20. februar 2020.20. feb 2020.
Igre bogova
Premijera u Šabačkom pozorištu

Igre bogova

Stari Rim. Jedan glumac. Politika koja bi da se igra pozorišta. Umetnik hrabri kritičar, ili marioneta? Pitanje je staro koliko i sama scena, a istorija nastavlja da se ponavlja
U Šabačkom pozorištu premijerno će biti izvedene "Igre bogova“ (raskršće Porfirija glumca)'' u četvrtak, 20. februara od 20 časova. Nova predstava je uvod u obeležavanje 18 godina postojanja i rada Scene „Maska“.
Šta je spasenje? Živeti ili umreti? Da bi se spasili od jedne, ovozemaljske kazne, uradićemo nešto za šta ćemo biti kažnjeni, možda još gorom kaznom.
-Igre Bogova, kako smo sami dali naziv predstavi, bavi se pitanjem političke zloupotrebe umetnosti u svrhu manipulacije nad narodom. Ova istinita priča o glumcu Porfiriju, koji je odbio da se povinuje političkoj moći i zato bio osuđen na smrt odsecanjem glave, datira još iz starog Rima. No, šta je sa današnjicom? Da li i dalje živimo u eri „odsecanja glave“ za svaki naš pokušaj borbe protiv nepravde ili smo od borbe odustali? Jedinog Boga smo odavno napustili, stare bogove zamenili novim bogićima, a na glumcima je ostalo da sve te prevrate odigraju... ili da, po naređenju, samo zabave svetinu, kaže David Alić, režiser i scenograf predstave.
Svaki čovek u sebi nosi stvaralačko načelo, od samog početka i ne treba da zakopava svoj talenat i nema pravo da se prema njemu odnosi kao prema svom vlasništvu.
-Ovo treba da pamtimo ako želimo da ostanemo na nivou zahteva koji se postavljaju umetniku. Umetnik treba da služi ne obraćajući pažnju ni na koga i ni na šta, bez obzira na različite ukuse, interese, pretenzije. Umetnik je glas naroda, čak i kada on to gromoglasno poriče ističe Ivan Tomašević, glumac i autor teksta.
-Rad umetnika je istinit kada je saglasan njegovoj umetnosti. Nažalost, živimo u vremenu i društvu u kome postoji više istina pa se čovek zapita da li je sam sa sobom u saglasju. U takvom društvu umetnost je osuđena da umre. Kad vlast pokuša da diktira umetnicima šta i kako treba da rade, umetnost se preobrazi u stereotip ili degeneriše u bezvrednu i sramotnu vrstu zanatstva, ili potpuno nestane. Uostalom to je naša sudbina: glumac je... ptica, kanarinac, glumac-kanarinac, još se i rimuje... živimo dok iz kaveza pevamo o slobodi, a kad nas puste iz kaveza... mi smo izgubljeni, sloboda nas ubije. Na kraju, kako god okreneš mi smo kažnjeni. Prema tome znamo na čemu smo, samo učinimo da to “spasenje” što je moguće više odložimo. Ipak, mi smo tu da i od toga napravimo umetnost. Naš zadatak je da od svega pravimo umetnost. Ne idi tamo kuda te put nanese, idi tamo gde nema puta i ostavi za sobom trag. Idi za onim što voliš. Ne pitaj za čim tragaju “oni” napolju. Pitaj se šta nosiš u sebi. Ne sledi svoje interese, koji se menjaju, već ono što jesi i što voliš, što neće i ne treba da se menja. Neka se vatra besa u tvojoj glavi preseli u tvoje srce kao vatra vere i ljubavi.
Tekst: Ivan Tomašević. Režija i scenografija: David Alić. Kostimi: Selena Tomašević. Kompozitor: Goran Ljubanić.
Igraju Ivan i Aneta Tomašević i Dušan Simić.
M. Ž.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa