9. jul 2020.9. jul 2020.
Rimski prsten
Muzejska priča

Rimski prsten

U potrazi za neobičnim pričama iz prošlosti zavirili smo na zvaničnu fejsbuk stranicu Narodnog muzeja Šabac i pozajmili storiju o rimskom prstenu koji u svojoj postavci čuva ova gradska ustanova kulture
„Rimljani su običaj nošenja prstenja preuzeli od Sabinjana ili Etruraca ili, verovatnije, od Grka i Etruraca. Uobičajen prsten u doba republike bio je od gvožđa, ali širenjem države i dolaskom u dodir sa raskoši helenističkog sveta, upotreba zlata postaje sve veća. „Ius anuli aurei“, zakon iz doba republike kojim se nošenje prstenja ograničavalo na predstavnike vlasti, aristokratiju i senatore, gubi na značaju. Avgust dozvoljava svim lekarima nošenje zlatnog prstena, a od 197. godine Septimije Sever to isto dozvoljava svim vojnicima.
Podjednako su ga nosile žene, muškarci i deca. U početku je nošen na domalom prstu, zatim na kažiprstu, a onda na malom prstu.
Prstenje se izrađivalo u zlatu, srebru, bronzi, gvožđu, staklenoj pasti. Kako je moda nošenja prstenja zahvatila sve slojeve društva, došlo je do formiranja posebne grupe zanatlija koji su se bavili samo izradom ove vrste nakita. Tako počinju da se javljaju različiti oblici i dekoracije: jednostavne karičice bez ukrasa, masivno prstenje sa gemama i kamejama, i prstenje kod kojeg su se umetanjem novčića imitirali medaljoni na ogrlicama.
Prsten koji predstavljamo, iz Arheološke zbirke našeg Muzeja, ima masivnu alku elipsoidnog oblika koja se u ramenima naglo širi ka glavi prstena. Ima i ukras od crne staklene paste sa nejasnom predstavom ljudske figure (možda Merkura) koji u desnoj ruci drži vreću, a pored njega stoji petao.“
(Narodni muzej Šabac)

Najnoviji broj

11. april 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa