13. februar 2020.13. feb 2020.
Gledala sam smrt u oči i pobedila
PRIČA O BORBI SA AKUTNOM LEUKEMIJOM I OZDRAVLjENjU

Gledala sam smrt u oči i pobedila

Na Aranđelovdan 2011. godina otišla je u hitnu zbog visoke temperature i jakog bola i otoka grudnog koša. Dijagnozu su joj potvrdili 6. decembra. Rekli su joj da će joj opasti kosa, da će imati bolove, mučnine, temperaturu. “Ne može da se opiše taj osećaj kada sam izašla iz bolnice svesna da je sve gotovo i da sam pobedila. Znala sam da se nikada više tamo neću vratiti” priča za „Glas Podrinja“ Vesna Tomić iz Ševarica, kojoj je u 27. godini dijagnostifikovana akutna leukemija
Samo sam o deci razmišljala. Vukašin je imao šest, a Jakov godinu dana. Znala sam da moram da im se vratim. Nisam mogla da dozvolim da nemaju majku, da me Jakov i ne zapamti da nikada ne oseti ljubav majke. Ipak, bilo je i momenata kada sam želela da se sve završi, jer nisam mogla više da trpim bolove, priča za „Glas Podrinja“ Vesna Tomić iz Ševarica, kojoj je u 27. godini dijagnostifikovana akutna leukemija. Put do dijagnoze bio je užasan koliko i ona sama. Beskrajne analize, ispitivanja, snimanja, tek su posle 15 dana dali odgovor.

Sanitet, jurnjava, sirene
Na Aranđelovdan 2011. godina otišla je u hitnu zbog visoke temperature i jakog bola i otoka grudnog koša. Nalazi su pokazali katastrofalnu krvnu sliku. Odmah je šalju na interno, a odatle sanitetom u Beograd.

-Od bolova nisam mogla da mislim ni o čemu. Samo mi je bilo važno da što pre stignem negde gde će mi pomoći. Nisam mogla da podignem glavu pa u Urgentnom centru sumnjaju na meningitis. Rade mi lumbalnu punkciju, snimanje pluća, magnetnu rezonancu, šalju na maksiofacijalnu hirurgiju, sve jedno za drugim, a i dalje nisu znali šta mi je. Radi li su mi punkciju koštane srži jednom. Nije uspelo. Molila sam doktoricu da ponove. Kada sam mogla sav bol da trpim mogla sam i taj. Nažalost, ne uspeva ni drugi put, objašnjava Vesna.

Posle popodneva i noći provedenih na različitim ispitivanjima Vesnu vraćaju u Šabac. Jednostavno, nisu znali šta joj je.

-Uključena sirena, ležim u sanitetu hitne pomoći u bolovima. Suprug je pored mene. Ta sirena i jurnjava i danas su mi u glavi. Sutradan je zbog još lošije krvna slika ponovo šalju u Beograd. Počeli su i jaki bolovi u glavi.

-Ne mogu više ni da hodam, padam. Dovoze kolica i sve iz početka. Treću punkciju koštane srži mi rade iz grudnog koša. Dobijam antibiotike od kojih mi se smanjila temperatura i otok i bol se smanjuju. Rade mi i biopsiju kosti i smeštaju me na hematologiju kliničkog centra.

Oči u oči sa leukemijom
Svakog dana joj vade po nekoliko bočica krvi za ispitivanje. Ponovo punkcije... Sve je jako bolno, ali joj je bolje. Međutim, po pitanjima doktora počinjem da sumnjam na leukemiju.

-Rekla sam mužu da ode kod doktora i pita ga. Osećala sam da je leukemija. Kada je izašao od doktora prošao je pored mene i mahnuo mi. Zovem ga telefonom, ne javlja mi se. Kada mi se javio rekao je „Bila si u pravu. Neću te lagati. Imaš leukemiju“ Kao u filmovima, pao mi je mrak na oči i zanemela sam. Čula sam da me doziva sa druge strane. Ne znam koliko je to trajalo, verovatno nekoliko sekundi. Kada sam se trgla samo sam rekla „Dobro“. Nisam još mogla da verujem u sve to. Bilo je 99 odsto da imam, ali se čekao još jedan rezultat koji je davao nadu od tih 1 odsto.

Dijagnozu su joj potvrdili 6. decembra. Rekli su joj da će joj opasti kosa, da će imati bolove, mučnine, temperaturu. Kada je pitala doktora kako može sama sebi da pomognem, nasmejao se i rekao da treba samo da ih sluša.

-Prvo sam nazvala strica. Počeo je da plače, a ja sam ga tešila i rekla da ću biti dobro i da ću se izlečiti. Premestili su me na intenzivnu negu odakle sam gledala kako na kolicima izvoze ljude prekrivene plahtom. Počinju hemoterapije i muke. Bolovi su nesnosni. Dobijam podršku porodice, prijatelja, dragih ljudi. Zovu me telefonom, a ja nekad ne mogu ni da im se javim.

Božić u suzama
Oboleli od leukemije i njihove porodice znaju šta je borba za trombocite. Potencijalni donor mora biti apsolutno zdrav, ukoliko je žensko neophodno je da nije rađala. Kada su ti uslovi ispunjeni moraju da se poklope i drugi parametri. Trudila se porodica, prijatelji, a Vesna ističe da se njen suprug najhrabrije nosio sa tim. Uspevao je da sakuplja ljude i dovozi ih minubusom u Beograd.

-Posle prve terapije počinje da mi opada kosa. Iako sam rekla da to nije ništa i da će izrasti jako teško sam to podnela. Nisam mogla da se pogledam u ogledalo. Trombociti se nisu pomerali. Imala sam 1, a normalno je 150.000. Moja koštana srž nije mogla da počne da proizvodi trombocite. Uključuju mi neke lekove i vidim da su lekari jako zabrinuti.

Iako se nadala da će otići kući za Božić to se nije dogodilo. Taj dan pamti kao najteži u bolnici uz momenat kada je, posle oko šest nedelja, čula i videla decu putem “Skajpa” nakon čega joj je pozlilo.

-Psiholog je došao na Badnji dan, a ja sam ga isterala iz sobe. Rekla sam mu da ne može da zna kako je meni. Kasnije sam mu se izvinila, ali u tom momentu nisam mogla da pričam o tome. Te dane sam provela sama u sobi. Nisam želela da mi iko dođe u posetu. Preplakala sam ih i mislila sam samo o deci. Za Božić ni majci nisam mogla da se javim, priča Vesna.

Posle najgušćeg mraka dolazi svitanje
Konačno počinje rast trombocita i 11. januara izlazi kući. Prvo se zaustavila da se javi baki koja ju je čekala na ulici. Deca su bila kod Vesninih roditelja, a dolazak kod njih doneo je novi nalet emocija.

-Ceo komšiluk je izašao, stajali su ispred kuće i plakali. Rodbina je bila tu, ali mi niko nije prilazio jer su znali da ne smem da dobijem neku infekciju. Nisam mogla da izdržim i morala sam sve da ih izljubim. Vidim decu i shvatim da me se Jakov plaši i ne prepoznaje me. Mog brata ženu je počeo da zove mama. Tada sam se mnogo potresla i još jednom potvrdila sebi da moram da preživim.

Posle 10-ak dana Vesna se vraća u bolnicu na drugi krug terapija. Dolazi do komplikacija, pojavila se voda u plućima, ali to se brzo saniralo. Treća i četvrta terapija su prošle lakše i punkcije koštane srži su pokazale da nemam više obolelih ćelija.

-Ne može da se opiše taj osećaj kada sam izašla iz bolnice svesna da je sve gotovo i da sam pobedila. Znala sam da se nikada više tamo neću vratiti. Iza mene je bio sav pakao intenzivne nege, sobe dva sa dva u koju svi moraju da uđu sa maskom... Sve vreme sam bila jaka, ali sam ispred kućnog praga pala i počela da plačem, od sreće.

Borba za druge
Vesna kaže da je znala i verovala da će pobediti bolest. Sve vreme provedeno u bolnici bila je pozitivna, puštala je muziku, igrala sa medicinskim sestrama, kuvala kafe, puštala filmove, pričala viceve, tešila druge pacijente. Naravno, kada joj je bolest dozvoljavala da ustane iz kreveta.

Sada živi u Ševaricama sa porodicom i bavi se poljoprivredom. Više o bolesti ne razmišlja kao o nečemu što ima veze sa njom, nego pokušava da pomogne drugima da je pobede.

-Gledala sam smrt u oči i nisam je se plašila, nego sam pobedila. Drugi su čuli za leukemija, a ja je poznajem. Još uvek se borim sa njom, ali na drugi način, kroz pomoć drugima, zaključuje Vesna.

Podrška je važna
Veliku podršku dobijala je od Predrag Slijepčevića, Beograđanin koji je medicinski fenomen jer je jedini na svetu četiri puta preživeo akutnu leukemiju. Niko nije uspeo ni drugi put. Vesna kaže da ju je on motivisao da ona sada bodri druge obolele i svojim primerom im daje nadu da je izlečenje moguće. Njih dvoje su jedini preživeli od dvadesetak pacijenata sa ovom dijagnozom koji su u tom trenutku bili na odeljenju intenzivne nege Kliničko bolničkog centra u Beogradu.


Svako može da pomogne
Od prošle srede u Šapcu je pokrenuta akcija prikupljanja potencijalnih dobrovoljnih davalaca koštane srži. Šabac je prvi grad u Srbiji u kom je ova ideja počela da se realizuje. Akciju sprovodi udruženje “Leuka” koje pomaže obolelima od leukemije i čiji je Vesna član.

Uzorci će biti u banci koštane srži i kada dođe do poklapanja sa obolelim potencijalni davalac će biti pozvan. Važno je istaći da se koštana srž, odnosno matične ćelije uzimaju takođe iz krvi.

-Daje se samo jedna epruveta krvi koja se šalje u Beograd. Kada dođe do podudaranja sa nekim obolelim Zavod za transfuziju krvi kontaktira davaoca. Nekoliko dana se piju tablete koje povećaju broj matičnih ćelija. Te tablete ne ostavljaju nikakve štetne posledice po donora. Posle toga se takođe vadi krv iz koje se odvajaju matične ćelije, objašnjava Vesna.

Da bi oboleli od leukemije imali nadu u izlečenje potrebno je da u bazi postoji 100.000 potencijalnih davaoca koštane srži. Sada ih ima samo 8.000. Donori mogu biti svi mlađi od 50 godina.
Svi koji žele da budu u bazi i možda jednog dana nekom spasu život mogu otići sredom od 10.00 do 16.00 sati u Kulturni centar.

Gradska uprava je podržala ideju i obezbediće prevoz do Beograda za davaoce trombocita koje pozovu iz Zavoda za transfuziju kada pronađu podudarnog pacijenta.
M. Mijailović

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa