23. jul 2020.23. jul 2020.
R. Ristivojević

R. Ristivojević

Obična priča o neobičnoj Katarini

Buntovnica širokog osmeha

Startuj mašinu! Pravac autoput!
Nađi avanturu! Uzmi svet u zagrljaj.
Volim dim i i svetla!
I kad zagrmi metalna mašina.
Kao pravo divlje dete.
Jer mi smo rođeni da budemo divlji!
(Steppenwolf - Born to be wild)
Crna kaciga, tamne rukavice, kožno odelo kao idealna kulisa za hard rok zvuk poznate pesme. Opaka mašina pred kojom se i vetar razdvaja, a ispod svega, umesto stilizovanog prototipa „Anđela pakla“, širok osmeh posvećene, uspešne, predane tinejdžerke koja u potrazi za otklonom, na dvotočkašu odlazi daleko, izvan gradske vreve. Malo dalje nije neka određena lokacija, već mir za kojim se traga. Samo posebni umesto tišine odaberu brujanje motora, statičnosti suprotstave putovanje, vreme drugačije teče tada, a sat, ili dva nemaju precizan cilj, oni su suština i pobuna protiv pritisaka svakodnevice. Beg u prostranstva...

-Sloboda! Mod na koji „programiram“ misli i relaksacija koju osećam dok vozim su najlepši osećaji. Ne razmišljam, samo vozim motor, slušam muziku i uživam. Priroda, mašina i ja, neprocenjivo - deli svoje impresije i pasiju Katarina Srdanović.

Iako je nedavno na rođendanskoj torti „ugasila“ 18 svećica, od kada sežu jasna sećanja uživa u zvuku brundanja dvotočkaša.

- U ulici gde živim postoji mala radionica za popravku. Kao dete sa nestrpljenjem sam iščekivala da se neko uputi ka garaži u komšiluku. To su bili posebni događaji, ali možda je ljubav i nasledna. Brat i tata poseduju motore, te sam se ugledala na njih i želela da budem ponosna vlasnica jednog - priznaje gimnazijalka i šeretskim osmehom tatu podvlači kao najvećeg „krivca“ za muzički ukus, sklonost ka „ljutim“ mašinama, i drugim sitnicama koje je čine buntovnicom.

- Tata je oduvek velika podrška, mentor. Svirao je bubnjeve, ja gitaru. U konsultaciji sa njim je kupljen i prvi motor. Trenutno vozim Hodnu Rebel 125. Ona može da razvije maksimalnu brzinu od 111 kilometara na čas. Mašinu velike kubikaže teško je kontrolisati, posebno kada je osoba neiskusna, i ne bih preporučila vršnjacima da se upuštaju u taj vid avanture. Roditelji ne gledaju uvek blagonaklono na motore. Moram da priznam da su strahovi donekle opravdani, ali sve zavisi od osobe. Potrebno je posedovati veštinu upravljanja mašinom. Kada savladate osnove, steknete rutinu, tek tada ste spremni za samostalnu vožnju.

Odgovornost prema sebi, drugima maksima je bezbednog putovanja i osvajanja drumova, navodi Katarina. Motociklisti često nisu dovoljno vidljivi učesnici u saobraćaju, a adrenalin i neiskustvo uzimaju danak.
-Motociklisti se susreću sa brojnim problemima u saobraćaju. Drugi ne obraćaju dovoljno pažnje na njih što može biti problem sa ozbiljnim posledicama. Treba poštovati propise, slušati sebe i sagledati okolinu. Nisu svi motori predviđeni za gradsku vožnju.

Uz drugačiji muzički ukus, stav, ono što ovu devojku izdvaja je i aktivan volonterski rad u različitim sferama. Letnje školice Kancelarije za mlade, anagažovanje u Crvenom krstu Šabac, Omladinski klub šabačkog pozorišta, INTEF, izviđači, a neposredno iskustvo nam dozvoljava da dodamo i članica mlade redakcije Glasa Podrinja.
- Verovatno da bi mnogi rekli kako je ključ svega dobra organizacija, ali ću iskreno priznati da ne gledam tako, mislim da je to više stvar mog karaktera. Ne umem da budem mirna i povučena. Širok spektar interesovanja me okružuje i želim svim željama da dam priliku. Volontiram na više mesta, na šta gledam kao priliku za upoznavanje sa različitim poslovima i šansu da pronađem sebe u nekoj profesiji. To je ozbiljna aktivnost koja iziskuje posvećenost i mladima pruža dragoceno iskustvo.

Uvreženo mišljenje je da smo u dobu kada se mladi potiskuju, njihov glas nije dovoljno prodoran, generacije stasavaju odvojene od realnog sveta. No, ova konstatacija nije ono što odlikuje Katarinu.
-Nije tačno da se mišljenje mladih ne uvažava i da generacije ne znaju za mnoge događaje u gradu. Samo što je tako lakše reći, nego „znam, ali ne želim da učestvujem“. Poenta je u želji i interesovanju. Položaj mladih se menja i jasna je podrška različitih institucija i pojedinačnih uzora - rekla je naša sagovornica apostrofirajući značaj podrške i uvažavanja sa premisom jednakosti svih učesnika.

-Direktorka Šabačkog pozorišta Minja Bogavaac je osnivanjem Omladinskog kluba doprinela vidljivosti mladih pružajući nam šansu da iskažemo svoju kreativnost. Uz nju bih pomenula Mariju Ratković, jer one kao osobe koje nisu samo dale potporu kroz funkckiju, već su od prvog trenutka sve nas posmatrale kao jednake sebi - zaključuje Katarina i na pitanje o budućem akademskom usavršavanju kaže da je prisutna dilema, advokatura, ili filmska i televizijska režija, i kako je sve(t) c’est genial!
M. Ž.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa