18. april 2019.18. apr 2019.
SELO NEKAD I SAD

Dobrota

Selo i nekad i sad ima svoje priče koje opet po šeretima jedna na drugu liče. Priča koja se naprosto mora podeliti sa ljudima koji preferiraju dobrotu ima sebi svojstven ram. U stara, vele i dobra, vremena dobrota je imala okvir pomoći kada je nestajalo u vreći i projina brašna pa je nadnica za brojnu čeljad bila spas. Tek retki među kulacima su umeli priteći u pomoć i belim brašnom i mrsom pa i janijom a u posne dane i kada trapovi otanje i povrćem i voćem, turšijom i tako redom.
Ono što nas u dane sadašnje uvodi u ovakvu priču je skoro nestvarna niska dobrote gospođe, supruge, majke po kojoj bi se vele u brojnim selima i sama dobrota morala raspoznati. A iza svakog dobročinstva ostao je miris ruže a ako ste mislili da je ova bez trnja grešite. Svaki trn je bolno premošten do mirisa zadovoljstva zahvaljujući brojnim prijateljima dobra koji su se utkali u ram ove priče. Ko zrno po zrno, ko kamen po kamen stvorio se u mnogim selima Pocerine i Posavotamnave spasonosni niz lepote i topline o kojima se ispredaju priče za sebe .
Tragom hvale i neverice da takvi primeri postoje ožive u priči teškog toka i dobrotom odenutog srećnog nastavka. Žena koja je zavredela bezbroj naklona poštovanja pritekla je po nesrećnim događajima koji zadesiše siromašan dom u Posavotamnavi, deci n izgradila ima dom vredan uzdaha divljenja. Savremen do neverovanja i topao do miline. Da u zdravlju rastu i u ljude stasaju kako bi se teret dana koji su minuli lakše nosio. I tako iz sela do sela priča ista i opojni miris ruže divljenja, poštovanja ...
U niski davanja od srca brojni najmlađi skučenih mogućnosti putovali su i družili se, prvi put videli i morske talase, i toplinu druženja i doživeli nevericu da im se sve to dešava. Dobrotu je učinila tako običnom na svom primeru i svakodnevnicom koja mnogima znači i topao obrok i bezbroj velikih stvari za ljude koji u deci stasavaju. U vreme kada se o dobru retko i u porodicama zbori ovaj primer ide skoro u beskraj.
Negde u Pocerini sretosmo se sa predanjem dobrotvorke, kako rekoše, koja je o velikim praznicima darovala i kapom i šakom a u postu mirila zavađene i bodrila siromašne da se drugim putem ne može ali da se dobrim sve učini vrednim. I svilu i kadifu darovala devojkama a momcima priliku da zarade na bogatom imanju. I tako iz leta u leto a onda se, rekoše oni koji od dedova sve čuše, dugo se za sličan primer nije čulo. Dugo do ovih dana i majke dobrote koja u nisku nestvarnih širina iz dana u dan odlazi u nedogled. Da dobrota ima kraj to niko nikada niti je reko niti će moći reći. Dobrota je i bila i ostala zdenac bez dna ako je neko prepoznati ume.
Kao što opet među mirisima mnogi tvrde od mirisa ruže nema opojnijeg. Ravan mu je samo isti koji ostaje iza dobrote. I tako iz leta u leto već deceniju traje u selima koja su svedoci dobrote pravi san koji u stvarnost pretvara jedna gospođa, žena, majka...
Na jednom od seoskih omiljenih okupljanja pred seoskom prodavnicom besedi se o svemu ali i o rečenom primeru dobrote. I dok mnogi navode primere koji su maleni ali ljudski vredni da bi starina koja pamti primere suprotne podseti da se o dobroti mora zboriti pošto se prethodno skine kapa i prekrsti. Jer ima bezbroj primera suprotnog navodeći tugu nekdašnjih pobrđa Pocerine. Kulak od imena u kopnji i vršaju od stotina beskućnika birao ni polovinu a onda predradnik polovinu slao kući posle doručka u domove gde su brojna čeljad čekala projino brašno i možda malo slanine. Ostajale da rade kršne snaše i retki momci a dobrota treperila daleko na svodu predanja koje je imalo brojna domaćinstva i obilje siromaštva. Tek tu, zastaje starina, nije dovoljno za junakinju naše priče samo jednom se prekrstiti već bar triput i poželeti joj svako dobro.
Na decenije trajanja dobrote i davanja i mnogaja ljeta života .
Sreten Kosanić

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa