31. decembar 2019.31. dec 2019.
TORINEZI UZ TORINO
SAŠA LUKIĆ, PRVOTIMAC TORINA

TORINEZI UZ TORINO

U Italiji primat taktike nad lepotom. Karijera počela u Savacijumu. Najvažnije da napreduje kroz igru. Snovi o Evropskom prvenstvu sa Srbijom
-Torino je lep, uređen grad, ali ne celom površinom. Centar i okolina ovog industrijskog grada su impozantni. Imam sreću da sam tu smešten, blizu je Milano, blizu je Francuska. Brzo sam se navikao na grad, prijatno se osećam i tu sam sigurno do leta – govori na početku razgovora za naš list standardni prvotimac velikog kluba iz Serije A „Torina“ SAŠA LUKIĆ.
Iako još mlad, tek mu je 23 godine, već ima iskustvo velikog reprezentativnog takmičenja, značajan broj mečeva u dve jake lige, a popularni „bikovi“ žele da ga zadrže, jer je već sada značajan fudbaler pred kojim je tek velika budućnost. U velikim planovima se susreću klub i Saša.
-Po povratku iz Španije, bilo je ponuda i da ostanem u Primeri, otvarale su se alternative i u Italiji, ali su i trener Macari i predsednik kluba insistirali da ostanem, uveravajući me da klub ozbiljno računa na mene.
Svaki trener u klub donosi nešto novo. Lukića su dočekali mahom poznati igrači, ali je potrebno vreme da se navikne na sistem rada novog šefa.
-U Italiji je generalno teško mladim igračima. Trenere često menjaju i onda je pružanje prilike mladima, rizik za njih, te su uvek bliži opciji iskusnijih fudbalera. Meni je bilo najvažnije da igram, samo tako mogu da napredujem. Prvih dva, tri meseca nisam imao značajnu minutažu, ali sam potom dobio priliku, trener kaže i iskoristio i sada sam standardan.
Put od Varne, gde je Saša rođen, do Italije, vodio je preko Šapca i Beograda, plavo-belog i crno-belog dresa.
-Počeo sam u Savacijumu, kod trenera Zorana Kokanovića. Potom sam se otišao u Partizan i kroz preostale uzraste stasavao do prvog tima. Kalio sam se u „Teleoptiku“, a onda se priključio prvom timu Partizana. Najznačajniji trener u Partizanu za mene je Zoran Milinković. On mi je prvi pružio priliku, insistirao da igram, pružao podršku i kada nisam igrao najbolje, što mi je mnogo pomoglo.
Iako je put Italije krenuo kada je na mesto trenera imenovovan Siniša Mihailović, vezni fudbaler pažnju Torina privukao je još ranije.
-Skauti i sportski direktor Torina dolazili su nekoliko puta da me gledaju u Partizanu. Prvi put Partizan nije želeo ni da čuje za moj odlazak, te je tek polusezonu kasnije postignut dogovor dva kluba. U periodu prvog interesovanja trener Torina je bio Ventura, kasniji selektor Italije. Kada je Miha došao, sportski direktor je predstavio svoja zapažanja i njemu i predsedniku kluba, oni su se složili da me angažuju i stigao sam u Italiju.
Leto pred odlazak učestvovao je na Evropskom prvenstvu za mlade u Poljskoj. Lalatović, ondašnji selektor, šansu mu je pružio tek u meču protiv Španije, u poslednjem kolu. Iako mlađi od ostalih, Saša se izdvojio, što se pokazalo vrlo značajnim i u klupskoj karijeri.
-Nisam odmah uspeo da se nametnem u Italiji. Mihajlović mi je rekao da neću imati mnogo minuta na terenu i preporučio mi da odem na pozajmicu kako bi igrao redovno. Složili smo se brzo da je najvažnije da igram i pristao sam. Ispostavilo se da sam u Poljskoj skrenuo pažnju Španaca i Levante se brzo javio u želji da me angažuje. Sjajna sredina i odlična odluka bila je da im se pridružim. Bio sam starter, želeli su i da me zadrže, a verujem da sam se vratio kao zreliji igrač.
Iako su po mentalitetu Španci i Italijani slični, fudbal se razlikuje.
-Meni više odgovara igra u Španiji, mnogo je otvorenija i više kreacije je uključeno. U Italiji je sve bazirano na disciplini, taktici, nadmudrivanju na taj način.
Privikavanje mladog igrača, još praktično deteta na život daleko od roditelja, posebno je stresan period za svakoga. Kroz rad, trening, ali i prijatelje, Lukić je uspešno prebrodio sve.
-Od roditelja sam se odvojio još kada sam otišao u Partizan. U Beogradu sam živeo sa sestrom. Italija je divna zemlja, no sigurno da bi bilo mnogo teže da Torino kao klub nije imao dobra iskustva sa balkanskim igračima. Čovek blizak klubu, koji je znao naš jezik, ranije upoznao Maksimovića, Ljajića, zaista je bio na raspolaganju. Siniša Mihailović je rekao da ga u svako doba dana i noći zovem ako nešto treba.
Ipak, nekada je sve slabije od samoće u posebnim danima.
-Porodica najviše nedostaje za rođendane i Božić, sve porodične praznike koji su u kalendaru profesionalca zauzeti. Teško je, ali to je posao i profesija, nije ništa neočekivano i neplanirano.
U svakoj karijeri pritisak je sastavni deo. Kroz suočavanje i borbu se stiče psihološka snaga da se svemu odoli.
-Igrao sam u Italiji i Španiji i mogu reći da je pritisak javnosti veći na Apeninima. Naravno, teže je onom ko je skuplje plaćen. U klubu su razgovarali sa svima, tako i sa mnom i savetovali da jednostavno ne obraćam pažnju, jer samo je trener relevantan u oceni igram li dobro ili loše.

Reprezentativna karijera
Pre prilike u seniorskoj reprezentaciji, stasavao je kroz mlađe kategorije i nacionalnog tima.
-Još mi je teško i da se setim, a kamoli pričam od nastupu za mladu reprezentaciju na Evropskom ovog leta. Ne možemo ni mi da objasnimo šta se desilo. Znam da smo imali izuzetno kvalitetan tim, ali taj poraz u prvom meču sve je okrenuo na lošu stranu, nismo uspeli da se vratimo. Čast mi je što sam seniorski reprezentativac. Od prvih dana znam da je disciplina jedna od najvećih vrlina svakog čoveka, tako i sportiste. Slušam trenera, poštujem njegove odluke. Nadam se da ću biti u reprezentaciji u baražu za Evropsko, ako ne biću najveći navijač.
Norvežani su izuzetno težak rival, teži nego što se čini na osnovu dosadašnjih rezultata, smatra mladi Šapčanin.
-Mislim da dve godine nisu izgubili na domaćem terenu, strašan sastav, ali daleko od toga da mislim kako su naše šanse male. Najiskrenije verujem da mi imamo snažan sastav, bolje igrače. Svakog protivnika treba respektovati, ali moramo i mi biti samouvreniji, zato što imamo zbog čega. Evropsko prvenstvo je san i od nas zavisi da li ćemo ga ostvariti.
Zbog snova, želja i nada, Lukić veruje u leto puno obaveza.
-Klupski sam vezan za Torino bar do leta, a onda ćemo videti da li ostajem ili tražim novi angažman. Trenutno sam zadovoljan i svaki naredni korak biće u dogovoru sa mojim trenutnik klubom. Ipak, nadam se da će jun biti zauzet nastupom na Evropskom prvenstvu, što bi bila i kruna dosadašnje karijere.


Derby della Mole - Derbi Pijemonta
Iako se po uspešnosti Juventus i Torino teško mogu meriti, ovaj gradski derbi je jedan od najvećih u Evropi. Emocije su na vrhuncu u svakom trenutku i svaki rezultat se proživljava jako dugo, slavlje ili tuga.
-Skoro na nivou našeg večitog derbija. Oba kluba žive za ovu utakmicu i položaj na tabeli nije toliko važan, to je kao posebno nadmetanje u okviru Serije A. Rivalstvo je toliko da se čak ne gleda blagonaklono na razmenu dresova posle utakmice ili druženje, čak i razgovor među igračima. Nije ništa zabranjeno, ali ne očekujte odobravanje rukovodstva.
Juventus je veći i popularniji klub u Italiji i Evropi, ali u Torinu...
-Svi navijaju za nas. Torino je gradski klub, ekipa koja nosi ime grada, te na derbiju Torinezi su na našoj strani tribina, dok je manjina stanovnika grada „crno-bela“, no ima ih više, jer dolaze iz drugih gradova i najvijaju za „Juventus“. Njihovi igrači su veće zvezde, oni mahom žive u kućama, malo izvan centra i gradske vreve, dok smo mi smešteni u stanove u centru. Dobro je što se rivalitet ne pretvara u svakodnevnu mržnju, nema navijačkih ekscesa, nesigurnih delova grada i slično.
D. Blagojević

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa