31. decembar 2019.31. dec 2019.
Eh, kakve su nekad bile zime
PRIČA

Eh, kakve su nekad bile zime

Sneg treba da padne kad mu je vreme, jer mu se deca tada najviše raduju
Sneg je, već drugi dan, bez prestanka padao. Časje bio krupniji, čas sitniji, ali važno je da nije prestajao. Nismo ga merili u santimetrima već prema nozi: do članaka, do kolena, do pojasa. Taj do pojasa, bio je najbolji.
Tih dana u školu smo kretali mnogo panije. Ay školi nekako svečano, svi su bili raspo- loženi. Najljući nastavnici su se osmehivali. Dečja graja ostajala je u školi i nikom nije sme- tala. Veliki odmor je nešto najlepše što se moglo dogoditi. Hije bilo vremena za užinu, samo su oni deblji jeli.
"Konja", lopte, grudvanja, jurnjave, padanja, tuče, trljanja, klizanja, ili jednostavno, skakanja u mestu bilo je na pretek. Ja sam imao uvek dobrog "konja", jednog snažnog dečaka kojeg sam morao hraniti bombonama da bi pristao na jahanje. I tuče nisu bile one prave. Brzo su se završavale jer nije bilo vremena za njih. Klizalice su bile duge i uvek su imale svog vlasnika. Neki su jeli ledenice koje su visile sa krova školskog klozeta. Devojčice su vrištale, jer smo pokušavali da im stavimo sneg za vrat.
3vono za početak časa nas je bolelo. Sa sobom smo unosili ogromne količine snega. Bezvoljno smo sedali u klupe, a nastavu nismo ni pratili. Pogled je bio upravljen prema prozoru i njegovom belom veličanstvu.
Najžešće zime, šezdesetih godina, bile su oko Svetog Jovana i Svetog Save. Školski raspust je bio u toku, pa niko nije bio radosniji od nas. Snega je bilo u izobilju, a mrazevi tako jaki da su čak i deci smetali.
Ustali smo rano i odmah došli do prozora koji je maglio od našeg toplog daha. "Pada, pada, vidi kolino_je napadao"! — urlali smo po kući i, padajući na pod, prevrtali se preko glave. Hteli smo u sedam ujutru da izađemo na ulicu, ali majka nam je pripretila potpalom, pošto je sve varjače na nas dvojicu potrošila. Na silu smo doručkovali i obučeni, tako da nam se samo nos video, izašli u dečiji raj.
Napolju je vrilo kao u košnici. Formirali smo grupe za grudvanje i za tu priliku napravili utvrđenje od snega, a dvoboj se završio tučom. Kvarili smo devojčicama igru uzimajući šargarepu, tako da je Sneško Belić ostajao bez nosa. Prekrivali smo klizalice snegom, a nesrećni prolaznici svojim padom izazivali su buru smeha. Kivni smo bili nadečake kojisu vojničkim cokulama parali dobro uglačane klizalice. Atmosferu zimskog dana dopunjavali su praporci. Saonice su vukli čisti, debeli konji, a kočijaš ih je morao zauzdavati, jer su podrhtavali u želji da pređu u kas. Poneko je dozvoljavao da se sa našim malim sankama zakačimo za saonice i tako smo odvoženi u drugi deo grada.
Na Kamičku, koji je od početka zime bio okovan ledom, igrali smo hokej sve dokje bilo snage u nama. Zatim smo odlazili na Savu da gledamo čoveka koji se kupao među santama leda. Vraćali smo se kući mokrih nogu, promrzli, ispucalih ruku i obraza. Parili smo noge u lavoru i stiskali zube zbog peckanja koje je izazivao glicerin stavljen na kožu oštećenu hladnoćom. Topla kuhinja i strašan apetit činili su da je san brzo dolazio na oči.
Radio je najavio muziku koju je izvodila malo poznata grupa Bitlsi.
Bane Janković

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa