STOP KRIMINALITETU MLADIH (14)
GDE SMO STIGLI, ŠTA SMO ZAKLjUČILI
Prema podacima dobijenim od Centra za socijalni rad broj dece u sukobu sa zakonom u Šapcu je u stalnom porastu. U skladu sa tom činjenicom cilj projekta “STOP kriminalitetu mladih”je povećati stepen znanja i informisanosti o značaju i načinu prevencije društveno kriminaliteta. Realizaciju Projekta finansijski je podržalo Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije
Poštovani čitaoci, već 14 nedelja za nama, iz broja u broj sa stručnjacima zaduženim za rad sa decom iznosimo njihovo viđenje problema porasta kriminaliteta mladih, kao i rada na prevenciji ove pojave. U ovom nastavku, pred sam kraj tekuće godine, želeli smo da napravimo „presek“ dosadašnjeg rada i zaključke do kojih smo došli. Sa tom svrhom vam donosimo izveštaj koji je za nas uradila naša stručna saradnica Jelena Manjenčić, master defektolog, smer za prevenciju i tretman poremećaja u ponašanju.
- U okviru projekta „Stop kriminalitetu mladih“ izneli smo rezultate dva značajna nedavna istraživanja: istraživanje rađeno u OŠ“Vuk Karadžić“ u Šapcu o vršnjačkom nasilju, i analizu pet različitih onlajn izdanja dnevnih novina na nivou republike Srbije, smatrajući da ćemo na ovaj način direktno povezati uticaj medija na predstavu o deci i mladima žrtvama nasilja, kao i o onim koji su nasilnici.
Cilj prikaza rezultata ovih istraživanja u člancima „Glasa Podrinja“ u okviru pomenutog projekta jeste da javnost i čitaoci novina budu upoznati kako sa realnim stanjem „na terenu“ kada je u pitanju učestalost nasilja dece i mladih, tako i sa prednostima i nedostacima načina izveštavanja medija o ovoj pojavi, što značajno utiče na stvaranje slike javnosti o nasilju među decom i mladima.
Rezultati istraživanja u OŠ “Vuk Karadžić“ u Šapcu ukazali su na to da je nedostatak čvrstih porodičnih veza, nedostatak poverenja u najbliže i osećanje nesigurnosti u primarnoj porodici ključno za podložnost i izloženost nasilju, bilo da je reč o žrtvama ili o nasilnicima. Rezultati ovog istraživanja koje bismo izdvojili kao najznačajnije se odnose na to da je uverenje da nasilnici dolaze iz nižih socijalnih slojeva netačno, i da nezavisno od toga kom socijalnom sloju pripada, ukoliko je prisutno nasilje u porodici, najčešće ima generacijski repetitivan karakter. Ispostavilo se da socijalni status pri javljanju (i generacijskom ponavaljanju) ima marginalnu ulogu.
Tokom ovog istraživanja utvrđeno je da učenici nemaju jasnu predstavu o tome šta je sve nasilje, te su im određeni vidovi nasilja (psihičko pre svega) nepoznati. Više od 60% učenika se izjasnilo da je imalo iskustvo sa vršnjačkim nasiljem, dok je 20% ispitanika ovoj vrsti nasilja bilo izloženo više puta. Utvrđeno je, takođe, da najveći broj učenika učesnika u nasilju zauzima ulogu branioca, ili autsajdera, zatim je procentualno najviše žrtava nasilja, pa tek onda slede nasilnici.
Kada je reč o analizi dnevne štampe, ovo istraživanje je ukazalo na činjenicu da su deca i mladi nasilju izloženi svakodnevno. Istraživanje se baziralo na analizi dnevne štampe, ali je dalo značajne informacije o nasilju uopšte, kao i o izloženosti mladih nasilju, i uticaju prisustva nasilja u medijima na život mladih. Analizom pet onlajn izdanja novina je utvrđeno da većina medija ne poštuje etičke norme i senzacionalistički pristupa problemu nasilja među decom i mladima. S obzirom da su deca i mladi svakodnevno izloženi nekom od medija, vrlo je značajno podsećati javnost na važnost selekcije medijskih sadržaja. Ovim je pažnja najviše usmerena na odrasle koji su svakodnevno u prisustvu dece i mladih (roditelji, prosvetni radnici i drugi), jer oni mogu izvršiti najveći uticaj na selekciju različitih sadržaja, kao i na podizanje svesti o određenim sadržajima i njihovoj poruci.
Zajednički zaključak oba istraživanja jeste da preventivne mere izostaju, i da deca i mladi nemaju jasnu ideju o tome kome bi nasilje prijavili. Oba istraživanja ukazuju na važnost institucionalne reakcije i edukacije, kako dece i mladih tako i roditelja- zaključila je Manjeničićeva.
- U okviru projekta „Stop kriminalitetu mladih“ izneli smo rezultate dva značajna nedavna istraživanja: istraživanje rađeno u OŠ“Vuk Karadžić“ u Šapcu o vršnjačkom nasilju, i analizu pet različitih onlajn izdanja dnevnih novina na nivou republike Srbije, smatrajući da ćemo na ovaj način direktno povezati uticaj medija na predstavu o deci i mladima žrtvama nasilja, kao i o onim koji su nasilnici.
Cilj prikaza rezultata ovih istraživanja u člancima „Glasa Podrinja“ u okviru pomenutog projekta jeste da javnost i čitaoci novina budu upoznati kako sa realnim stanjem „na terenu“ kada je u pitanju učestalost nasilja dece i mladih, tako i sa prednostima i nedostacima načina izveštavanja medija o ovoj pojavi, što značajno utiče na stvaranje slike javnosti o nasilju među decom i mladima.
Rezultati istraživanja u OŠ “Vuk Karadžić“ u Šapcu ukazali su na to da je nedostatak čvrstih porodičnih veza, nedostatak poverenja u najbliže i osećanje nesigurnosti u primarnoj porodici ključno za podložnost i izloženost nasilju, bilo da je reč o žrtvama ili o nasilnicima. Rezultati ovog istraživanja koje bismo izdvojili kao najznačajnije se odnose na to da je uverenje da nasilnici dolaze iz nižih socijalnih slojeva netačno, i da nezavisno od toga kom socijalnom sloju pripada, ukoliko je prisutno nasilje u porodici, najčešće ima generacijski repetitivan karakter. Ispostavilo se da socijalni status pri javljanju (i generacijskom ponavaljanju) ima marginalnu ulogu.
Tokom ovog istraživanja utvrđeno je da učenici nemaju jasnu predstavu o tome šta je sve nasilje, te su im određeni vidovi nasilja (psihičko pre svega) nepoznati. Više od 60% učenika se izjasnilo da je imalo iskustvo sa vršnjačkim nasiljem, dok je 20% ispitanika ovoj vrsti nasilja bilo izloženo više puta. Utvrđeno je, takođe, da najveći broj učenika učesnika u nasilju zauzima ulogu branioca, ili autsajdera, zatim je procentualno najviše žrtava nasilja, pa tek onda slede nasilnici.
Kada je reč o analizi dnevne štampe, ovo istraživanje je ukazalo na činjenicu da su deca i mladi nasilju izloženi svakodnevno. Istraživanje se baziralo na analizi dnevne štampe, ali je dalo značajne informacije o nasilju uopšte, kao i o izloženosti mladih nasilju, i uticaju prisustva nasilja u medijima na život mladih. Analizom pet onlajn izdanja novina je utvrđeno da većina medija ne poštuje etičke norme i senzacionalistički pristupa problemu nasilja među decom i mladima. S obzirom da su deca i mladi svakodnevno izloženi nekom od medija, vrlo je značajno podsećati javnost na važnost selekcije medijskih sadržaja. Ovim je pažnja najviše usmerena na odrasle koji su svakodnevno u prisustvu dece i mladih (roditelji, prosvetni radnici i drugi), jer oni mogu izvršiti najveći uticaj na selekciju različitih sadržaja, kao i na podizanje svesti o određenim sadržajima i njihovoj poruci.
Zajednički zaključak oba istraživanja jeste da preventivne mere izostaju, i da deca i mladi nemaju jasnu ideju o tome kome bi nasilje prijavili. Oba istraživanja ukazuju na važnost institucionalne reakcije i edukacije, kako dece i mladih tako i roditelja- zaključila je Manjeničićeva.
Najnoviji broj
18. april 2024.
