16. januar 2020.16. jan 2020.
A gde se dede čovek
SELO NEKAD I SAD

A gde se dede čovek

Priča o prazničnom januaru iz ugla vremešne starine počinje uz domaću vruću ili u tim krajevima Pocerine vareniku i prisećanja. Veli starina pričali su mu preci ali verovao nije da će čovek iz daljine videti panj a misliti da je čovek i da postoje oni koji u manjku ljudskosti i svoju senku mrze, reče i nastavi ispijajući veli dobru mučenicu .
A predanje je donelo i brojna pojašnjenja . Čovek koji se iz generacije u generaciju sve više udaljavao od onoga što nekada beše i u ovoj priči se po rečima pripovedača negde zaturio. Korak po korak i stiže do pohlepe koja je naglo rasla sa bogaćenjem i trajala je veli, dok se ruletom života nije izvukao nepostojeći broj, tačnije onaj koji je uništio mnoge. I sva zla, besedio brka koji je pretio da rasitni i drugi vek života, došla su od nestalog čoveka u nekdašnjem čoveku koji se i u predanju čak i u panj pretvarao. I zbilja potvrdiše očevidci na obalama posečenog stabla kao da je čovek u misli utonuo . Eto došlo takvo vreme .
A u vremena dosta grublja u sticanju polomljenim leđima najčešće bilo je o praznicima po kojima se raspoznajemo da su kulaci iz tih priča znali siritonji i pomoći ali se i dobrota poput grudve snega topila brzo i retko opet pojavljivala .
U našem okruženju pomažući nevoljnicima i sela i grada gospođa Ruža u selima Pocerine pobrala je simpatije i divljenje iscrtavši stazu kojoj samo retki hode. Uz svoj tim stiže svugde i praznike čini istinski praznicima dobrote uz paketiće, pečenice, sve preko potrebno da se kako veli starina osete ljudskim bićima a ne panjevima sa početka priče. I da joj treba ljubiti i ruke i skute dobrote na koju su oni najbrojniji imuni, uz smešak svedeči kao da su od toga pelcovani ,
E sad imaju stari i tumačenje. Još od crvenih vremena kako vole reći od slavljenja kradom i bekstva u blagodet sveta koji ubija i radom i ratom. A dobrota je vitko drvo dubokih korena. Njih život koji sve više uzima danak itekako podkopava ali pravi znaci dobrota se poput grmova u koje izrastu vide na daleko. Vide a onda vremenom zaobilaze i osuše do rečnog panja a tu se biće dede čovek koji je imao veliko slovo na početku bitisanja bogatih duša i dobročinstva koje ne prepoznaje pohlepu samo dobročinstvo koje ne poznaje vekove a priče besede da je tako u mnogim krajevima i iščezlo. Gospođa Ruža budi nadu da ono može biti i dar uz silan rad da siroma ne gladuje i da panj ostane panj, a čovek čovek.
Bilo je i u stara vremena dobra i više ali i onih kojima i rođena senka čini strah da upravo ka dobru ne krenu. Da se otima i šuma poseca i među brišu zarad svevremene besede o kulaku koji je terao slugu da ore na veliki praznik pitajući ga na koju su brazdu vrane sletele. Deveta je bila znak da odmahne rukom i nastavi jer ko će misliti na deveto koleno .
Možda se i u toj brazdi denuo čovek iz naslova kojim bi da podsetimo da drvo dobrote sadimo da nam raste lepotom i lad daruje leti i ogrev zimi ali svakome ko reč čovek ne ume sa panjem poistovetiti. I da se okrenemo dobroti koja će iznedriti čoveka kakvog gospod voli i daruje svoje bogate darove. Da se izbegne nevolja i po narodnoj priziva bogomolja. Sve dobro je uvek sa nama i u nama samo ga prepoznati valja .
I za kraj starina nam ispijajući varenu reče da pitanje, a gde se čovek dede postavljamo najpre sebi jutra svakog proveravajući da li ne postajemo bezobzirni okamenjeni panj nadajući se da umemo sačuvati čoveka sa velikim u sebi. Veliki praznični januar nas na to obavezuje .
Sreten Kosanić

Najnoviji broj

21. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa