SELO NEKAD I SAD
Ne da se boca u nedra stavljati
Selo nekad i sad imalo je kletvu, trnje ili boca oko kuće ti nicali. I ako se sa trnjem na kraj i izlazilo boca je bila i ostala narodski neman neistrebljiva. U novije dane raznorazni preparati čine svoje ali predanja idu korak dalje u pojašnjenju i vremena u kojem se živelo .
Ali da krenemo redom. Po predanju baka zborilo se o mudrostima koje su sa kolena na koleno ostale da svedoče da u bašti vremena niklo ne bledi. Elem, u selo preko devet bregova i u šali vole reći posle nekoliko snegova živela složna zadruga. Tek dve najmlađe snahe terale jedna drugoj inat koji je dovodio do potezanja sekire naivnih muževa. Jedna beše govorile babe oštra a druga zla a rezultat pogodite sami. Tek pobednica je pomuženo mleko umela neupotrebljivim učiniti i to u vedrici one druge. I tako redom dok ne dođe da se i do vračara krene. Takva vremena behu. I tako o prelu poveri se postarija žena kojoj su snahe ratovale drugama da bi najstarija ostavila rečima amanet koji ne bledi. Čeljadi mlađana i vi koje brojite dan i komad upamtite da se neda boca u nedra stavljati. No vi zamenite vedrice i druga dela zle ćudi i tako pojušajte pa ako ima leka ...
I tako i bi. U neko doba na isteku godine a pred velike praznike osu se lice jedre zle žene a poče i venuti uz čudan kašalj i po rečima mudre starice sve dođe na svoje. Govorilo se potom da su sumnjičave kone probale bocu u nedra stavljati i dugo meleme u listu kupusa nosile da posledice nestanu.
U novije vreme novije metode i novijih bodlji stižu sa sve većeg broja adresa. Na svakom koraku sapliće ko koga stigne ali jedno osta nepromenjeno od davnina. Ona koja se u nedra ne stavlja stiže od onih od kojih se najmanje očekuje. I da zlo bude veće ne putuje kratko ko u predanju o mudroj starici već odocni do narednih kolena i poseje seme koje boli itekako.
Skorijih dana na otkupnom mestu mleka dugo se prepričavao događaj rođenih sestara koje su se udale za rođenu braću. Jedan beše dobar i široke ruke a drugi vele i bez đavola na plećima imao tovar mržnje. U kući dobroga domaćina uz krst pred obed redovno se čulo i sačuvaj me gospode velikih para. Tek u neko doba iskrajem leta drvo koje beše na međi pohlepni brat obori kradom i izveze silna drva. Onaj bolji umiri brojnu čeljad pričom o boci i okupivši ih uz pesmu pođoše da panj i žile od ogromnog drveta iskrče i tako urede njivu da se barem japadi reše. I tu priča poprimi nekoliko tokova. Nama najtopliji prenosimo u amanet za dolazeća leta. U hramu gospodnjem ukazaše se dobročinstva, kupiše se nove njive a sirotinji podeli po grlo što ovaca što svinja. Ljudi blagosiljali a priču urami tvrdnja nekoga ko se samoproglasi očevidcem da su ispod jedne od žila pronašli dukate ...
I sad znatiželjni pitaju šta bi dalje i u drugim varijantama priče od usta do usta. Tek u kući zavisti zla žena u želji da parira dobroti pokloni sitotoj udovici grbavu ovcu za priplod uz obavezu da majka brojne čeljadi odradi u branju i kopnji. Pod okriljem noći neko iz tora uze najkrupniju ovcu i ponese dok su zli smišljali nove pakosti. Ovca bi teška pa uz tor udovice on je zbaci u lakšu ovcu i to baš onu grbavu ponese ostavivši bremenitu ovcu siroti ženi. Da se namera da se utrapi grbava ovca ne otkrije osta u par leta od jedne ovce poveće stado pošto se ovca bliznila i veliku i radost i korist donosila. Blagosiljala udovica čija deca škole izučiše i postaše ugledni ljudi a zla žena osta da stari sa prgavim čovekom do u starost se u svađi nadmećući. Eto i novije priče koja govori o boci i da se neda u nedra stavljati. A ko ne veruje neka pokuša bocu ili srpski kaktus u nedra staviti. Pa ako čuje vrisak nenadani sve će mu se reći samo.
Sreten Kosanić
Najnoviji broj
18. april 2024.