6. februar 2020.6. feb 2020.
SEĆANjA BEZ SADAŠNjOSTI
ČUDNA IGRA SA DUGULjASTOM LOPTOM U ŠAPCU 2

SEĆANjA BEZ SADAŠNjOSTI

Još dva pokušaja obnove šabačkog ragbija. Ragbi savez čuvao sećanje na šabački klub. Poslednji duel 1994. godine. Neuspešna realizacija ideja o uključivanju grada na ragbi mapu Srbije
BELI ORAO, prvi ragbi klub u Srbiji, nastao u tišini, jednako je i nestao. Drugi sportovi su osvojili srca Šapčana, posebno fudbal. Mačva i Srbija su već postojali, postajali rivali, Radnički i Trgovački su se lagano formirali i sportsko nebo više nije imalo mesta za jednog “orla”. Bez zvanične odluke, jednostavno, prvi ragbisti su otišli na studije, drugi se posvetili poslu i kraj je postao činjenično stanje 1923. godine. Osim nezainteresovanosti mladih „čivijaša“, zbog izgradnje je nestao i teren na Dudari, te više nije imao ni ko, ni gde, previše za opstanak. Ipak, igralište na Dudari svim pamte kao prvo u Srbiji.
Između dva rata, oporavka i nove slutnje zla, ragbi u Srbiji je bio donekle živ, kroz povremena okupljanja, neke poluzvanične mečeve. Baš te 1923. u Beogradu je održan i prvi internacionalni meč, tim JUGOSLAVIJA, nesuđeni rival BELOG ORLA (o čemu smo pisali u prethodnom broju), odigrao je u našoj prestonici meč protiv ekipe engleskih mornara sa ratnog broda „Glodur“. Utakmica je priređena u oktobru, na igralištu gde se danas nalazi hotel „Metropol“. Rezultat nije zabeležen. Uz nju, odigrano je još nekoliko utakmica sličnog tipa. Tu prestaju zvanični podaci o ragbiju, možemo reći pre pokušajima, nego uspesima u Kraljevini Jugoslaviji.
Novi ratni vihor je pokucao na vrata, a onda ušao na ove prostore, uz eksplozije tepih bombi, bombardere, rafale mitraljeza. Do sporta je malo kome bilo, važno beše da se preživi. Po oslobođenju, usledila je nova konsolidacija, nova držva i izgradnja novog sistema. Gotovo decenija je trebalo da prođe, pre nego na „dnevni red života“ dođe ragbi sport. Srećom, ni novi ratni užas nije uništio volju entuzijasta, niti je zamaglio sećanje na prvi klub i grad gde je srpski i jugoslovenski ragbi počeo život.
Početkom šeste decenije prošlog veka ragbi klubovi u zemlji nastaju ili obnavljaju rad. U Pančevu je osnovano JEDINSTVO, a u Beogradu, iako predratni klub, pokušava svoju reanimaciju JUGOSLAVIJA. Na inicijativu ondašnjeg Saveza sportova, u čast Maše Đorđevića, baš ova dva tima su odigrala revijlani meč na stadionu Mačve. Iako ovog sporta nije bilo tri decenije, burnih 30 godina u Šapcu, čak 1.500 ljudi se okupilo hladnog 5. decembra 1954, na utakmici koju su Pančevci dobili rutinski 36:7 (15:0). Početni udarac izveo je
baš Đorđević. To je zamišljeno kao prvi korak u obnovi šabačkog ragbija, međutim drugi nije napravljen. Interesovanja nije bilo, te se odustalo gotovo bez nekog konkretnog početka.
-Čudi me da se danas šabačka omladina ne zainteresuje za ragbi, veoma dinamičnu, pravu mušku igru – rekao je jednom prilikom začetnik ragbija u Šapcu i čovek koji je kroz rekvizite praktično doneo i fudbal i boks u ovaj grad Marinko Đorđević, onda već službenik HI „Zorka“.
Osnovana je Liga Jugoslavije, nastajali su novi klubovi, od Partizana, preko Dorćola, Kraljevskog beogradskog ragbi kluba, Napretka iz Kruševca, Dinama, Pobednika... nizale su se decenije, šesta, sedma, osma, deveta, ali novog impulsa nije bilo kraj Save. Novi, nažalost ponovo neuspešan pokušaj priređen je četiri decenije posle prethodnog. Godine 1994, dana 14. avgusta, na Gradskom stadionu su se sastale seniorska i omladinska reprezentacija SR Jugoslavije. Umesto jake zime, beše sada vrelo leto, no ponovo su Šapčani podržali meč, njih 500 je našlo mesto na tribinama. Povod meča bilo je osam decenija od Cerske bitke i 75 godina Ragbi saveza. Đorđević nije više bio živ. Loptu je ostavio ćerki i zetu, koji su je darovali našem ondašnjem kolegi Jovi Ivankoviću Kursuli. Upravo on, prijatelj pokojnog „oca ragbija“ izveo je početni udarac na meču. Sam duel nije imao draž neizvesnosti, seniori su pobedili 81:22 (26:12).
-U tom trenutku moj deda je imao 76 godina i izveo vrlo dobar udarac za nekoga tog starosnog doba. Loptu je poneo na tribine i čuvao je kao relikviju do smrti, nije dozvoljavao da nestane iz vida, mogli su svi prsutni da je vide. Solidna poseta, ljudi su čuli za ragbi, ali nismo znali pravila, te je to bila i prilika da se upoznamo sa nečim novim. Znali smo da smo deo istorije – seća se unuk Jove Ivankovića Branimir Ivetić, pomenute utakmice. Ipak, onda je mnogo važnije izgledala nova priča o obnovi ragbija u Šapcu. Prisutni predstavnici Ragbi saveza Jugoslavije obećali su da će jednu od derbi utakmica domaće lige organizovati u Šapcu, kao potporu afirmaciji. To bi bio i prvi prvenstveni duel u našem gradu, odnosno novi korak u istoriji. Ipak, ništa od svega nije realizovano, niti je napravljen pomak u pravom smeru do danas.

Srbija bolja od Britanaca
Danas reprezentacija Srbije pripada trećem ili četvrtom rangu ragbija u svetu, a u prvoj utakmici naši dečaci su pobedili tim sastavljen od predstavnika teritorija pod britanskom vlašću. Reprezentacija Srbije, formirana od dečaka koji su rat proveli u Škotskoj (srpski herioti) pobedila je 11. aprila 1918. godine 8:3 protivnika sastavljenog od igrača danas ragbi velesila: Australije, Novog Zelanda, Južne Afrike, pred oko 50.000 gledalaca u Edinburgu. Ostaje podatak da je to prva sportska pobeda, vrlo iznenađujuća, Srbije tokom Velikog rata. U satsavu su bili i momci koje smo u prethodnom broju pominjali, iz Šapca, Bogatića, Loznice. Sećanja je sačuvao Živko Ilić, Lozničanin na školovanju u Škotskoj koji je kasnije bio i član „Belog orla“.
D. Blagojević

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa