9. maj 2019.9. maj 2019.
Sa krova u istoriju
fotograf DRAGOLjUB ZAMUROVIĆ

Sa krova u istoriju

Rodom iz Niša, dobitnik brojnih nagrada, autor monografija štampanih širom sveta. Arhitekta po obrazovanju, član ULUPUDS-a čije su fotografije objavljivane u "Tajmu", "Njuzviku", "Njujork tajmsu", "Šternu", "Figaro magazinu", "Nacionalnoj geografiji"... Poslednjih meseci se penje po beogradskim krovovima i slika proteste
Nedavno je Šabac posetio jedan od najpoznatijih, a mnogi kažu i najpriznatijih, srpskih fotografa Dragoljub Zamurović.
Rodom iz Niša, dobitnik brojnih nagrada, autor monografija štampanih širom sveta. Arhitekta po obrazovanju, član ULUPUDS-a čije su fotografije objavljivane u "Tajmu", "Njuzviku", "Njujork tajmsu", "Šternu", "Figaro magazinu", "Nacionalnoj geografiji"... Njegova fotografija se našla na naslovnoj strani magazina "Lajf". U Šapcu ga je oduševila lepota grada, ali i čistoća. Posebno su mu bile zanimljive bandere.
- Odmah sam uslikao šabačke bandere. Iznenadio sam se kako su čiste. Kod nas u Beogradu nemamo čistih bandera. Sve su izlepljene svime i svačime. Odmah sam se latio fotoaparata i slikao ih sa namerom da šabačke bandere uporedim sa beogradskim - kaže Zamurović.
Poslednjih meseci, Zamurović fotografiše proteste u Beogradu. Penje se na svakojake krovove i sa njih ovekovečava nešto što će jednog dana biti istorija.
- Uvek pokušavam da napravim neku priču, da nešto što vidim pretočim u fotografiju. Tokom jednog protesta dok je padao sneg, našao sam se na krovu i odlučio da kolonu protestanata sa tog mesta slikam uz pomoć blica. Taj blic ništa ne znači kada radite sliku na daljinu, ali mi je omogućio da se vide krupne pahulje - ističe Zamurović.
On se, za razliku od nekih, ne bavi brojanjem ljudi, već objavi fotografiju. Nije, kaže, to ni njegov posao, već da dokumentuje taj trenutak. Jedna od zanimljivih fotografija, a u vezi je sa aktuelnim trenutkom, nastala je u Pančevu.
- Pripremao se miting u okviru kampanje predsednika Srbije Aleksandra Vučića u Pančevu. Bina je već bila postavljena i na njoj velikim slovima ispisano - Budućnost Srbije. Stajao sam ispred bine, ali malo udaljen od nje i primetio drvo sa nekoliko zalepljenih umrlica i tako je nastala ta fotografija - napominje naš sagovornik.
Zamurović je autor velikog broja monografija od kojih posebno izdvajamo „Moj Beograd“ i „Srbija“. Zanimljivo je da je veliki broj fotografija za te monografije uradio iz svog balona. Leteo je balonom i napravio neke od najlepših fotografija Srbije.
U leto 1981. godine, odlučio je da ode u Međugorje i da fotografiše grupu dečaka i devojčica koji su izjavili da im se na obližnjem brdu 24. jula 1981. godine “ukazala” Gospa. Vest se brzo proširila svetom i veliki broj medija preneo je tu priču.
- Odlučio sam da odem u Međugorje i napravim jednu foto-reportažu o tome šta se tamo zbiva. Spakovao sam dva Nikona, kupio stotinak rolni slajd filma i krenuo u avanturu. Došao sam kod župnika fra Joze Zovka koji je trebalo da mi da dozvolu da uđem u tu sobu i snimim decu tokom razgovora sa Gospom. Međutim, župnik je bio prilično nepoverljiv i kada je čuo da dolazim iz Beograda rekao: “Zašto Vi dolazite ovde? Vama je bolje da fotografišete Avalu ili Vrnjačku Banju. Vi ovo što se ovde događa ne možete da shvatite”. Ne znam kako mi je to palo na pamet, ali kao iz topa sam odgovorio: “Znači li to da treba da budem majmun ako bih želeo da fotografišem zoološki vrt?” Zanemeo je i posle nekoliko trenutaka kratko izustio: “Imate moju dozvolu” - priča nam Zamurović.
U Međugorju je ostao tri meseca snimajući, zajedno sa suprugom, vernike sa svih kontinenata. Zahvaljujući francuskoj agenciji “Gama” sa kojom je tada započeo saradnju mnogi časopisi širom sveta objavili su njegovu foto-reportažu o Međugorju, a “Turistkomerc” iz Zagreba štampao je jednu malu foto-monografiju na 16 jezika u preko 100.000 primeraka.
Slikao Đinđića, Koštunicu, Nikolića
- Bio sam prijatelj sa Zoranom Đinđićem. Dobio sam zadatak da fotografišem njegovu sahranu. Nisam mogao. To je bio jedini fotografski zadatak koji nisam izvršio u životu. Godinu dana sam bio i zvanični fotograf predsednika SRJ Vojislava Koštunice. Nismo se razumeli. On je podrazumevao da treba da slikam samo rukovanja, i posle jednog sukoba sa njegovom šeficom kabineta prestao sam to da radim. Dolazio je Tomislav Nikolić da ga slikam 2004. pred izbore. Da bih ih otkačio, kada su me pitali pošto je fotografisanje, kažem im: "Jedna fotografija - 1000 evra." Oni odgovore: "Dobro, u koliko sati da dođemo?" Došao je i Vučić. Profesionalno sam uradio portret. Dogodilo se nešto čudno. Čim je video Zoranovu fotografiju kod mene, Nikolić je prokomentarisao: "Ovo je najbolji srpski političar svih vremena". Isto to veče, na televiziji slušam Nikolića kako govori da je Đinđić bio veliki izdajnik. Nisam se posle toga nikada video sa njim niti sa Vučićem - priča Zamurović.

Nije prošao konkurs
Pre nekoliko godina, Zamurović je odlučio da konkuriše za nacionalnu penziju. Spakovao je sve monografije, knjige, časopise koje je objavio i koji su objavili negove fotografije, upakovao i predao Komisiji koja je odlučivala ko je od srpskih umetnika zaslužan da dobije tu penziju.
- Nisam ništa očekivao, ali sam odlučio da sve to predam, Konkurs nisam prošao, i jednog dana sam otišao da preuzmem tu svoju dokumentaciju. Zanimljivo je da sam taj svoj predmet zatekao u istom stanju u kojem sam ga i predao - neotpakovan. Ono što sam im predao, očigledno je da niko nije ni otpakovao niti pogledao - kaže Zamurović.
N. K.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa