13. avgust 2020.13. avg 2020.
Rodno zasnovano nasilje
MOJ POGLED NA SVET

Rodno zasnovano nasilje

“Pripadnice mog pola će me, nadam se, izvinuti, ako se prema njima budem ophodila kao prema racionalnim bićima, umesto što ću laskati njihovoj fascinantnoj gracioznosti i posmatrati ih kao da su u ranom detinjstvu, nesposobne da se zauzmu za sebe.”
Iako su najčešće žrtve rodno zasnovanog nasilja žene, ono nije polno, teritorijalno, ekonomski niti društvenom grupom uslovljeno. Ono jeste, defakto, problem svih onih koji čine društvo u kom živimo i koji isto stvaraju, odnosno, problem svih nas kome doprinosimo ne samo vršenjem ovog, pre svega, protivzakonitog, čina već i zanemarivanjem činjenice da se isto konstantno odvija, neretko pred našim očima, na našim radnim mestima, na javnim mestima, u medijima, u životnom prostoru; da žrtva, ali i nasilnik može biti svako.
Rodno zasnovano nasilje je zajednički naziv za različite vidove nasilja, čije su kategorije, po Priručniku za prevenciju rodno zasnovanog nasilja, koji se koristi u školstvu: rodne predrasude i diskriminacija, odnosno seksizam i mizoginija, seksualno uznemiravanje i/ili nasilje, nasilje u partnerskim odnosima odnosno u porodici, ali i nasilje zbog seksualne orijentacije, prisilni brak, prisilna prostitucija ( ukoliko je prostitucija ,,dobrovoljna“ onda je, po zakonu iz 2016. godine, ,,kriv“ ,,onaj ko se odaje prostituciji, koristi usluge prostitucije ili ustupa prostorije radi prostitucije“ i predviđena mu je novčana kazna između 50 000 i 150 000 dinara ili kazna zatvora od 30 do 60 dana- gde se po prvi put kažnjava i korisnik ovakve usluge) te eksploatacija ljudi tj. trafiking. Pri ovome, Savet Evrope rod posmatra kao: ,, društveno konstruisanu definiciju žene i muškarca.“. Pomenuta organizacija ovim ne prepoznaje sve one koji sebe ne bi svrstali ni u jednu od dve grupe. Zanimljivo je, međutim, kako je društvo, pri tome, muškarce definisalo kao sposobne, snalažljive, pametnije i nadasve moćnije, u svakom smislu, što se opravdava fizičkom snagom koja im, istini za volju, jeste omogućena evolucijom i njihovom ulogom u najranijoj istoriji čovečanstva, ili pak kao slabiće ili ,,isfeminizirane“ ako su ,,isuviše“ emotivni. Žene su, sa druge strane, okarakterisane kao osetljive, krhke, nemoralne, bludnice ili pak isuviše konzervativne, generalno inferiornije, nedostojne sveta u kom žive, čiji su deo i koji, ipak, stvaraju.
Iako naše, patrijahalno, nacionalno vaspitanje nalaže da ,,prvo muško“ ima svako pravo na sve, pa čak i na ne kontrolisanje svojih, primitivnih, životinjskih nagona, nad bićem koje ,,služi za reprodukciju, pranje, kuvanje i peglanje“, isto to muško ne bi postojalo bez značajne žene u svom životu u vidu majke, sestre, tetke… Navedeno učenje rezultiralo je time da se svakodnevno susrećemo sa prozivanjem, etiketiranjem, omalovažavanjem….na šta, kako smo učene, ne treba da obraćamo pažnju niti da odgovaramo jer bi tako nešto kvarilo sliku savršene, nasmejane mlade žene ili devojke ( jer, razume se, ne bismo želele da izgledamo isuviše drsko, navalentno ili agresivno). Možda važnije od toga, čak i ustanove, u koje bi trebalo da imamo najviše poverenja, ovakvo ponašanje karakterišu kao standardno, uobičajeno. Upravo ova tvrdnja ispostavila se tačnom u istraživanju koje je sproveo Glas Podrinja gde je preko 77% ispitanika, mahom između 15 i 30 godina, reklo da nema poverenja u nadležne institucije, 39% se ne oseća sigurno na javnim mestima, svaki treći ispitanik je doživeo neki od vidova rodno zasnovanog nasilja, približno isti broj je doživeo nasilje na poslu ili u školi dok je svega 10% i prijavilo nasilje. O neospornoj sveprisutnosti nasilja govori i činjenica i da se 43% ispitanika svakodnevno susreće sa rodno zasnovanim nasiljem. Ovakav, nasilnički, stav društva mora se srušiti ukoliko želimo jednakost, a to se neće desiti tako što ćemo ćutati, smeškati se i biti lepe. Promena statistike može se desiti samo kao posledica edukacije o problemu ( ne samo one kroz obrazovni sistem, koja se realizuje od 2005. godine u okviru programa ,, Škola bez nasilja“, a čiju uspešnost možete sami proceniti; čak 45% ispitanika smatra da nije dovoljno informisano o ovoj temi) i podizanja svesti kroz istu. Kako je to i Ksenija Atanasijević, prva žena u Srbiji koja je doktorirala na Beogradskom univerzitetu ( prilikom čega je zabeleženo da su se profesori pitali: ,, Da li je sve u redu sa hormonima ove žene?“), koja je bila docentkinja filozofije i prava, ali i aktivistkinja za prava žena i ljudi rekla: ,, Ogledalo stanja jednog društva je položaj ženskog deteta u njemu, a kasnije i odrasle žene.“:
Ne sme se zaboraviti napomenuti ni da su katkad i muškarci žrtve nasilje, što se svakako ne sme zanemariti niti olako shvatiti, iako je nasilje nad ženama daleko prisutnije. Na nasilje nisu otporni ni pripadnici društvenih grupa koji sebe ne svrstavaju ni u jednu od ove dve opšteprihvaćene grupe (muškarci i žene) što ih ne čini manje ljudima.
Milica Žugić

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa