14. maj 2020.14. maj 2020.
Borba protiv virusa, nemoći i bahatosti
ŠIROK KRUG POSLOVA KOMUNALNE POLICIJE
TOKOM VANREDNOG STANjA

Borba protiv virusa, nemoći i bahatosti

Angažovani smo još pre početka vanrednog stanja na dezinfekciji škola i vrtića, dok su oni još uvek radili. Često smo odvozili i dovozili ljude koji su se brinuli o nekom drugom. Tek ova situacija pokazala je koliko je u ovom gradu samih, starih i bespomoćnih ljudi. Počeli smo da dobijamo prijave od predsednika kućnih saveta i stanara da grupe od 20-ak ljudi upadaju u zgrade. Lupali su ljudima na vrata raspitujući se ko ima ključ od vrata za izlazak na krov, navodi Nenad Ilić, šef Odseka komunalne policije
Komunalna policija Grada Šapca prvi put se našla u jednoj sasvim novoj situaciji, u borbi protiv pandemije. Brojni zadaci koje su obavljali tokom vanrednog stanja mogu se podvesti pod jedno ime – zaštita građana Šapca. Kontrolisali su sprovođenje mera, delili zaštitni materijal i direktno pomagali građanima kojima je pomoć bila najpotrebnija. Ukratko, za nešto manje od dva meseca trajanja vanrednog stanja, bavili su se svim, od dezinfekcije objekata do borbe protiv huligana sa bakljama.
-Angažovani smo još pre početka vanrednog stanja na dezinfekciji škola i vrtića, dok su oni još uvek radili. Naša obaveza je bila da organizujemo ljude koji će raditi dezinfekciju. Bili smo centar u koji je stizala sva zaštitna oprema i dezinfekciona sredstva. Organizovali smo podelu toga, a istovremeno i raznosili opremu onima koji nisu mogli da dođu po nju. Naravno, o svemu tome se morala voditi evidencija, kao i račun da li ima svega u dovoljnim količinama. Takođe, bili smo u stalnom kontaktu sa ljudima koji su u firmama bili zaduženi za mere zaštite, navodi Nenad Ilić, šef Odseka komunalne policije.
Škole i vrtići ubrzo su prestali sa radom. Grad je pojačao dezinfekciju celog grada, a Odeljenje komunalne policije bilo je zaduženo za organizovanje dezinfekcije 530 stambenih zgrada.
-Dobili smo 60 prskalica za dezinfekciju stambenih zgrada. Zadužili smo ih predsednicima kućnih saveta i volonterima. Bilo je situacija da jedan volonter dezinfikuje 10 zgrada. Izgleda banalno, ali prskalice u tom trenutku nisu mogle da se nabave, tako da smo o svakoj morali da vodimo računa, kaže Nenad Ilić.
Bavili su se i preraspodelom i distribucijom kanistera sa dezinfekcionim sredstvom koji su postavljeni na 15 mesta u gradu i u svim prigradskim i seoskim mesnim zajednicama. Potom su brinuli i o tome da li su oni uvek napunjeni.
Svi ti poslovi uglavnom su bili transparenti i građanima je bilo jasno kome treba da se obrate za pomoć u nekoj od ovih situacija. Ono što je, međutim, ostalo skriveno od očiju javnosti, za nekoga je značilo život. Tek u ovoj situaciji pokazalo se koliko je veliki broj samih i starih ljudi kojima je neophodna nečija pomoć da bi preživeli. Nažalost, neki od njih su upravo takva pomoć nekima još nemoćnijim. Kada je uvođena potpuna zabrana kretanja za stare i policijski čas za sve ostale nije doneta nikakva odluka kojom bi se rešio problem nemoćnih i samih ljudi.
Grad je drugog dana po proglašenju vanredno stanja otvorio kol centar za pomoć starima koji ne smeju da izlaze iz svojih kuća i stanova. Ipak, bilo je dosta specifičnih situacija u kojima ovo nije moglo da funkcioniše.
-Često smo odvozili i dovozili ljude koji su se brinuli o nekom drugom. Jedna od najpotresnijih priča je brat od 80 godina koji svakog dana sa jednog kraja grada ide na drugi kraj peške da bi starijoj sestri spremio da jede i dao joj lekove. Tokom vanrednog stanja mi smo ga prevozili. Bilo je još mnogo sličnih slučajeva, naročito u Benskoj Bari, gde je dosta starih ljudi koji žive sami. Nekima su deca u inostranstvu, nekima van Šapca i nisu u mogućnosti da angažuju nekog da brine o njihovim roditeljima ili babama i dedama. Njima nije ništa značilo da nazovu kol centar i da im neko kupi hranu ili lekove. Njima je bio neophodan onaj ko se svakog dana brine o njima, a ko zbog potpune zabrane izlaska ili policijskog časa to nije bio u mogućnosti da čini. Zvali su nas više puta stari, slabo pokretni ili čak osobe sa invaliditetom koji su pali i stanu i nije imao ko da dođe da ih podigne. Tek ova situacija pokazala je koliko je u ovom gradu samih, starih i bespomoćnih ljudi, kaže Nenad Ilić.
Nekoliko dana pred ukidanje vanrednog stanja Srbiji se dogodila još jedna pošast pored pandemije. Huligani, naoružani bakljama i jakim pirotehničkim sredstvima u sred policijskog časa opsedali su ulice, a posebno su im bili zanimljivi krovovi zgrada. Nisu birali načine kako da se domognu najviših tačaka u gradu.
-Tokom dana smo počeli da dobijamo prijave od predsednika kućnih saveta i stanara da grupe od 20-ak ljudi upadaju u zgrade. Lupali su ljudima na vrata raspitujući se ko ima ključ od vrata za izlazak na krov. Uveče su trčali sa upaljenim bakljama kroz zgrade, lupali po gelenderima. Sve to predstavlja remećenje kućnog reda nad čim mi imamo nadležnost. Tragom poziva iz zgrada gde su se raspitivali za ključeve tokom dana, počeli smo da patroliramo noću automobilima. Tako smo uspeli da uhvatimo jednog od njih dok su bežali iz zgrade u Ulici Ćirila i Metodija. Obavestili smo Osnovno javno tužilaštvo i Policijsku upravu kako bi podneli krivične prijave iz domena njihove nadležnosti, dok smo mi podneli prekršajnu prijavu za ono za šta smo mi nadležni, kaže Ilić.
Koliko su dobro organizovane ove akcije bile govori i podatak da navedena zgrada ima tri ulaza. Iako su „bakljadu“ organizovali na krovu iznad prvog ulaza, huligani su u zgradu ušli na treći ulaz koji jedini nije pokriven kamerama, a potom su preko krovova došli do prvog, da bi se po završetku akcije vratili istim putem.
Nenad Ilić navodi da su stanari bili posebno, ali sa razlogom, zabrinuti da zbog paljenja baklji i bacanja tzv. „topovskih udara“ huligani ne zapale krovove zgrada. To uopšte ne bi bilo teško s obzirom da se na krovovima zgrada nalazi dosta kablova i struje i uglavnom su obloženi gumom ili terpapirom koji su lako zapaljivi.

Enigma kontakata
-Naš posao je bio da uručujemo rešenja o samoizolaciji pozitivnim na koronavirus, dok im se ne organizuje transport u Beograd, kao i njihovim kontaktima. Pored toga, pokušavali smo da dođemo do što većeg broja kontakata obolelih. Tu je bilo problema, jer često nisu prijavljivale sve ljude sa kojima su bili u kontaktu, iz različitih razloga. Da su svi bili savesniji i da su svi kontati na vreme izolovani broj obolelih bi, siguran sam, bio mnogo manji, bar u Šapcu, zaključuje Nenad Ilić.


Privrednici uglavnom poštovali mere
-Jedan od naših najvažnijih zadataka bio je kontrola poštovanja donetih mera. Od proglašenja do ukidanja vanrednog stanja kontrolisali smo 3.901 privredni objekat. Njih 2.523 je radilo, a ostalih 1.378 nisu i uočene su nepravilnosti u 321 objekta koji je radio. Negde je to bilo nepoštovanje niza mera, a negde jedan do dva nedostatka. Na samom početku je bio problem što ni veliki sistemi nisu mogli da dođu do maski, rukavica, toplomera, sredstava za dezinfekciju. Jednostavno, nije bilo da se kupi. Imali smo razumevanja i dali im rokove dva do tri dana da isprave nepravilnosti. Do kraja je sve to na šta smo ukazivali i ispravljeno. Ne mislim da je neko namerno nešto sabotirao. Problem su bili neodgovorni pojedinci na koje nismo mogli da utičemo. Najveće probleme su imali u malim prodavnicama na seoskom području gde je bilo meštana, često u alkoholisanom stanju, koji su ulazili u objekte bez maski i rukavica, navodi Nenad Ilić.
Prijavljen je čak slučaj u jednom mačvanskom selu gde su radnice pomoću “džogera” pokušavale da udalje iz prodavnice meštanina koji se tek bio vratio iz Italije i nije poštovao ni mere samoizolacije ni nošenja zaštitne opreme.
M.M.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa