14. novembar 2019.14. nov 2019.
SAVETODAVNO TERAPIJSKI RAD SA DECOM ASOCIJALNOG PONAŠANjA
STOP KRIMINALITETU MLADIH

SAVETODAVNO TERAPIJSKI RAD SA DECOM ASOCIJALNOG PONAŠANjA

Prema podacima dobijenim od Centra za socijalni rad broj dece u sukobu sa zakonom u Šapcu je u stalnom porastu. U skladu sa tom činjenicom cilj projekta “STOP kriminalitetu mladih”je povećati stepen znanja i informisanosti o značaju i načinu prevencije društveno neprihvatljivog ponašanja dece i mladih u cilju smanjenja kriminaliteta. Realizaciju Projekta finansijski je podržalo Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije
Oktobra 2018. godine, povodom obeležavnja Dečje nedelje, dipl.pedagog porodični savetnik Vesna Brajić i dipl.soc radnik, porodični psihoterapeut Milica Obrenović, iz Savetovališta za decu i mlade CSR “Šabac”, za predstavnike stručnih službi šabačkih osnovnih škola organizovale su Okrugli sto sa temom “Savetodavno-terapijski rad sa decom asocijlanog ponašanja”. Na osnovu tadašnjeg izlaganja, nastao je istoimeni tekst navedenih autorki, koji zbog njegovog značaja za razumevanje teme kojom se u okviru projekta “Stop kriminalitetu mladih” bavimo, prenosimo u celosti.
-Deca sa asocijalnim ponašanjem predstavljaju jednu od najosetljivijih kategorija maloletne dece sa kojom se u svom radu susreće organ starateljstva. Kada govorimo o deci sa asocijalnim ponašanjem možemo govoriti o deci kod kojih su formirani razni oblici asocijlanog, devijantnog ponašanja kao i deci koja čine razna krivična ili prekršajna dela. Najčešći problemi u ponašanju su bežanje od kuće ili škole, skitnja, loše ocene, otpor prema autoritetu, vršnjačko nasilje. Krivična dela su najčešće tuče, krađe, krađe u saizvršilaštvu, provale, nasilje. Porodice iz kojih potiču često su lošeg socio-ekonomskog statusa, porodice u kojima postoji nasilje, poremećeni porodični odnosi, loše partnerske ili roditeljske relacije kao i porodice koje se suočavaju sa razvodom roditelja, a često se radi i o porodicama koje se suočavaju sa postrazvodnom krizom.
U našem društvu u odnosu prema maloletnicima ispod 14 godina ne primenjuju se odredbe Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela, što znači da su to krivično ili prekršajno neodgovorni maloletnici.
Kako im pomoći
Često je velika dilema kako ppomoći deci koja čine krivična ili prekršajna dela, ili već imaju formirano asocijalno ponašanje, a nisu krivično odgovorni. Ponekad su problemi u ponašanju povezani sa raznim razvojnim smetnjama ili mentalnim poremećajima, što dodatno čini ovaj problem još složenijim.
Savetodavni rad
Početni korak u radu sa ovom kategorijom maloletne dece podrazumeva savetodavni rad sa porodicom i maloletnom decom, osnaživanje porodice, usmeravanje na pozitivne vrednosti i društveno prihvatljive norme ponašanja. Veoma je važno da li i na koji način porodica sagledava problem koji ima, da li je spremna da menja neke pogrešne, ili već usvojene obrasce ponašanja, i da li želi da menja nešto u svom načinu funkcionisanja.
Ukoliko porodica ne sagledava realno problem koji je doveo do ispoljavanja asocijalnog ponašanja, to je dodatni, ometajući faktor, koji još više usložnjava problem, a pokušaje da se problem razreši ili sanira čini još težim. Ovakve porodice se često uključuju u Savetovalište za porodicu i mlade, Razvojno savetovalište, ili po potrebi druge institucije, a često se intenzivira rad sa školom koju dete pohađa.
Planiranje restriktivnih mera
Ukoliko savetodavni rad ne daje rezultate sledeći korak je planiranje restriktivnih mera u okviru nadležnosti organa starateljstva. Važno je napomenuti da u našem sistemu ne postoje specijalizovane hraniteljske porodice za decu sa asocijalnim ponašanjem, pa se ovakvi zahtevi gotovo po pravilu odbijaju.
Sledeći korak je zahtev za smeštaj u ofgovarajuću ustanovi socijalne zaštite, za šta je neophodna saglasnost nadležnog Ministarstva, što podrazumeva i određeni protok vremena za realizaciju ovakvog smeštaja. Treba uzeti u obzir i raspoloživost kapacitetaovih ustanova. U slučaju potrebe za urgentnim zbrinjavanjem deteta, moguće je realizovati smeštaj u određena prihvatilišta, čiji je broj veoma ograničen. Kada se radi o ustanovama otvorenog tipa, u praksi je česta pojava da maloletna deca svojevoljno napuste ovakvu ustanovu, pa se takvo dete vraća u ustanovu, ili se traga za drugim, svrsishodnijim oblicima zaštite maloletnog deteta.
U odnosu prema roditeljima čija deca čine krivična dela, a koji ne pokazuju motivaciju ili spremnost za korigovanje svojih obrazaca ponašanja, čiji je autoritet oslabljen ili su suprotnih vaspitnih stavova i koji svojim ponašanjem grubo zanemaruju roditeljsko pravo, organ starateljstva može pokrenuti postupak korektivnog nadzora, lišenja roditeljskog prava ili podnositi krivičnu prijavu tužilaštvu zbog zanemarivanja ili zapuštanja deteta.
Ono što dodatno komplikuje ovaj problem je vremensko trajanje svih postupaka, pa je veoma važna efikasnost u radu svih sistema kao i blagovremena zaštita.
Sistemski problem
Problem dece sa asocijalnim ponašanjem je sistemski i takoga treba i rešavati. Ono što često predstavlja prepreku u radu sa ovim porodicama je i dostupnost porodice kao i poverenje koje dete ima u institucije. Radi se o deci koja nisu krivično odgovorna, ali koja mogu učestvovati u svim postupcima koja se tiču zaštite njihovih prava. Zato je veoma bitno da dete ima izgrađen odnos poverenja u stručne radnike, kao i stručne saradnike da shvati da su svi postupci koji se vode u cilju zaštite njegovog najboljeg interesa. U praksi je veliki problem kada maloletnik ima otpor prema određenoj vrsti smeštaja ili određenim merama zaštite i kada ne veruje institucijama.
Presudan kvalitet porodičnih odnosa
Ono što sigurno ima veliki uticaj na formiranje moralnih i vaspitnih vrednosti dece, na njihovo ponašanje je struktura porodice u kojoj dete odrasta, Najvažniji je kvalitet porodičnih odnosa kao i postojanje adekvatne komunikacije između roditelja i dece. Veoma je bitan način na koji se obraćamo i razgovaramo sa svojom decom, način na koji osluškujemo njihove potrebe, kao i postojanje međusobnog razumevanja, prihvatanja i uvažavanja u porodici. Stabilan i očuvan autoritet roditelja, kao i ujednačeni vaspitni stavovi od nemerljive su važnosti za pravilno sazrevanje svakog deteta. Sva deca imaju potrebu za stabilnim i toplim porodičnim odnosima, a formiranje privrženosti, osećanje sigurnosti i samopouzdanja su veoma važni za ovu decu.
Organizacija slobdnog vremena, kao i način na koji porodica osmišljava i provodi svoje slobodno vreme, takođe je od velike važnosti.
Zanemarivanje, odbacivanje, neuvažavanje od strane roditelja kod deteta dovodi do nesigurnosti, niskog samopouzdanja i neprihvatanja. Kada dete nija zadovoljilo svoju primarnu potrebu za sigurnošću u svojoj porodici, onda tu sigurnost često traži van porodice u neformalnim, vršnjačkim grupama. U nasilnom ponašanju često traže zadovoljenje svojih potreba i motiva koje nisu ispunili u svojoj porodici.
Osnaživanje porodice i deteta, ukazivanje na lične snage i kapacitete porodice, i ukazivanje na ono što je najbolje u svakom detetu, može da doprinese kvalitetnoom razvoju i poboljšanju njihovog ponašanja.
Jedna stara narodna izreka kaže: “U odnosima između roditelja i dece ništa nije komplikovano. Ako želite dobru decu, budite dobri roditelji”.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa