2. jun 2011.2. jun 2011.
ŠABAČKE PRIČE - MOMIR MOŠA PAVIĆ

RADNI VEK U DRŽAVNOJ SLUŽBI

O Šapcu i Šapčanima, njegovim ulicama i institucijama, prošlosti i sadašnjosti, kafanama i boemima, korzou i igrankama, Dudari i Savi, fudbalu i rukometu... pričaju ljudi koji su deo svoje duše ugradili u mozaik kaldrme ove varoši (16)
Potiče iz mačvanskog sela Duvaništa, gde je rođen 1935. godine, gde je završio i osnovnu školu da bi 1946. pošao u Mušku realnu gimnaziju u Šapcu. Tih prvih dana jedanaestogodišnjem dečaku bilo je najvažnije da zna kako se dolazi do železničke stanice i kako se dolazi do igrališta „Mačve“. Za stanicu je morao da zna radi povratka kući a prednost školovanja u gradu omogućavala mu je da prati fudbalske utakmice koje je još tih dečačkih dana zavoleo. Vozom je kasnijih godina sve ređe išao put Duvaništa a utakmice „Mačve“ nije izostavljao do danas.
- Posle Gimnazije upisao sam Pravni fakultet, međutim zbog porodične situacije ostao sam u selu i 1956. godine počeo da radim u Opštini Petlovača i to, ni manje ni više, nego kao sudija za prekršaje, što je za mene bila velika nepoznanica - priča o prvim radnim danima Momir Pavić, o vremenu kada je i Petlovača bila opština a pošto nije bilo sudije za prekršaje njega su postavili kao školovanog i uglednog mladića. Borio se sa paragrafima i aktima, savlađivao brda papira i donosio delikatne odluke da bi se posle odsluženja vojnog roka, u kojoj je bio jedan od boljih pitomaca dvanaeste klase Škole rezervnih oficira, pozvan na službu u Opštinu Prnjavor.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa