Info

12. decembar 2019.12. dec 2019.
Putevi duše sačinjeni od struna
Aleksa Šarčević - gitara koja znači život

Putevi duše sačinjeni od struna

Veruje se da je gitara "život" započela u drevnom Vavilonu, a zatim postepeno osvajala stari svet. Prvi žičani instrumenti poznati arheolozima načinjeni su od kornjačinog oklopa kao rezonatora, savijenog štapa, žica od životinjskih creva, ili svile. Pogrešno se smatra da je u staroj Grčkoj nastala prva gitara. Heleni su zaista posedovali instrument pod nazivom kitara, ali on nije bio nalik gitari kakvu danas znamo, već preteča harfe.
Iako rimska i egipatska civilizacija baštine dugu muzičku tradiciju i poznaju žičane instrumente, gitaru moriscu su doneli Mavri tokom osvajanja Španije. Pravom pretečom današnje moderne gitare smatramo latinu.
Srednji vek znatno je uticao na razvoj gitare sa tri, četiri, i pet žica. Tokom XV i XVI stoleća primat preuzima ona sa pet struna, a kompozitori koji stvaraju dela zapisuju ih u vidu tablatura.
Italija XVII veka bila je poznata kao prestonica gitare, ali i putujućih muzičara. U Francuskoj, instrument je deo prestiža, privilegija bogatih slojeva društva, dok španska škola sviranja i komponovanja ostaje „uspavana“ do perioda romantizma. Dodavanje šeste žice i izmene Antonija Toresa oko 1850. godine (povećao telo instrumenta, izmenio proporcije, ubacio frekvencijski šablon unutar tela, zarad kvalitetnijeg zvuka) utiču na jačinu zvuka, kvalitet tona, te novine ubrzo postaju standard. Do današnjeg dana ova konstrukcija moderne „klasične“ gitare je ostala nepromenjena. U vreme kada Tores donosi svoj revolucionarni dizajn, nemački imigrant u SAD Kristijan Frederik Martin, razvija ukršteni sistem i po prvi put koristi metalne žice. Masovnu produkciju doživele su 1900. godine upravo zbog Martinovog dizajna. On doprinosi da zvučni spektrum bude intenzivniji. Orvila Gibsona povezuju sa džez gitarom. Razlikovale su se od dotadašnjih, Martinovih, bile su sa metalnim žicama i telom u obliku čela, što je omogućilo da gornji deo vibrira slobodnije i time dodatno poveća jačinu zvuka.
Od drevnog Vavilona, suncem okupane tople, setne Španije, etnološki i antropološki disperzivne Amerike, raskrsnice puteva i kultura Balkana, do ušuškanog grada na Savi, gitarska muzika je objedinila naizgled nespojive vremensko-prostorne epohe, i trajno se nastanila u duši mladog Alekse Šarčevića, učenika Muzičke škole „Mihailo Vukdragović“.
-Muzika i voda su jedine koje će nadživeti sve. Kada njih ne bude bilo i svet će nestati - kaže talentovani gitarista, nosilac brojnih priznanja na internacionalnim i domaćim takmičenjima. Aleksa stidljivo priznaje da gitara nije bila prvi odabir, želeo je klavir. Na očev nagovor, promenio je odluku, a sa vremenom pokazalo se da nije pogrešio.
-Iako svakodnevno vežbam, muzika za mene nije obaveza. Uživam u svakom trenutku, tonu, i dan ne može da prođe bez muzike. Ukoliko i nekada dođe do zasićenja, brzo prođe. U svakoj kompoziciji pronalazim ono što me inspiriše. Trenutno je to druga violinska partita od Johana Sebastijana Baha. Dugo mi je bila omiljena kompozicija. Krije posebnu priču. Bah je delo napisao nakon smrti supruge, Marije Barbare.
Svaki nastup satkan je od melodija zapisanih u notnim linijama, skrivenih i nedosanjanih kutaka živopisne imaginacije. Esenciju tonovima daje emocija.
-Dok sviram, trudim se da tonovima dočaram publici priču. Nije važno da li postoji podloga, ili jednostavno prepustim mašti da me vodi. Tehniku mnogi odvajaju od muzikalnog sviranja, ali to je povezano. Nije moguće nešto interpretirati bez tehnike, ali ni samo precizno izvođenje nota nije dovoljno. Osećanja su važna komponenta. Sve zajedno čini savršen spoj.
Aleksa je na gitarskom odseku u klasi profesora Stanislava Stanojevića, uz školske obaveze, predano se pripremaju za naredne izazove.
-Uvek postoji odgovornost prema sebi. Trudim se da sviram što bolje, na koncertima i na takmičenjima. Možda su takmičenja izazovnija, tamo me porede sa drugim izvođačima, ali ne razmišljam previše o tome. U februaru me očekuje internacionalno u Štutgartu, zatim u aprilu u Austriji i republičko.

Najstariji očuvan instrument nalik gitari je pripadao egipatskom pevaču Har-Moseu, i smatra se, do sada pronađenom, najstarijom gitarom na svetu. Instrument je pronađen u grobnici u kojoj je Har-Mose sahranjen. Njegov instrument je imao tri žice i trzalicu, a rezonator je bio napravljen od čedra. Danas se čuva u Arheološkom muzeju u Kairu.


M. Ž.

Najnoviji broj

14. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa