negativan i iznosi minus 2.000. Godišnje se u Mačvu doseli oko 4.000 ljudi, a odseli skoro 5.000. Broj živorođene dece u Mačvanskom okrugu i u Šapcu je nešto ispod proseka, 8,6 beba na 1.000 stanovnika, dok je broj umrlih nešto iznad proseka.Na 1.000 stanovnika u Srbiji umre 15 ljudi, a u Šapcu 15,2. Dobroj ešto je prosečna starost stanovnika u Šapcu niža od proseka, a niža je i prosečna starost majke pri rođenju prvog deteta. Statistika kaže i da su u januaru 2016. Godine u Šapcu rođene samo 83 bebe, a u istom mesecu ove godine 107 beba. Ovaj podatak je dobar i za celu Srbiju. Ove godine je u prvom mesecu rođeno oko 5.000 beba, a pre tri godinemanje od 3.000.

Uloga lokalne samouprave
Na koji način lokalne samouprave mogu da preuzmu deo tereta na sebe?
- Jedan od zadataka lokalnih samouprava je da naprave sopstvene populacione demografske planove i vide šta su prioriteti. Mi kao Kabinet organizujemo javne pozive za sufinansiranje mera populacione politke već treću godinu. Ovih dana je taj konkurs završen. Žao mi je što Šabac nije aplicirao ni ove ni prethodnih godina. Mnoge sredine su dobile nepovratna sredstva. Šid je npr. tražio 18 električnih bicikala da negovateljice idu u 18 sela da pomažu majkama sa bebama. Sombor je tražio da platimo ženu koja će da pegla i da im kupimo peglu i omogućili su svim porodicama sa dvoje i više dece do 15 godina da opran veš donesu na peglanje. Ove mere su naišle na odlične reakcije.
M.M.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa