17. oktobar 2019.17. okt 2019.
REČ STRUČNjAKA

Značaj porodice u životu starijih lica

Povodom Meseca solidarnosti sa starijim osobama, a u saradnji sa stručnjacima Centra za socijalni rad „Šabac“, „Glas Podrinja“ će tokom oktobra objaviti seriju tekstova posvećenih najizraženijim problemima osoba u trećem dobu
U društvenoj brizi o starijima porodica ima osnovnu, nezamenljivu ulogu.
Porodica kao univerzalna ljudska zajednica, najčešći je okvir u kome žive i umiru stariji ljudi. Ona je oduvek obezbeđivala dom, smeštaj, negu i sve što je potrebno svojim najstarijim članovima. Pored toga imala je značajnu socijalnu i zaštitnu funkciju.
Zaštitna funkcija porodice podrazumeva niz aktivnosti kojima se uzajamno obezbeđuje osećaj sigurnosti svih njenih članova i kreiranje odnosa koji podrazumeva zajedničku obavezu i uzajamnu odgovornost, kao i svest o potrebi uzajamne odgovornosti.
Kada govorimo o nivou zaštitne uloge porodice, moramo imati na umu da ona direktno zavisi od njene strukture. Pa tako, u velikoj porodici, tzv.porodičnoj zadruzi, srećemo visok nivo porodičnog jedinstva, kult velike porodice i veliku solidarnost među članovima, kao i razvijen sistem ekonomskih i emocionalnih interakcija.
U proširenoj porodici stvaraju se novi generacijski nukleusi, mada ima puno sličnih karakteristika sa prethodnom strukturom. Čak i kada stariji žive sami, oni nisu usamljeni i napušteni, jer se o njima i dalje stara porodica, ne retko i drugi srodnici. Oba tipa porodice su karakteristična za manje razvijena društva.
Nuklearne porodice (roditeljski par i deca) udaljene su od srodnika, nemaju česte kontakte sa njima i tipične su za savremeno društvo.
Uprkos značajnim društvenim promenama i promenama same porodice, socijalna i zaštitna funkcija porodice opstale su kao njena okosnica sve do danas. Čak i u visoko razvijenim i bogatim društvima u kojima su usluge socijalne zaštite na vrlo visokom nivou, pokazalo se da je porodica aktivno uključena u negu i zbrinjavanje starijih, odnosno njihovu zaštitu.
Ipak, često možemo da čujemo da se odnos prema starijima promenio, kako u samoj porodici, tako i u društvu uopšte. Transformacijom porodične strukture i stvaranjem nuklearnih porodica, kao posledica promene načina života i rada, bitno je smanjen broj višegeneracijskih porodica, u kojima je uvek neko bio u kući i brinuo o starijima. Sada je sve više starijih u staračkim domaćinstvima gde ostaju bez preko potrebne podrške mlađih članova, koji žive u drugim domaćinstvima, gradovima, kontinentima.
Zašto su porodica i njena podrška toliko važne za starije ?
Zato što porodični okvir pruža osećaj pripadnosti i sigurnosti. Zato što je porodica izvor radosti i sreće. Poznato je da su u starosti često prisutna osećanja tuge, anksioznosti, usamljenosti i straha od smrti. Starija osoba je ranjiva na promene, pre svega na zdravstvenom planu, kao i na promene u svom okruženju, koje predstavljaju diskontinuitet u odnosu na ranije stečene mehanizme zadovoljenja životnih potreba i formirane navike. Osećaj da su nekome važni, doživljaj da su voljeni i prihvaćeni, mogu da umanje osećanje nemoći i mogu da pomognu da se poboljša njihovo psihičko i fizičko zdravlje. Istraživanja su pokazala da efikasna porodična interakcija i povoljno okruženje, imaju pozitivan uticaj i preduslov su za ispunjen i spokojan život starije osobe.
Iz tog razloga svaka porodica koja ima starijeg člana, trebalo bi da uloži minimum napora i načini promene u svom sistemu kako bi stvorila optimalne uslove za njihov kvalitetan život, uz uvažavanje njihovih osećanja, želja i prava na lični izbor, ukoliko su u mogućnosti da sami odlučuju.
Naravno, to nije uvek lako. Briga o starijem članu nekad zahteva mnogo ličnog angažovanja, vremena, strpljenja. Pojavljuju se teškoće različite prirode koje izazivaju problemi vezani za demenciju, prisustvo više bolesti odjednom, teškoće sa kretanjem, oštećenje sluha, problemi sa komunikacijom. Dešava se da kapaciteti porodice ne mogu adekvatno da odgovore na ove izazove. Porodica posustaje i dolazi do slabljenja porodičnih veza. U nekim porodicama ispoljavaju se elementi ambivalentnog ponašanja prema starijim. Dolazimo u situaciju kada je i porodici potrebna podrška. Ukoliko se porodica ne ojača, i ne pruži joj se podrška kroz sistem usluga u lokalnoj zajednici, skoro je izvesno da će starija osoba biti smeštena u neki od domova za stare, ili u najgorem slučaju biti izložena nekom obliku nasilja.
Jedan broj starijih, bez obzira na izražene teškoće u funkcionisanju, odlazak u dom za stare doživljava kao neminovnost i nametnuto rešenje.
Kada porodica, procenjujući svoje kapacitete kao nedovoljne, zaključi da bi bilo bolje da njen stariji član svoj život nastavi u domu, trebalo bi da o tome sa njim razgovara sa mnogo pažnje i razumevanja. Ukoliko starija osoba može da odlučuje važno je da dobije informacije o životu u domu i da joj se da dovoljno vremena da donese odluku. Za to vreme potrebno je biti otvoren, pružiti podršku, osnaživati je, ali nikako ne vršiti pritisak.
I u situacijama kada stariji zahtevaju kontinuiranu negu zbog bolesti, kada su nemoćni i kada neko mora u njihovo ime da donese odluku, važno je da ta odluka pre svega bude u njihovom interesu i da im obezbedi kvalitetniji život.
Brinimo o svojim starijim, pazimo na njih i budimo primer mlađim generacijama, jer, na kraju, svi ćemo doći u godine u kojima ćemo zavisiti od nekoga.

Snežana Stošić-Moravčević dipl.socijalni radnik, porodični savetnik

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa