25. jun 2020.25. jun 2020.
I was born to survive
GORANOVA PRIČA O HRABROSTI

I was born to survive

Nisam mrzeo, a mrzeli su me. Na vređenje nisam uzvraćao uvredom. Motivisalo me ono dečje “jednog dana ćete biti ljubomorni na moj uspeh”. Motivisalo i spasilo maštarija o nasilnoj osveti. Danas mi je drago zbog toga. Postajem onaj koji želim da budem, volim sva živa bića, pa i ona koje bi neki okarakterisali “zlim”. Borim se sam za svoju sreću- kaže devetnaestogodišnji Goran Dimitrijević, volonter šabačke Kancelarije za mlade, umetnik i nekadašnja žrtva vršnjačkog nasilja.
Goranova priča je o hrabrosti i snazi. Hrabrosti da se prigrli različitost kao deo sopstvenog identiteta i snazi da prevaziđe sve prepreke na tom putu. Goranov iskustvo je primer kako da u životnoj igri, uprkos lošim početnim taktovima, naučiš dobre korake.

Ooh, there ain’t no other way
Rođen je u seoskoj romskoj porodici. Unuk harmonikaškog virtuoza, sin čoveka koji je sa 12 godina morao sam da se snalazi za svoje parče hleba. U nasleđe je dobio nešto od obojice. Od dede umetnički dar, od oca snažnu želju da preživi.
-Kada sam bio mali želeo sam mnogo toga, a nisma imao mogućnosti. Živim na selu, a moji roditelji nisu bili zainteresovani da mi ostvaruju snove i omoguće nešto što imaju deca u gradu. Brzo sam shvatio da moram sam da stvaram uslove za sreću- kaže Goran, kod kojeg se u ranim godinama ispoljio talenat za muziku i pesmu.
Okolnosti su se zakomplikovale u osnovnoj školi. Iako miran i nenametljiv postaje žrtva vršnjačkog nasilja. Izazovan i tužan period, ali i vreme kada je, kako kaže, zaključio da ga “ne može niko mrzeti onoliko koliko on može da voli”.
-Cela škola se ujedinila protiv mene. Napravili su FB stranicu “Tračara Natine škole” na kojoj su pisli svašta na moj račun. Nije mi bilo jasno zašto. Nikoga nisam dirao, prema svima sam bio korektan. Znao sam i ko stoji iza svega toga, ali sem te zbunjenosti nije bilo mržnje. Nisam imao želju da na nasilje odgovorim nasiljem. Shvatio sam da moram da se borim za sebe, ali na pravi način. Da moram da se borim za uspeh i time pokažem koliko vredim- ističe Goran i dodaje da je taj period najveća životna lekcija koju je do sada dobio, to je vreme koje mu je ulilo hrabrost i snagu.
-Bile su to vrlo izazovne godine. Kako u školi tako i kod kuće. Moja sestra je bila oteta, pri pokušaju bega pala je sa velike visine i povredila nogu i kičmu. Bilo mi je jasno da ne mogu da pokleknem, ni zbog sebe ni zbog nje.

Give yourself prudence and love your friends
Nije poklekao. Inspiraciju za život našao je u pesmama Lejdi Gage, posebno u naslovnoj numeri albuma Born this way. Nastavio je da ostvaruje svoje snove, uprkos brojnim razočaranjima. Prvo veće je bilo prilikom upisa u srednju školu. Pobednik školskih takmičenja iz engleskog jezika nije uspeo da upiše filološki smer u Gimnaziji. Razlog: nedovoljno informacija, odnosno nije znao da je prijemni ranije.
Razočaran, posle kratkog pada i odbijanja bilo kakvog pokreta okreće se ka umetnosti. Prvo oblikovanju kose.
-U Hemijskoj sam učio za muškog frizera, i iz te škole mi je ostao snažan osećaj pripadanja i ljubavi prema drugovima iz razreda. Za samo tri meseca smo bili porodica. Odani i vezani jedno za drugo- objašnjava Goran.
Međutim uprkos vezanosti za odeljenske prijatelje, ljubav prema muzici ne miruje. Odlučuje se da okuša sreću na solo pevanju. Ponovo pad. Ne primaju ga na smer, jer kažu, previše sputava glas. Razočaranje nije umanjila ni činjenica da je primljen na odsek za instrument.
-Ideja mi je bila da usavršavam pevanje, ali i da sam sebe izdržavam. U tom trenutku nisam uspeo da upišem ni željeni smer, ni da dobijem posao koji sam hteo. Ali nisam odustao-odlučno će Goran.
Svoje mesto u umetničkom svetu našao je u Školi primenjenih umetnosti, koju i danas pohađa. Nije pevanje, ali i crtanje mu ide. Još mu je živa uspomena iz detinjstva kada je tadašnji tinejdžerski časopis “OK” objavio njegovu kreaciju. Zbog toga stilski krojač kao živitni poziv, a muzika i dalje kao hobi.

I’m on the right track, baby
Goran je danas jedan od najprepoznatljivijih volontera grada. Svugde je prisutan. Bilo koja akcija, on je tu. Bez obzira na školu, bez obzira na posao u trgovinskom lancu. Ima vremena i ljubavi za sve. Omiljeno mu je druženje sa žvotinjama, i volontiranje u šabačkom Azilu za pse. Tu se potpuno preda i posveti. Rehabilituje za ostatak dana i ispunjavanje drugih obaveza.
-Ja sam osoba koja jedno vreme nije radila ništa, a onda je poželela da učestvuje u svemu da bi bila deo ovog sveta- kaže Goran, koji bi uskoro svoju životnu priču trebao da ispriča sugrađanima kroz predstavu “Kafanski priručnik”, realizovanu od strane beogradskog Centra za ljudska prava.
T. Trifković

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa