Info

2. jul 2020.2. jul 2020.
Jurišića loza od ponosa
ZNAMENITI MAČVANI

Jurišića loza od ponosa

Botaničar Živojin Jurišić i armijski đeneral Pantelija Jurišić, to su dva slavna izdanka, razgranate loze Jurišića u Crnoj Bari
Poreklo im je, i danas pripovedaju u Crnoj Bari, od izvesnog Juriše koji se u Mačvu doselio iz Hercegovine, a tamo Jurišići behu Budimirovići.
Svejedno, mnogo poštuju srpsku tradiciju i običaje. Kod ovih znamenitih Mačvana iz Crne Bare uvek se znalo da mlađi brat mora da sluša starijeg, bez obzira na čin. Tako je bilo ranije, a tako je i danas.

Rat ih nije mimoilazio
Prvi Mačvanin od Jurišića bio je Đorđe. Od njega se loza granala sve do današnjih dana. Otac Živojina Jurišića, zvao se Jovan, a imao je nadimak “Ćata”. Po tome mnoge Jurišiće u Crnoj Bari zovu “Ćatići”. Jovan je imao brata Živka, a on je bio otac đenerala Pantelije Jurišića. Prema tome Živojin je rođeni stric Pantelijin. U njihovo vreme rađalo se mnogo više dece nego danas, a najstariji član domaćinstva, određivao je ko će ići na školovanje, a ko ostati da brine o imanju.
Živojin Jurišić koji je rođen 1863. godine, skoro dve decenije pre Pantelije, najzaslužniji je za izbor njegovog životnog opredeljenja. On je nagovorio Živka, svog brata, a Pantelijinog oca da veoma živahnog i bistrog dečaka da u školu. Živojin je završio Veliku školu u Beogradu. Kasnije je bio profesor u gimnaziji i kustos u Botaničkom zavodu Velike škole. Zahvaljujući svom predanom radu i talentu postao je prvi kustos botaničkog odeljenja, muzeja Srpske zemlje. Zato se njegova reč poštovala.
I Pantelija je ubrzo prešao u Beograd da pohađa gimnaziju, a njegova braća Milić, Mića i Dragutin ostaju kod kuće. Milić je brinuo o imanju,a Mića o dućanu, koji su Jurišići imali u centru sela. Najmlađi Dragutin, završio je medicinu u Francuskoj.
Budući đeneral završava šest razreda gimnazije, potom nižu i višu školu Vojne akademije i pripravni tečaj za artiljerijskog potporučnika do armijskog đenerala. Najviši čin dobio je 1923. godine, kada je postavljen za komandanta Zagrebačke vojne oblasti.
Nikog od pomenutih Jurišića nije mimoilazio rat. Pantelija je učestvovao u svim od 1912. do 1919. godine. Obavljao je više dužnosti. Jedno vreme je bio načelnik đeneralštaba Drinske divizije prvog poziva, a kasnije 1916-1917. godine načelnik štaba Moravske divizije. Komandovao je i drugim elitnim jedinicama Kraljevske Srpske i Jugoslovenske vojske. Nemoguće je sve nabrojati. Trebalo bi dosta prostora i vremena.

Susret braće na bojištu
Nekada je u širokom dvorištu, počivšeg Živka Jurišića iz Crne Bare, unuka legendarnog đenerala bila kuća gde je Pantelija rođen. Kuće više nema ali su uspomene ostale. Jedna anegdota, često se prepričava i prenosi s kolena na koleno.
Negde 1815. godine u vreme krvavih ratnih sukoba u dolini Morave, Milić Jurišić je bio komordžija. Povlačeći se pred neprijateljem, taljige sa hranom koje je vuklo neko džgeljavo kljuse se zaglibe u blatu i ni makac. Par vojnika prišlo i guraju, ali ne pomaže.
Utom, nailazi oficir na belom konju, čist uredan. Posmatra ih. A Milić će ti onako blatnjav i ljut:”Šta gledaš, sunce ti... skoči, pomozi. Oficir se najednom trže, kao iz sna, skoči iz sedla u blato i izguraše kola.
Odjednom se tu stvori i Milićev kaplar, koji srdito krenu da ukori Milića. On priđe oficiru u kome je prepoznao brata, tada pukovnika Panteliju. Zagrliše se i izljubiše.
Braća su se srela posle tri godine ljutog rata na bojištu. Pantelija je mnogo poštovao srpsku tradiciju i običaje. U ovoj kući je i danas tako.
Vojvoda Živojin Mišić je ovde bio čest gost. Jednom je zapisao: “Pantelija nije prezao od opasnosti. Kao đeneralštabni pukovnik u operacijama na solunskom frontu, išao je do streljačkog stroja, utičući na trupe da bolje izvrše zadatak. Njegovi izveštaji i procene bili su dragoceni za uspeh mnogih bitaka”.
Nema važnijih odlikovanja Kraljevine Srbije i Kraljevine Jugoslavije, koja ovaj znameniti Mačvanin nije dobio.
Dva puta je odlikovan Karađorđevom zvezdom sa mačevima četvrtog reda. Njegove grudi krasila su tri ordena Belog orla s mačevima, zlatna medalja za hrabrost iskazana u ratu protiv Bugara 1813. godine.
Nisu ga mimoišla ni saveznička priznanja: Francuski orden legije časti. Englezi su mu dodelili Orden Svetog Mihaila i Đorđa. Italijani vojnički orden “Savaja”.
Lj.Đ.

Najnoviji broj

14. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa