14. novembar 2019.14. nov 2019.
PISMA ČITALACA

Čuvajte se uličnih prodavaca

U poslednje vreme, pored stalnih prosaca ispred pošte i stare robne kuće, javljaju se novi sa novim stilom prošenja. Govorljivi su, traže i nude, imaju spremne priče za sve prilike, pa tako deluju uverljivo u onome što rade. Čuvajte se, građani.
Radi prepoznavanja o kojima je reč, evo nekih primera, ispričanih od onih koji su to doživeli, a kojima se ulični “prodavci služe”: pre desetak dana u jednim belim kolima, mladić pristojnog izgleda, kruži širim centrom grada i lovi svoje mušterije, u prvom redu penzionere. Kad proceni gde može da ima koristi, prelazi u napad. zaustavlja kola i obraća se “žrtvi”: Gospodine, ja Rus i brat sa Srbima, hirurg sam, ovde sam u Šapcu na simpozijumu u hotelu “Sloboda”, ne poznajem Šabac... prekida uvod i odmah nudi na poklon (?) neke šerpe, lonce i slično, sve na poklon. Mušterija zbunjena na bezrazložni poklon od nekog tamo Rusa, još je i hirurg. A ovaj Rus, po govoru dosta liči da je Rus, stalno nešto priča i hvali, obrađuje mušteriju penzionera da bi mu na kraju rekao sve mu poklanja a on da kupi samo set noževa koji se za 20 godina ne oštre, i kaže cenu. Mušterija više puta odbija da uzme a Rus stalno snižava cenu. Kad na kraju ne uspe da mu proda noževe on ljutito odlazi kolima da traži drugu žrtvu. I tako svakodnevno po Šapcu.
Drugi primer. Prosac ide od stana do stana, od vrata do vrata i od stanara traži samo 500 dinara – ostao je bez goriva a nije poneo novac da kupi gorivo. Tamo gde nekoga prepozna oslovljava ga sa “komšija”, i kaže mu mi smo komšije, moja majka je medicinska sestra, i onda veselo, kao komšija, nastavlja da traži 500 dinara. U jednom slučaju sa ovakvom pričom uspeo je da dobije ne 500 dinara već 1000 dinara, jer darodavac nije imao sitno. Ovaj će mu “brzo” vratit taj dug.
Treći primer: E, zdravo prijatelju, dugo se nismo videli pa smo se malo i zaboravili. Kako si, ja sam... pa kaže verovatno izmišljeno ime, a bili smo dobri prijatelji, sećaš se kad smo bili... nego znaš šta bi te zamolio treba mi samo 80 dinara za autobus, jutros sam žurio u grad pa zaboravio da ponesem novčanik. Kad se ovo kaže on nastavlja da prepričava razne “dogodovštine” iz mladosti. Ovaj “prijatelj” ga gleda i nikako da se seti odakle se oni znaju, pa odluči da mu da tih 80 dinara. Ovaj sav srećan što je uspeo brzo ode da “kupi kartu za autobus”, ne reče ni hvala.
Tako danas rade u Šapcu novi prosci, svi relativno mlađi ljudi, modernizovali se sa dobro smišljenim i pripremljenim pričama, i ko da im ne veruje.
Građani, vidite da li ste negde bili u ovakvoj situaciji, pazite ko vas i odakle poznaje, ko šta i zašto vam nešto poklanja i šta traži za uzvrat. Najbolje je ništa i ni od koga ne kupovati na ulici već samo u zvaničnim prodajnim objektima. Ovakvih prodavaca i darodavaca u Šapcu, u poslednje vreme, ima dosta.
S.S.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa