18. jul 2019.18. jul 2019.
SELO NEKAD I SAD

Avlije u cveću

U selima Pocerine i Posavotamnave okućnice liče na zapadna izdanja brige u dvorištu ili narodski o avliji. Obilje cveća uz ukrasno žbunje te uredno ošišanu travu daje utisak blagostanja domaćinstva. I pored obilja posla vredne ženske ruke brinu o okućnici ko iz turističkih prospekta. Kapa dole za izgled brojnih avlija koje bi mogle da idu u prospekte za uzor.
Nekada pak avlije su imale takođe obilje cveća ali u popleta ogradi pred vajatima i magazama gde su se tiskali na nevelikom prostoru ruzmarin, rezetluk, ruže i toliko toga uz obavezan bosiok. Tragom tih priča podno Cera hodeći zaraslim putevima ugledasmo takvo zdanje i verovali ili ne uređenu baštu. Istina dotrajale ograde poput i vajata ali milina od mirisa bosioka i ruzmarina te opojnog rezetluka vratila je film vremena. Ugledasmo nanu koja uz silne posve u kući u kojoj su živele porodice četiri brata i beše ih skoro dvadeset. Bašta je plevljena kadgod pored nje prođe i bila zar i reći najbolja u selu. O nju oslonjen stari točak a cveće u dotrajalim šerpama i loncima i brojnim istrošenim posuđem. Takvo vreme beše.
I to je samo deo priče. Tik uz baštu rasla šentelija koja je već vremešna bila idealan paravan za ašikovanje. Iz tih priča nikli su brojni brakovi po narodnoj kupus u kacu, dete u kuću. U šali vele radoznali koji su se čudili da neko plevi i sad, povratilo se...
I tako je bilo i uz bunar gde se rumena puzavica talasala ali i uz čardak gde je bršljan uz nestvaran hlad bio i zaštita od vremena. U korak sa vinovom lozom bio dekor koji je okupljao mnoge. Ruzmarin beše priča za sebe gde su letima sestre negovale ukrase za kićene svatove i sa nestrpljem iščekivale. U dane kuvanja slatkog od redovnog voća ruzmarin i rezetluk su ukras za trajanje a u starom vajatu ma kako zvučalo zateklo nas par tegli slatkog od dunja kao da je kuvano prethodne jeseni prkoseći decenijama u nestvarnoj svežini kućice od ćerpiča.
Po receptima baka i danas su slatko začine uz limun i rečenim sastojcima ali i kuva na smederevcu i traje danima ko nekada. Cveće pak dobija sve novije izdanje ali ima i rečenog ruzmarina i rezetluka samo u mnogo savremenijem dekoru.Trava je poput aktuelne vimbldonske gde bi u šali vele i Novak tukao u Nadala i Federera. Tenis je u selima priča za sebe iako vremešni vele da bi radije igrali klisa i sličnih igara čobana a sada i fudbal gubi korak. Mladi će radije da se posluže telefonom i tabletom pa do mile volje dan i noć.
Bake na sreću i brojna čeljad nisu imali druga posla pa eto ostaviše i tragove avlija u cveću. Ostali su i pelceri koji se po tradiciji uzimaju kradom i istina lakše prime i tako iz leta u leto.
Sve pohvale i sadašnjim domaćicama koje od njive i najlonske proizvodnje te brojne stoke i tako redom drže sve ko pod konac. I takmiče se vidno je usvajanju lepe ideje pa ima i točkova i brojnih bravura od sečenih starih auto guma a dekori u starim panjevima su priče za sebe. A sve izgleda kao da se duga spustila na travnjake i pohodi okućnicu žena koje su umeće gajenja cveća nasledile od majki, baka i prabaka...
Sad što se mora reći da se istraje u ovoj borbi za lepotu da seoska okućnica ne zaostaje za gradskim dvorištima i to je valjda i najveći komliment. Dekor seoskog zelenila na svakom koraku je adut više domaćica da sa ponosom uživaju. Trud se vazda isplatio pa i ovaj koji je put od ograđenih bašti pred vajatima i bunarima i sadašnjih avlija ostavio malu razliku. Jedino što stari ne priznaju je miris ruže koji se vele od one nekad i sadašnjih ne može uporediti. Tek avlije mirišu i sad i u sećanjima od nekad.
Sreten Kosanić

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa