23. april 2020.23. apr 2020.
Ne znam šta da mislim
Iskreno o koroni, strahu i svemu

Ne znam šta da mislim

Čitav vikend i 11, 12 sati svakog radnog dana, svi sugrađani borave, ne željom, već po uredbi u svom domu. Nedoumice, teskoba i privikavanja na svoj način. Osećaj poniženja. Zajednička želja da se završi što pre
Bliži se kraj vanrednog, bar se svi nadamo tome. Po „navici“ već nedeljama, kao programirani, na komandu, pred malim ekranima (ne)strpljivo slušamo statističke podatke, prisećajući se prethodnih, analizirajući, a sve kao uvod u nove mere, najnovije i intervale određene za kretanje, kupovinu, život u skučenom prostoru i vremenu. Manje je vremena za boravak na otvorenom, deo obavezne opreme su maska i rukavice, a pred svakim ulazom u znatno manje otvorenih objekata očekuje vas red i ulaganje minuta, čak i sati kojih baš nema na pretek. Sve je utihnulo, a mi nekako ponovo žurimo i merimo vreme od do zabrane kretanja.

Najveća ograničenja dočekala su najstarije, one od 65 i više godina, a zajedničku sudbinu praktično „kućnog pritvora“ podelili su svi, već nedeljama, od 17 do 05 časova, a potom i celokupne vikende. Kod nekoga je prisutna zebnja od zaraze, kod nekoga strah od kazni, a u mnogima je previše nedoumica po pitanju korone i jeda koji raste usled osećaja nemoći.

Ljudi se pridržavaju pravila, zabrana i kao savesni građani poštuju preporuke, naredbe, ali opet kao misleća biće imaju stav o svemu, pa i o aktuelnoj situaciji, pretpostavke, podatke od kojih formiraju mišljenje, ali ne žele da ga dele, jer bi mišljenje, otvoreno za razmenu sa sličnim ili potpuno suprotnim, moglo automatski procenjeno kao ideološko, zasnovano na političkom stavu.

Razgovarali smo sa našim sugrađanima, predstavnicima u trećoj, četvrtoj, petoj, šestoj, sedmoj i osmoj deceniji života koji su kroz anonimnu anketu rekli na koji način razmišljaju o događajima koji već traju gotovo mesec i po dana. Verovatno se međusobno ne poznaju, no imaju neke zajedničke crte. To nisu teoretičari zavere, ne misle da je ovo virus koji je izmišljen, namerno „pušten“, da je delo svetskih moćnika iz senke, već znaju da je Kovid istinski prisutna opasnost, ali istovremeno dele teskobu zbog svega i nedoumice koje ovu situaciju dodatno pogoršavaju. Ipak, ono najtananije i iskrenije zadržali su za sebe. Utisak je da se svi pribojavaju nekog sveznajućeg „velikog brata“. Kao što je nedavno deka iz Vojvodine za poznatu jutjub emisiju rekao „Verujem samo sebi, život me tako naučio.“

Studentski život kao karantin
-Korona nije drastično uticala na život nas studenata, bar ne nas koji smo u privatnom smeštaju. Svakako bismo u ovom periodu bili u stanovima, sobama i učili za predstojeće kolokvijume, ispite. Najviše mi nedostaju šetnje u večernjim satima, teretana i basket. Vreme provodim uglavnom tako što učim, igram video igre. Ne informišem se preterano, ako nešto i saznam to je od roditelja, jer ne verujem nikom - kaže 20-godišnji student.

Više vremena za sebe
-Život u periodu izolacije ima pozitivne i negativne strane. Više je vremena za sređivanje stvari koje su dugo ostavljene po strani pod izgovorom da nema prostora za te aktivnosti. Negativno u svemu je način na koji je situacija predstavljena. Možda da je drugačiji pristup u prezentovanju vesti i opasnosti koja neosporno postoji. Smatram da onima koji žive na seoskom području kao ja je malo lakše nego onima koji su u gradu. Na selu morate da obavljate poslove bez obzira na sve i virus „ne postoji“. Imamo dvorište, zrak sunca, bar deo toga nas podseća da nismo u potpunosti zatvoreni - kaže 25-godišnja meštanka jednog mačvanskog sela.

Pandemija vesti
-Vesti, dnevnik, internet stranice, fejsbuk, statistika, reklama, vesti, propaganda, dnevnik, konferencija, vesti, viber grupe,... i tako u nedogled. Kritično je, nije, biće, možda, oni su krivi, vi ste krivi, mi smo, niko nije, ili jeste... Kao Dan mrmota. Konstantan pritisak, neizvesnost, ali ne ona koju nosi virus, nego neka tamo odluka, ne znam ni čija, zbog koga i čega. Ako kažeš da ti se nešto ne sviđa i pokažeš da si biće koje promišlja svrstaju te u neku grupu, neprijatelja, što je besmisleno i moraš da meriš svaku reč. Poštujem sve propisane mere, ali malo dostojanstva i poštovanja prema ljudima nije na odmet. Naravno da treba da budemo u svojim domovima, ali ne i da nas udavi pandemija vesti koje unose paniku i vređaju inteligenciju - navodi naša 28-godišnja sugrađanka.

Ne znam šta da mislim o svemu
-Ni sam ne znam šta da mislim, medicina mi nije bliska i ne mogu da sa tog stanovišta ocenim lekarske analize, ali što se svega tiče, od Kovida 19 do mera odbrane i restriktivnih mera, osećam nedorečenost, o načinu prenošenja, o rizičnom ponašanju, o snazi virusa, da li je smrtonosan po sebi ili samo kod onih čije zdravlje je već ozbiljno narušeno? Pritisak ograničenog kretanja, obaveza, pravila je konstantan, a lično nemam utisak da je to sve neophodno zbog zdravlja, od prvog dana, od pomena korone, mogućnosti da bude kod nas pa sve do danas - ističe naš 35-godišnji sugrađanin.

Teško je...
-Teško nam je. Suprug i ja ne možemo puno da razmišljamo o svemu, sva snaga i kreativnost nam je usmerena na štednju i da osmislimo dan našem trogodišnjem detetu kako bi što manje osetilo sve i kako bi čuvalo radost u sebi i za nas - rekla nam je jedna majka i supruga od 31 godinu.

Samo da prođe...
-Samo da prođe više. Sticajem okolnosti inače radim od kuće, te se obim posla povećao i u tome i porodici nalazim otklon. Ne osećam strah, ali kada me dete, tinejdžer pita da mu odgovorim na neke nedoumice, ne umem, jer se ne snalazim u nizu podatak, mera, pretpostavki... Sada su mere ublažene, ali uz pretnju da bi mogle biti ponovo pooštrene. U tome vidim sistem „štapa i šargarepe“, a to nikada nisam voleo - ističe 48-godišnji otac šesnaestogodišnjaka.

Oprez pre svega
-Virus je svakako uticao na moj život, radne obaveze, porodicu i druženje. Nisam paničar, ali sam bila zabrinuta. Najviše zbog dece. Ćerka je opsesivno čistila sve u kući i to me je zabrinulo, ali je s vremenom shvatila da tako ne može da se živi. Čovek se navikne na situaciju, prilagodi, svašta smo preživeli, i ovo će proći. Čudno je vreme postalo, svi su na oprezu, uplašeni - podelila je sa nama svoje viđenje situacije 57-godišnja Šapčanka.

Kao kazna...
-Kada sam bio dete i nešto uradim loše, najgora kazna mi je bila kada moram da ostanem u sobi po lepom danu. Evo šest decenija kasnije ponovo s prozora gledam proleće i želim da budem napolju, a ne mogu. Kada smem napolje, uglavnom je mrak ili rana zora, a temperatura zimska. Još je hladnije kada čekate u redu, život po komandi, neko me usmerava, trudim se da ne budem predugo unutra, jer neko čeka da ja izađem, a stalno gledam na sat, odbrojavam koliko još ima vremena i taman kada prolećni dan počinje, ponovo kao zarobljenik, moram u svoju kuću, neretko mi sve izgleda ne kao briga o meni, već više kao ponižavanje. Znam da je korona u celom svetu, kažu da kod nas nije najgore, a opet je strožije nego tamo gde je gore - deli sa nama od nedavno penzioner koji korača 68. godinom života.

Ćutim, slušam, čekam...
-Svako ima svoju struku, želim da poštuju moju, trudim se da ja poštujem tuđu. Poštujem sve mere i kako znam i umem prilagođavam se svemu, iako nije lako. Ne volim da pričam o tome, jer ne mogu ništa da promenim i onda mi izgleda gubim vreme. Ne znam ni šta da mislim, ćutim, slušam, čekam, žao mi je moje i svačije dece, mojih i svačijih unuka, kako mališanima objasniti da su iz vrtića i igrališta odjednom morali u kuću i da se ne zna kada će ponovo napolje, među drugare, valjda će svemu brzo doći kraj - predstavlja nam Šapčanka, majka i baka, koja je pri kraju osme decenije. Nedavno je napunila 77 godina.

Brinem zbog dece...
-Svakog dana samo govore koliko je ljudi umrlo, koliko je bolesno. Stalno to gledam na televiziji. Ne plašim se, ali brinem zbog dece, unučića. Ne idem nigde, gde da idem, donesu mi sve što treba. Samo da svi budu živi i zdravi. Drugačije je ovde u selu, izađemo na dvorište, a šta će oni što nemaju gde i mogu da se zaraze - poverila nam je 85-godišnja baka.
D.B/M.Ž.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa