23. januar 2020.23. jan 2020.
Prvi arhiepiskop i srpski prosvetitelj
U SUSRET SAVINDANU

Prvi arhiepiskop i srpski prosvetitelj

14. januara po starom, a 27. januara po novom kalendaru, Pravoslavna crkva slavi Svetog Savu, prvog arhiepiskopa i prosvetitelja srpskog
Rastko Nemanjić, najmlađi sin velikog srpskog župana Stefana Nemanje i Ane, rođen je oko 1174. godine. Zajedno sa starijom braćom, Stefanom i Vukanom, na dvoru u Rasu, dobio je izvanredno obrazovanje. Od rane mladosti pokazivao je ljubav prema knjizi. Na njegov duhovni razvoj najviše su uticala žitija južnoslovenskih pustinjaka, svetog Jovana Rilskog, Jovana Osogovskog, Gavrila Lesnovskog i Prohora Pčinjskog. Ipak, mali Rastko se najviše oduševljavao žitijem svetog i ravnoapostolnog Kirila, prosvetitelja Slovena, koje je često čitano na Nemanjinom dvoru.
Već u petnaestoj godini otac mu je dao Humsku oblast na upravljanje, između Neretve i Dubrovnika. Kao vladar bio je krotak, blag i ljubazan prema svima. Pomagao je sirotinji, posebno poštovao monahe.
Tražeći odgovore na suštinska pitanja, mladi Rastko je napustio roditeljski dom i otišao na Svetu Goru. U osamnaestoj godini primio je monaški čin i dobio ime Sava. Stefan Nemanja, koji je monahu Savi slao bogatu materijalnu pomoć za svetogorske manastire, takođe se zamonašio, kada je predao presto sinu Stefanu. Kao monah Simeon, pridružio se najmlađem sinu u manastiru Vatoped.
Obnovili su napušteni i opustošeni manastir Hilandar, koji je vizantijski car Aleksije III predao Srbima u vlasništvo. Posle četrnaest godina, tačnije, 1207. godine, sa moštima Svetog Simeona Mirotočivog, Sava se, u činu arhimandrita, vratio u Srbiju i u manastiru Studenica, očevoj zadužbini, mirio oko vlasti zavađenu braću, Stefana i Vukana. Radio je na verskom i kulturnom prosvećenju srpskog naroda, govorio je o hrišćanskom moralu, ljubavi i milosrđu, radio na organizaciji crkve, osnivajući eparhije.
Na praznik Uspenja Presvete Bogorodice, 15. avgusta 1219. godine, u Nikeji, patrijarh Manojlo Saranten, uz saglasnost cara Teodora I Laskarisa, hirotonisao je Savu za prvog srpskog arhiepiskopa. Od tada je Srpska pravoslavna crkva autokefalna. Iste godine, na saboru u manastiru Žiča, koji je postao sedište samostalne Srpske crkve, Sava je od svojih najboljih učenika izabrao i posvetio nekoliko episkopa i poslao ih u eparhije širom otačastva. U Srbiji je podigao mnoge crkve, manastire i škole.
Godine 1234. Sveti Sava je krenuo na svoje drugo putovanje u Svetu Zemlju. Pre polaska, na presto Srpske arhiepiskopije postavio je svog odanog učenika Arsenija Sremca, čoveka hristolikog života. Znao je da od ličnosti naslednika umnogome zavisi dalja sudbina srpske crkve i države.
Prilikom povratka sa pokloničkog putovanja, upokojio se u Bugarskoj, u Trnovu, na Bogojavljenje, 14. januara 1235. godine. Kralj Vladislav je, 1237. godine, uz najviše crkveno-državne počasti preneo mošti svetitelja Save u manastir Mileševa.
Godine 1594. na Vračaru u Beogradu, Sinan paša je na lomači spalio Savine svete mošti. Predanje kaže da su dim i pepeo sa te lomače razvejali oganj blagodati Hristove ne samo u sve srpske zemlje, nego i u sve srpske duše. Zbog toga su mu Srbi, širom sveta, podigli mnoge svete hramove. Na mestu gde su spaljene njegove svete mošti, sagrađen je veličanstveni Spomen-hram.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa