31. oktobar 2019.31. okt 2019.
MALOLETNI PRESTUPNICI U MEDIJIMA(2)
STOP KRIMINALITETU MLADIH (6)

MALOLETNI PRESTUPNICI U MEDIJIMA(2)

Prema podacima dobijenim od Centra za socijalni rad broj dece u sukobu sa zakonom u Šapcu je u stalnom porastu. U skladu sa tom činjenicom cilj projekta “STOP kriminalitetu mladih”j e povećati stepen znanja i informisanosti o značaju i načinu prevencije društveno neprihvatljivog ponašanja dece i mladih u cilju smanjenja kriminaliteta. Realizaciju Projekta finansijski je podržalo Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije
U procentima u odnosu na ukupan broj tekstova taj broj izgleda ovako: Blic 26,9%, Informer 13, 9%, Novosti 21,9%, Kurir 31,9% i Politika 5,4%, iz čega možemo zaključiti da je Politika objavilja značajno manje tekstova o nasilju i maloletnicima u odnosu na ostale portale dnevnih novina. Ciljevi i istraživački zadaci uslovili su i formiranje hipoteza; naime, postavljeno je deset hipoteza koje su na osnovu istraživačkih rezultata proverene, a koje su služile za izvođenje zaključka od značaja za unapređivanje teorije i prakse prevencije prikazivanja nasilja mladih kao počinilaca ili kao žrtava nasilnog akta u elektronskim izdanjima dnevnih novina.
Prva hipoteza je glasila da izveštavajući o nasilju maloletnika, bilo da su oni žrtve ili počinioci nasilja, dnevne novine ne poštuju etičke norme i pravo na zaštitu privatnosti maloletnika. Ova hipoteza je u analizi sadržaja potvrđena. Provera hipoteze je izvršena na osnovu naslova teksta, prisustva vesti na naslovnim stranama, prisustva fotografija i video-zapisa u tekstu i otkrivanja identiteta maloletnika.
Druga hipoteza se odnosila na izveštavanje dnevnih novina u kojima češće se piše o nasilju maloletnika u glavnom gradu nego u unutrašnjosti, bilo da su maloletnici žrtve ili počinioci. Iako smo u postavljanju hipoteze polazili od velike naseljenosti glavnog grada i veće vidljivosti nasilja, hipoteza nije potvrđena i pokazuje suprotnost od navedene pretpostavke; naime, čak više od 44% tekstova odnosi se na nasilje i mlade u unutrašnjosti, a samo 10% u glavnom gradu.
Treća pretpostavka koju smo ispitivali u radu glasila je: dečaci su u dnevnoj štampi češće nego devojčice prikazani kao počinioci nasilnog akta. Ova hipoteza je takođe potvrđena: ukupan broj maloletnih počinilaca nasilja je bio 93, a broj ženskih počinilaca je 22, dok je muških počinilaca 69 (broj nepoznatih je dva).
U dnevnoj štampi, devojčice su češće nego dečaci prikazane kao žrtve nasilja – glasila je četvrta hipoteza našeg istraživanja, i pritom pokazala da je broj devojčica žrtava nasilja je 85, dok je broj maloletnika muškog pola 46, dok je 54 onih čiji pol nije poznat, čime je i ona empirijski potvrđena.
Peta istraživačka hipoteza se odnosila na starosni uzrast dečaka i devojčica kao počinalaca nasilnog akta. Pokazalo se da su dečaci i devojčice od 14 do 18 godina u dnevnoj štampi češće počinioci nasilja od dečaka i devojčica mlađih od 14 godina. Od ukupnog broja žrtava, 35 je onih koji imaju od 14 do 18 godina, 89 je maloletnika koji imaju ispod 14 godina, dok su nepoznate godine za njih 61.
Šesta (Dečaci i devojčice do 14 godina u dnevnoj štampi češće su žrtve nasilja od dečaka i devojčica koji imaju od 14 godina do 18 godina), i sedma hipoteza (Maloletnici su u dnevnoj štampi prikazani kao počinioci i žrtve svih oblika nasilja) su takođe potvrđene i njihova statistička značajnost je visoka.
Osma hipoteza rada, koja ističe da je prema dnevnoj štampi interpersonalno nasilje najčešća kategorija nasilja kod maloletnika bilo da su oni počinioci ili žrtve, potvrđena je empirijski. Najzastupljenije nasilje u kom učestvuju maloletnici bilo kao žrtve ili kao počinioci je interpersonalno nasilje, koje čini 80.6% od ukupnog broja članaka u novinama. Ispitujući varijablu kategorija nasilja, u interpersonalno nasilje smo svrstali svako nasilje koje se odvijalo između dve ili više individua u užoj socijalnoj sredini, što se u slučaju maloletnika pretežno odnosilo na vršnjačko nasilje, nasilje u porodici, seksualno nasilje, razbojništvo itd. U radu se nismo bavili zastupljenošću svakog od ovih potkategorija interpersonalnog nasilja, što bi mogla biti preporuka za neka naredna istraživanja.
Analizom podataka možemo zaključiti da je, kada je reč o oblicima nasilja, među maloletnicima najzastupljenije fizičko nasilje, koje se pominje u 64.2% od ukupnog broja članaka u svih pet onlajn izdanja novina. Time je potvrđena deveta istraživačka hipoteza našeg rada, koja je pretpostavila dominaciju fizičkog nasilja kao najčešćeg oblika. Vrlo zastupljen vid fizičkog nasilja među maloletnicima je vršnjačko nasilje, koje je u proseku po izdanjima novina (izuzev Politike, koja nema nijednu vest koja se bavi vršnjačkim nasiljem), u odnosu na ukupan broj vesti zauzimalo 16% vesti o maloletnicima
Takođe, visoko zastupljeno u tekstovima je i seksualno nasilje. Silovanje i pedofilija su dominantni oblici seksualnog nasilja kada je reč o maloletnicima. Analizom vesti uočili smo da su najzastupljeniji takozvani „vidljivi“ oblici nasilja. Psihičko nasilje nije uvek uočljivo, tako da je samim tim otežano njegovo otkrivanje.
Hipoteza deset je glasila: U dnevnoj štampi nisu prikazane adekvatne mere koje bi maloletnici mogli da preduzmu ukoliko smatraju da su žrtve nasilja. Analizom članaka uvideli smo da nizak broj članaka daje dodatnu informaciju u vezi sa sprečavanjem ili suzbijanjem pojave nasilja. Evidentno je odsustvo adekvatnih mera koje bi omogućile sprečavanje novih oblika nasilja. S obzirom da je samo u pet od ukupno 279 članaka dat broj telefona na koji bi roditelji maloletnika ili sami maloletnici mogli da se jave ukoliko su žrtve nasilja.
Zaključno tome, primećujemo neophodnost intenzivnijeg i učestalijeg pristupanja ovom problemu koji bi, uz adekvatnu primenu etičkih principa žurnalističkog poziva, kao i uz insistiranje javnog i naučnog mnjenja, mogao biti regulisan, ili bar sveden na niži, prihvatljivi minimum.

Predlozi i preporuke
Navedeni zaključci nas pozivaju da ukažemo na neophodnost intenzivnijeg pristupa pomenutom problemu. Iako precizna strategija izostaje, ukazujemo na pojedine preventivne mere koje bi mogle biti rezultat zajedničkog napora svih učesnika u društvenom prostoru. Svakako da bi učešće osnovnih i srednjih škola u svojevrsnoj opštoj i celovitoj kampanji prevencije bilo najuspelije rešenje.
Dodatno, neke od mera prevencije u dnevnim novinama mogle.bi se odnositi na uvođenje kratkog edukativnog teksta koji je u vezi sa temom o kojoj se piše, i koji će.biti dovoljno iscrpan, naravno u zavisnosti od prostora kojim se raspolaže. Upravo iz tog razloga, elektronske verzije dnevnih novina mogu više pažnje posvetiti ovim preventivnim merama. Tako bi se uvođenjem obaveznog linka sa dodatnim informacijama mogla pobuditi svest o vaznosti ovog problema. Korisne informacije mogu podrazumevati i kontakt telefon ili mejl aderesu, kako za roditelje koji prepoznaju prisustvo nasilnog delovanja kod svoje dece, tako i za maloletnike koji su žrtve ili su pak posmatrači nasilja u svom okruženju.
Planskim i stručnim ulaganjem u proces podizanja kritične svesti o prirodi medija i medijskog izveštavanja o nasilju u školama, može se značajno umanjiti njeno prisustvo. Školski sadržaji mogu podrazumevati i posebne vannastavne aktivnosti, radionice i druge aktivnosti u okviru različitih projekta. Korisno bi bilo i deljenje brošura, pamfleta, izrada postera koji se bave problemom nasilja uopšte.
Na posletku, pomenuti problem može biti umanjen i intervencijom drugih medija, poput televizije i filma, u vidu dokumentarnih sadržaja, informativnih programa ili pak kratkih reklamnih sadržaja koji bi intenzivnije skretali pažnju na problem nasilja i mladih.
Jelena Manjenčić, master defektolog, smer za prevenciju i tretman poremećaja u ponašanju

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa