6. februar 2020.6. feb 2020.
Bez rozarijuma zbog slabog interesovanja
U ŠAPCU NIKADA NIJE ZAŽIVELA IDEJA
O KREMIRANjU POKOJNIKA

Bez rozarijuma zbog slabog interesovanja

Kada je 1997. godina počela izgradnja Novog groblja, bilo je planirana i izgradnja rozarijuma i kolumbarijuma za postavljanje urni. U nekoj daljoj viziji bilo je ideja da Šabac dobije i krematorijum.
Vremenom, nijedna od ove dve ideje nije zaživela, naročito ne u potpunosti. Rozarijum je započet, ali nikada nije dovršen. Nije bilo sredstava da se privede kraju. Od krematorijuma se odmah odustalo, jer se radi o skupoj investiciji.
Prema rečima nekadašnjeg dugogodišnjeg rukovodioca sektorta pogrebnih usluga u JKP „Stari Grad“, Aleksandra Stankovića prilikom izgradnje rozarijuma računica je govorili da je potrebno oko milion tadašnjih nemačkih maraka za završetak.
- Planirano je da se rozarijum stavi pod mermer, ali nikada posao nije završen. Groblje je prošireno, a rozarijum nije završen. Činjenica je da u Šapcu nikada ideja o kremiranju i polaganju urni nije zaživela. Desi se, maksimalno deset slučajeva, da se godišnje polože urne u grobno mesto i to je uglavnom slučaj sa pokojnicima iz inostranstva - kaže Stanković.
Sadašnji rukovodilac tog sektora Ivan Jerotić potvrđuje da u Šapcu gotovo da i nema interesovanja za kremiranje.
- Ta ideja jednostavno nikada nije zaživela u našem gradu. Pitanje je i u kakvom je stanju danas započet rozarijum i da li bi mogao da se dovede u stanje kakvo je bilo predviđeno. Bilo je planirana izgradnja oko sto mesta za polaganje urni. Ukoliko neko baš insistira na kremiranju, urna se u Šapcu polaže u grobno mesto - ističe Jerotić.
Slabom interesovanju za kremiranje i polaganje urne verovatno je doprineo i stav crkve po tom pitanju.
- Sahraniti, ili sohraniti znači sačuvati telo do drugog vaskrsenja. Tada će svi koji su upokojeni ustati iz grobova i zajedno sa Isusom Hristom vaskrsnuti. Zato se i grobovi ukrašavaju i ulepšavaju, okreću se ka istoku kako bi pokojnik ugledao Isusa kada dođe tog vaskrsenja. U molitvama prilikom opela jasno se kaže: zemlja jesi, u zemlju ćeš otići - ističe šabački sveštenik Mirko Vilotić.
Prema njegovim rečima, crkva dozvoljava da se posle opela kremiraju posmrtni ostaci, ako je to želja pokojnika.
- Stav crkve je da se opelo mora obaviti pre kremiranje. U našim krajevima grobovi su i tapije, svoje najmilije smo sahranjivali po njivama i imanjima kako naslednici ne bi otuđili svojinu. Na teritoriji šabačke eparhije radi se o minimalnom broju, uglavnom o naših ljudima koji su preminuli u inostranstvu - dodaje sveštenik Mirko Vilotić.
Pitanje kremiranja je u međuvremenu postalo i praktično pitanje, jer u celoj zemlji polako nastaje problem grobnih mesta. Vreme koje je pred nama, pokazaće da li će doći do promene stava, kako crkve, tako i građana, i od toga će svakako zavisiti i sudbina šabačkog rozarijuma i kolumbarijuma. Kremiranje u Šapcu definitivno nije zaživelo kao ideja isključivo zbog nepostojanja interesovanja za tako nešto.

Najstariji Zakon u primeni
Zakon o sahranjivanju spada u dva najstarija zakona koji su na snazi u Srbiji. Ovaj Zakon je usvojen 1977. godine. Pretrpeo je izvesne izmene, ali se i dalje primenjuje. Za razliku od mnogih razvijenih zemalja, u Srbiji je preuzimanje urne dozvoljeno samo ako je obezbeđeno mesto za njeno odlaganje na groblju. U mnogim zemljama je dozvoljeno urne držati u kućama, zakopati u dvorištu, prosuti pepeo u okean, more, reku, na planini...


Mora sanduk
- Ne tako davno, desio se slučaj da je iz Norveške dopremljena urna osobe koja je insistirala na kremiranju i polaganju u grob svoje familije. Tadašnji sveštenik nije hteo da obavi opelo dok se urna, najpre, nije stavila u sanduk, a zatim položila u grob, ispričali su nam radnici koji rade na šabačkom Novom groblju.


N. K.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa