30. april 2020.30. apr 2020.
Uspeh je u timskom radu
PROF. DR DEJAN BUDIMIROVIĆ:
BUDITE ODGOVORNI PREMA SEBI I DRUGIMA

Uspeh je u timskom radu

Trebalo bi da primenjujemo holistički pristup. Stvari su razjedinjene, a jedan je organizam, jedna osoba. Mislim da su ovakve krize podsticaj da se medicina sjedinjuje, da se shvati potreba timskog rada. Bila bi to savladana lekcija pošasti koja nas je zadesila. Iako se lekari pojedinih specijalnosti na prvoj liniji fronta u ovoj borbi, siguran sam da je uspeh u timskom radu. Moramo da gledamo šire i holistički da bismo mogli da budemo što efikasniji u prevenciji i u tretmanu za druge, eventualne krize
Šapčanin, dr Dejan Budimirović, profesor Medicinskog fakulteta Univerziteta Džons Hopkins u Baltimoru (Merilend, SAD), medicinski direktor Klinike za fragilni H hromozom, glavni lekar u Centru za kliničko ispitivanje novih lekova Kenedi Kriger Instituta, bolničkog kompleksa Džons Hopkins, jedan je od najistaknutijih naučnika u relativno novoj i perspektivnoj naučnoj oblasti neurorazvojnih poremećeja koja se odnosi na ispitivanja obolelih sa fragilnim (nestabilnim) H hromozomom, koji je od značaja za autizam i slične poremećaje.
Kako lekari u Merilendu obavljaju posao u vanrednom stanju izazvanom aktuelnom pandemijom?

- „Ostani-kod-kuće“ u bukvalnom smslu i značenju. Ovde, uglavnom, svi lekari rade od kuće u cilju prevencije širenja virusa Kovida-19. S obzirom da vodim kliničke studije i imam puno pacijenata, odlazim tri puta nedeljno na posao, a dva dana radim kao i većina, od kuće. Poštujem sve preporučene mere zaštite, koje su rigorozne, ali u cilju sprečavanja širenja virusa. Na primer, pri dolasku na posao, neophodno je prijavljivanje, provera našeg zdravstvenog stanja, a do skoro su nam merili i telesnu temperaturu. Od samog početka pandemije, na klinici nosim masku, a nas nekoliko koji moramo da budemo na Institutu, striktno radimo iz svoje ordinacije. U ovoj situaciji, sa pacijentima kontaktiramo onlajn i koristimo ZUM program telemedicine, na osnovu kog imamo „virtualnu posetu“ naših pacijenata. Sve veoma dobro funkcioniše, a svi smo se (zaposleni i naši pacijenti), vrlo brzo i prilično lako prilagodili ovakvom načinu komunikacije na relaciji lekar-pacijent.

Džons Hopkins Univerzitet ima najbolji informativni centar u doba korone, zvanične brojke na osnovu kojih se vidi koliko ljudi je u nekoj zemlji inficirano i umrlo od kovida19 i pomoću kojih se vidi brzina širenja virusa. Dakle Vi ste na samom izvoru podataka?
- U pravu ste. Sajt je pristupačan kompletnom osoblju, mada su podaci transparentni i korisni za sve zainteresovane, a postoji pristup svim informacijama na svetskom nivou. Prema dostupnim informacijama, ako bismo pravili poređenje pacijenata sa Evropom, krajem prošle nedelje, u Merilendu je taj broj bio približan Austriji i Portugaliji. Iskreno govoreći, sajt retko posećujem, a i televiziju ne gledam kao na početku pandemije. Imam previše obaveza na koje treba da se fokusiram. Naravno da povremeno pogledam sve dostupne informacije, pročitam novosti, upoznam se sa smernicama. Na primer, u Merilendu se nagoveštava veća nabavka testova ‘sumnje’ (ne i potvrde) na Kovid-19, koji koriste uzorke brisa sluznice nosa. Sa druge strane, potrebni su serološki testovi koji mere antitela u cilju dobijanja mnogo realnije slike o razmerama izloženosti populacije virusu i oporavku onih stvarno zaraženih. Smatram da je u ovoj krizi važno ispoštovati sve preporučene mere. Možda je za sada najvažnije ostati pribran, smiren i savladati strah koji je na „zarazno“ visokom nivou i nimalo ne pomaže imunitetu.
Da li i nastavu obavljate onlajn?

- S obzirom na vanredno stanje, logično je da ni studenti ne mogu da dolaze u bolnicu. Imam onlajn kontakte sa studentima koje vodim (ne dolaze na Univerzitet) i svi zajedno čekamo trenutak kada će se predavanja nastaviti. Verujem da ta interakcija postoji i kod drugih. Sve je usmereno da se kontakt svede na minimum, da dolaze samo oni koji zaista moraju da budu u bolnici da bi se zaustavilo širenje zaraze.
Vi nemate direktnu vezu sa kovid pacijentima?
- Nemam, moji pacijenti su ambulantni i, kao što sam napomenuo, lečimo ih onlajn putem ZUM programa telemedicine. U bolničkom sistemu se sprovode rigorozne mere zaštite, proverava se ko dolazi i da li je zdrav, jer se ispostavilo da osoba može da bude zarazna i da virus može da se proširi 36-48 sati pre nego što se kod osobe ispolje simptomi. Na sve načine pokušava da se ograniči širenje virusa i izgleda da uspeva. Mali je broj medicinskog osoblja koji je zaražen. Kako se situacija menjala i uopšteno rastao broj zaraženih, pooštravane su mere zaštite. Posebno se te mere odnose na putovanja. Na početku je osoba koja je putovala u Kinu i/ili delove Evrope morala da bude u kućnoj izolaciji dve nedelje. Kada je Njujork postao „epicentar“ zaraze, te mere su se proširile sa Evrope i Kine i na Njujork i širu okolnu. Odnedavno postoji zabrana da se putuje izvan države Merilend. Za sada je to više preporuka, nema rigoroznih kontrola.
Šta Vi mislite o kovidu19, virusu koji ne daje specifičnu kliničku sliku?
- Prvo da kažem da nisam infektiolog, mikrobiolog-virusolog ili epidemiolog, dakle, iza ovoga što govorim stojim kao lekar koji detaljno prati medicinski napredak u ovoj oblasti i svakodnevno uči. Svoja saznanja i stavove svakodnevno razmenjujem sa kolegama u Americi, ali i sa kolegama iz Srbije, a posebno sa onima iz moje generacije upisane 1982. godine na Medicinskom fakuletu u Beogradu. Pokazalo se da kod osoba gde “kola pođu nizbrdo”virus izaziva enormnu „citokinsku“ (glasnici upale) upalnu reakciju. Svakodnevno se objavljuje veliki broj naučnih radova na temu infekcije do koje dovodi ovaj virus. Moram reći da su neki od tih radova izneli i kontrodiktorne podatke. Jednostavno rečeno, istraživanja su u toku i novosti saznajemo iz dana u dan. A, kao što znamo, postoji herojsko angažovanje kolega, vrhunskih interventnih kliničara, koji su „na prvoj liniji“, ali i onih koji u pozadini pružaju svakodnevnu potporu u ovoj komplikovanoj borbi. Umeće struke je u timskom radu.
Gde vidite rešenje? Uveliko se vode polemike u vezi sa vakcinom?
- Otvoren dijalog i transparentnost je kritična za željeni uspeh. Pravovremene i korisne informacije. Balansirati potrebe javnog zdravlja koje uvek imaja primat, ali ne na uštrb pojedinca. Ljudi na čitavoj planeti, negde sigirno mnogo više, emotivno su iscrpljeni, podložniji strahu koji ide do nivoa panike. Takva produžena „borba-ili-beg“ reakcija sigurno slabi imuni system, u celini. To znamo po studijama. Čitava ova priča izaziva veliki strah i paniku, s obzirom da nema dovoljno informacija. Kada će i da li će vakcina biti proizvedena, ne znamo u ovom trenutku. To zavisi od mnogih, različitih faktora, a trajanje istraživanja i proizvodnje vakcine može da bude dugo.
Priča o obaveznoj vakcinaciji izazvala je otpor kod onih koji brane stav da imaju pravo na izbor. Izjava Novaka Đokovića da ne želi da primi vakcinu dovela je do burne reakcije?
- To pitanje trebalo bi osvetliti sa aspekta javnog zdravlja i ličnog aspekta. Mi jesmo deo zajednice, a u situaciji kada se virus brzo širi, priča o vakcini je deo javnog zdravlja. U ovakvim, kriznim situacijama pojedinac se zanemari. Kada neko kaže da možda nije za to, onda njegova izjava „bode oči“. Čak i izjave veličina kao što je Novak. Koliko sam pročitao, moje shvatanje je da je Novak izjavio da on želi više infomacija po pitanju vakcine i da će, na osnovu informacija, odlučiti kada za to dođe vreme i potreba. To je smiren pristup. Sada nikakva odluka ne mora da se donese. Nije to crno-beli pristup. Ako je neko rekao da želi da nastavi da radi na jačanju imuniteta, to opet ne znači da je apriori protiv dovoljno proverene vakcine, nego da želi da ima izbor uz pravovremene i korisne informacije. Neophodno je balansirati potrebe javnog zdravlja i pristup pojedinca. “Smiriti, spustiti loptu.” Otvoriti dijalog.
Šta konkretno predlažete?
- Trebalo bi da primenjujemo holistički pristup. Stvari su razjedinjene, a jedan je organizam, jedna osoba. Mislim da su ovakve krize podsticaj da se medicina sjedinjuje, da se shvati potreba timskog rada. Bila bi to savladana lekcija pošasti koja nas je zadesila. Iako se lekari pojedinih specijalnosti na prvoj liniji fronta u ovoj borbi, siguran sam da je uspeh u timskom radu. Moramo da gledamo šire i holistički da bismo mogli da budemo što efikasniji u prevenciji i u tretmanu za druge, eventualne krize.
Poruka?
- Radite na sebi, ne čekajte da nešto samo od sebe „padne s neba“. Budite odvažni i odgovorni prema sebi i prema drugima.

Zdravoj državi se isplati da ulaže u zdravlje nacije?
- Tako je. To dokazuje primer skandinavskih zemalja – Norveške, Finske, Švedske i Danske. Te države su primenile određene mere, ali neke od njih nisu otišle u ekstreme da se život i ekonomija u potpunosti zaustavi. Uprošćeno, oni veruju da je njihov kvalitet života dovoljno “odbrambeni” činilac, i tu pokazuju odvažnost, pa čak, neko bi rekao, i hrabrost u odnosu na druge nacije. Oni i veruju da mogu “izdržati” nalete virusa, i steći kolektivni imunitet. Ima tu logike: nema panike, radi se, život nije stao, što ne dovodi do sekundarnih reperkusija i ne utiče negativno na imunitet. To će tek doći na red, s obzirom da je ekonomija u velikoj krizi u mnogim zemljama. Ostaje nam da vidimo kako će sve to izgledati.


ŠTA KAŽU ISTRAŽIVANjA
Prema nekim od sadašnjih saznanja, virus Kovida-19, između ostalog, napada crvena krvna zrnca, tačnije deo crvenih krvnih zrnaca, hemoglobin, koji daje crvenu boju krvi i sadrži gvožđe, a odgovoran je za prenos kiseonika. To je jedan od, do sada, opisanih patofizioloških procesa. Gvožđe koje se oslobađa iz hemoglobina može da pokrene aktivnost imunog sistema, koji „podivlja“ u borbi da savalada nastalu patofiziološku promenu i tako nastaje enormna upalna reakcija koja kao “snežna lavina”, na kraju, odnese pacijenta. Neka druga istraživanja su pokazala da kod pacijenata dolazi i do teškog poremećaja koagulacionog sistema i da tako nastaju mikroembolije. Zatim, opisano je propadanje plućnih alveola gde bi trebalo da se odvija razmena gasova, pa se one ispune tečnošću i dovode do “osećaja davljenja“. Praktično je to lavina koja je za neke ljude katastrofalna, a odgovori na pitanja do koje mere ona može da se prepozna, ublaži, ili zaustavi ključna su i mogu da spasu puno života. Postoje testovi gde se neki od glasnika upale mogu odrediti u krvi oboleloga, i primeniti lekovi u cilju da se neutrališe bar deo ovih glasnika teške upale. Primena respiratora je vrlo delikatna i složenija nego što se mislilo.


KRIZA KAO PODSTICAJ
Srpski narod kaže ’svako zlo za neko dobro’. Kinezi imaju izreku sličnog značenja, odnosno dva znaka za “bolest, odnosno krizu”, a to je “opasnost i mogućnost.” Dakle i ovo je prilika za nešto “dobro”, odnosno za neku novu “mogućnost.” Prevencija je važna. To je sada (samo) kontrola negativnih emocija i zdravija ishrana. Pokazalo se da virus izgleda koristi grožđani šećer kao glavni nutrient, a to koriste i tumorske ćelije. Dakle, pitanja su: Šta ovo znači, i do koje mere? Psiho-neuro-endokrino-imunologija je itekako važna, a možda dobije i mnogo veći značaj. Ova kriza bi trebalo da bude podsticaj za mnogo više istraživanja epidemioloških, predkliničkih i kliničkih studija u oblasti jačanja imuniteta. Studija sprovedena na Harvardu je pokazala da su, u poslednjih sto godina, način i stabilnost života, balansirana ishrana i redovna umerena fizička aktivnost najviše (čak do 70%) doprineli produžetku životnog veka. Dakle, trebalo bi da ulažemo u istraživanje razumevanja zaštitnih i drugih faktora imuniteta. Ključ je u „umerenosti“, koja varira od pojedinca do pojedinca. Znamo da neki ljudi žive duže, ne oboljevaju, ili znatno manje oboljevaju. Mislim da iz ovoga možemo da izvučemo veliku pouku, da budemo na nivou izazova koji su sada ovde, i koji možda dolaze. Jednostavno rečeno, ponašati se po onoj staroj poslovici „bolje sprečiti nego lečiti.”
M.Filipović

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa