23. jul 2020.23. jul 2020.
Kroz volontiranje rastemo
POST ZA RAZMIŠLjANjE

Kroz volontiranje rastemo

Poštovani čitaoci, u ovom broju sa vama delimo fejsbuk post volonterke šabačkog Prihvatilišta za pse Slavice Ilić. Emotivno, ali argumentovano, ona nas podseća na značaj deljenja ljubavi i pažnje svim živim bićima, kao i na višestruke mogućnosti od vremena provedenog u volontiranju
Dok vam predstavljam samo mali broj njuškica iz Azila za pse (oko 150 ) koje traže dom i prijatelja, ljubav i igru, volela bih da vas podsetim na poseban pristup životu koji se zove VOLONTIRANjE.
Do pre nekoliko meseci nisam imala jasan pogled na taj segment života. Sa visokim stepenom empatije, saosećanja i potrebe da i drugima bude dobro reklo bi se da mi čitava priča o volontiranju nije strana. Ali, sve je to ipak bilo stihijski, nesvesno i podrazumevajuće. Gde god sam mogla da pomognem prilazila sam i bez puno razmišljanja činila, i bez puno razmišljanja odlazila. Mislila sam da će ako stalno budem u dodiru sa nečijom patnjom moja patnja rasti a da ne mogu značajno umanjiti njihovu. Opet te glupe predrasude.
Sve, pa i ljubav traži da se osvesti i osvetli u potpunosti.
Prvi put zahvaljujući volontiranju u Azilu sam ostala tamo gde je društvo u ćošak gurnulo veliki problem i dozvolila sebi da se povežem, bez straha od teških scena a njih ima jer ti psi i pored naše brige i dalje žive u teškim uslovima, bez razmišljanja šta ću dobiti davanjem a dobijam tako puno.

ŠTA JE U KORENU REČI VOLONTIRANjE
Voluntas na latinskom označava volju, slobodnu volju, slobodan izbor!!!
I tu je već odgovor jasan, potrebno je da slobodnom voljom, bez pritiska označimo svoje učešće u svemu što je za opšte dobro, opšti interes kako ljudi tako i sveg ostalog živog sveta oko nas. Oslobađajuće je baš u ovo vreme raditi za dobro svih bez materijalne naknade jer se suočavamo sa odsustvom smisla u svemu gde je novac uključen. “Danas se svemu zna cena a ničemu vrednost”.
Volontiranjem se događa neobičan proces, sve što misliš da žrtvuješ odlaskom u zonu gde je pomoć neophodna pretvara se u džakove tereta koji ti neopaženo spadaju sa leđa pre odlaska kući. Odlaziš laganiji, svežiji, i pitaš se ko je kome tu pomogao.

VREME
Najčešće se pominje vreme kao faktor koji ljude sprečava da se upuste u volontiranje. Vreme je iluzija koja nam uglavnom služi kao opravdanje. Utrošeno vreme u volontiranju donosi ogromne mogućnosti. Navešću samo neke:
- dok se bavimo drugima i pružamo ono što imamo rasterećujemo se opsednutošću sobom i na taj način razbistrimo svoje misli i snižavamo nivo stresa
- radost kada se prelije od onih kojima si pomogao je tako zarazna da snižava nivo sarkazma, razočaranja i rezignacije. Radost leči sve.
- pojačava nivo kreacije jer niste samo puka fizička i mentalna snaga kao u fabrici ili kancelariji već nalazite ideje i načine kako da premostite prepreke i pojačava zadovoljstvo sobom. Ne u ego sadržaju već zdravom samopouzdanju.
- povezivanje sa nepoznatim, novim izazovom čini da rastete na mnogo načina
- povezivanje sa drugim bičima, ljudima, drugim volonterima, životinjama, biljkama i zemljom dovodi do posebnog rasta jer ogromna energija nesebičnih akcija mora uticati na sve sfere našeg života.
- vraća nadu i optimizam u ova potmula vremena, daje volju za životom koja deluje terapeutski
- gledate svojim očima kako jedan par ruku više, jedan čovek više može da utiče na promene
- utiče na zdravlje i sposobnost da i u najtežim uslovima vidite ono što je dobro. Očajanje je glupost koja se odbacuje kao opcija. Prihvatanje da postoji patnja a da nas to ne paralizuje dovodi do toga da rastemo u zrele ljude.
Sva ta iskustva se prelivaju u ostali deo privatnog i poslovnog života pa je onda to sporno vreme koje naizgled otmete od sebe zapravo najbolje uloženo vreme jer vam pomaže da se i u svemu drugom bolje snalazite.
O vašem siviju i iskustvu za bilo koji drugi izazov da i ne govorim.
Kada je o Azilu reč, to je posebno iskustvo. Životinje direktno pokazuju svoju ljubav i zahvalnost, potrebe i poverenje. Lako ih je nahraniti, treba im vreme koje ćete im posvetiti, šetnja, igra, maženje i mir. Gledam kako napreduju, socijalizuju se i uživaju u prirodi i zelenilu kada izađu iz žičanih kaveza. Igraju se i uživaju u zelenoj hladovini Gradskog zelenila iza kojeg se Azil i nalazi.
Gledam volontere i zadivljena sam kako se bore kao lavovi, a malo nas je. Različiti smo, neko je tu i pored teškog posla na kojem radi, brojne porodice i velikih obaveza, neko putuje iz prigradskih naselja. Neko donira, neko nalazi udomitelje.
Treba nam veći broj volontera jer dolazimo svaki dan u Azil, i potrebna je smena ljudi. Ali ne može i ne treba na silu, već na volju.
Tako se mogu postići trajni rezultati što i jeste cilj.
Svi smo prevazišli krizu “ali vraćamo ih u male kaveze, ja sam preosetljiv/a”, i slično. Tu smo, mogu da računaju na nas, delimo to vreme zajedno i nadamo se najboljem. Kuce to dobro osećaju i zato i kada spadnu sa povodca vrate nam se u zagrljaj, poslušaju nas, i kangal i mastif i stari pit bul i štenci i njihova majka. Zajedno smo. I vratićemo se, to se računa.
Volela bih da saznam gde još ima volontera u Šapcu i kome se organizovano pruža pomoć, starima, deci, bolesnima, prirodi.
Informacije.To je prvi korak.
S ljubavlju, S. Ilić

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa