10. septembar 2020.10. sep 2020.
salko  sa stefanojm  milenkovićem

salko sa stefanojm milenkovićem

MLADI VIOLINISTA SALKO LEKIĆ IZ ŠAPCA

VIOLINA “U AMANET”

Našem sagovorniku nije nedostajala privlačnost muzičke umetnosti uz radoznalost i nastojanje da se razume specifična muzička forma. Na putu do zvezda, korene
ne zaboravlja
Rođen sam u Šapcu 28. aprila 1997. Završio sam Muzičku školu „Mihailo Vukdragović“ 2015. Pradede Memiš Lekić i Slobodan Jovanović bili su violinisti, dakle, postojali su muzičari u obe porodice. Obojica pradeda bili su solunski borci. Violina „u amanet“ (predaje se „s kolena na koleno“) pradede Memiša Lekića, ta violina sa Solunskog fronta, omogućila je da podignemo kuću i othranila je nas četvoro dece moga oca, Ahmeta Lekića, takođe violiniste. Prvi sam u svojoj familiji završio Akademiju.
I to bi bilo ukratko predstavljanje mladog violiniste, velikog dara. Više pojedinosti o njemu u razgovoru za “Glas Podrinja”, koji sledi.
Kako je došlo do toga da se zainteresujete za muziku?
Od kad sam rođen, uz tatu su me pratili zvuci violine i činilo se sasvim prirodno da nastavim dalje. Muzičku školu sam upisao isključivo iz obrazovnih razloga, da se osvesti ono čime se bavim. Skromni počeci izdvojili su me od uobičajene dečje sredine, zakoračio sam u neki drugi svet.
Zbog čega ste iz mnoštva instrumenata izabrali baš violinu?
Od samog početka za mene je postojala samo violina i ništa drugo. Isto bih uradio i u sledećem životu. Sada je ona deo tela; izabrali smo se uzajamno.



Kako je ovaj instrument uticao na Vaše stručno i duhovno uspinjanje?
Od devete godine do danas, kada se osvrnem posle dugogodišnjeg druženja sa Bahom, npr. očigledno je da se ovaj klasik poprilično bavio baš duhovnom muzikom, takođe i svetovnom prožetom kvalitetima duhovnosti. Privlačnost muzičke umetnosti uz zapitanost, radoznalost, nastojanje da se razume specifična muzika – sve su to pitanja, koja do danas nisu dobila konačan odgovor. Nemam ga ni ja, ali je evidentno da svaki od odgovora nametne još mnogo novih pitanja i zahteva za razumevanjem tog sveta, za koji verujem da je u direktnom sazvučju sa Bogom, Rast pored takve muzike doprinosio je zrelosti, bez konačnice, s obzirom da violinu smatram kraljicom instrumenata.
Gde i u čemu smatrate da ste se ostvarili kao student na instrumentalnom odseku FMU?
Po mom mišljenju, za svoj uspeh mogu zahvaliti pre svih svojoj drugoj majci i profesorki Maji Jokanović. Profesorka koju izuzetno cenim kao stručnjaka, umetnika sa dugogodišnjim iskustvom, prepoznala je u meni želju za uspehom u svetu muzike, dakle, od samog početka bila je uz mene kao snažna podrška na putu ka svetu umetnosti, koji je postao sinonim za autentičan život umetnika posvećenog umetnosti bez posrednika. Svi moji dosadašnji uspesi bazirani su na njenim savetima za koje verujem da će me pratiti kroz ceo život.
Možete li izdvojiti neke od svojih nastupa?
Prvo što mi je palo na pamet bio bi koncert u Vrnjačkoj Banji prošle, 2019. godine. U okviru koncerta nastupao sam kao solista sa Filharmonijom „Borislav Pašćan“, pod rukovodstvom dirigenta Đorđa Pavlovića. Izvodili smo životno delo velikog Čajkovskog, „Koncert za violinu i orkestar, opus 35 D-dur.“
Važnim koncertom smatram onaj koji je neposredno prethodio pandemiji, a održan je u februaru ove godine u Budimpešti, gde sam nastupao sa svojim kamernim sastavom (klavirskim kvintetom) na jednoj od najcenjenijih akademija u Evropi. Akademija i dvorana nose ime jednog od najvećih klavirista svih vremena, Franca Lista. Možete li zamisliti utiske mladog izvođača u dvorani fantastične akustike u kojoj je nastupao sam List, u dvorani čiji su zidovi ukrašeni portretima Baha, Mocarta, Hendla i sličnih velikana.
Šta najradije slušate?
Priča o ukusu mogla bi se predstaviti razvojno. Postojali su periodi u kojima sam slušao samo klasičnu muziku. U momentu kad je sve postalo poznato, zainteresovao sam se i za druge žanrove: privukla me je muzika Majkla Džeksona, Kvina, „Ejsidisija“ (AC/DC), džez muzika Bi Bi Kinga (BB King)... Ponekad sam nakon vežbanja pisao transkripcije za violinu poznatih svetskih hitova, snimao sam sebe i postavljao snimke na internet mreže tako da sam, sa zadovoljstvom, slušao pozitivne komentare prijatelja i ljubitelja muzike.
Koje kompozicije i kompozitore izdvajate?
Kompozitor koji je doprineo da usavršim svoju tehniku je svakako italijanski virtuoz Nikolo Paganini. Čajkovski je pomogao da prepoznam vlastitu boju emocije za koju tada nisam znao da se nalazi u meni. Šostakovič je otkrio jezivu stranu muzike. Sama ideja da je njegov „Koncert u A-molu“ vezan za katastrofu u Hirošimi govori jezikom današnje nauke uverene u holistički pristup zakonitostima vremena i prostora.

salko i gidon


Šta Vas inspiriše na ličnom planu?
Imam retku sreću da živim u porodici koja me podržava tako da sam i sam zagovornik tradicionalne porodice i zaštitnički sam raspoložen prema mlađima. Deca mojih sestara osvedočila su me da se muzički ukus počinje razvijati veoma rano i podstakla ka daljem klesanju kvaliteta, koji će i njih navesti na put ka svetu muzike.
Da li je novonastala situacija izazvana pandemijom svetskih razmera omela Vaše planove?
Situacija izazvana pandemijom prekinula je moje dalje školovanje master studija u Izraelu. Nakon uspešno završenih osnovnih studija na FMU u Beogradu, na veliko iznenađenje, dobio sam poziv sa jedne od najcenjenijih akademija na svetu, Akademije muzike i plesa, Jerusalim, od strane profesora i dekana Lihaja Bendaja. Profesor me je zapazio na drugoj godini studija na svom kursu, koji je održao u Beogradu. Svideli su mu se moje izvođenje i odnos prema violini do te mere da me se setio nakon dve godine, baš u trenutku kada sam diplomirao i nameravao da nastavim svoje master studije u Beču. Već drugoga dana moga boravka u Jerusalimu pozvala me direktorka i koncertmajstorica „Jerusalimskog simfonijskog orkestra“, Jeni, i saopštila da sam posle uspešno završene audicije dobio i mesto u pomenutom orkestru kao njegov najmlađi član ikad, sa svega dvadeset dve godine. Zamislite koliko sam oduševljen bio samim prihvatanjem od strane takve institucije uz mogućnost da sam dovoljno zaradim i finansiram boravak u Jerusalimu, a velikodušna institucija obezbezbedila mi je punu stipendiju. Umesto besplatnog školovanja u Jerusalimu morao sam da se vratim u svoju zemlju, kao i svi drugi studenti sa strane, i sada sam prisiljen da tragam za sredstvima koja bi omogućila da svoje master studije privedem kraju, s obzirom da su okolnosti uzrokovane pandemijom veoma neizvesne.
Šta nameravate dalje?
Želim da nastavim svoje školovanje u mestu Jerusalimu, gde sam ga i započeo, jer živim u uverenju da završetkom master studija na vrhunskoj akademiji svetskog glasa mogu proneti glas o muzici i muzičarima ovog podneblja. Otežavajuću okolnost predstavlja sledeće činjenično stanje: školska godina u Jerusalimu počinje 18. oktobra, rad u orkestru je onemogućen do proleća. Samim tim su osujećeni moji planovi, jer mesečni prihod od blizu 1.500 evra, što je iznos studentske plate u izraelskom simfonijskom orkestru, iz ove perspektive predstavlja nedostižni san.
Muzičarima Vašeg nivoa potrebni su menadžeri, a naročito mecene, što je i inače tradicionalna praksa, ne bez razloga; umetnik koji svoje vreme provodi otkrivajući nove tehničke mogućnosti izvođenja na instrumentu niti može niti ume da se bavi vlastitom reklamom pa je u situaciji da treba da ga otkrije i predstavi javnosti redak znalac; to se kod nas zove sreća ili sudbina Je li Vam ikad sugerisano da konkurišete na jesenjem konkursu Gradske uprave, društvene delatnosti u Šapcu, koja je bila podrška uspešnim studentima. Pored toga, danas imamo mnogo fondacija u Srbiji, nadam se spremnih da podrže svog studenta koji se diči da je svirao pred samim Putinom, g-đom Merkel, g-dinom Makronom, predsednikom Vučićem, našom i stranom političkom elitom.
Do sada su me finansirali samo moji roditelji, ali s obzirom da je otac muzičar, prihodi su u ovoj situaciji minimalni do te mere da su i studije u našoj zemlji postale preskupe, a pošto profesori Izraelci u svojoj zemlji tragaju za mecenom, nadam se da mogu očekivati podršku naših institucija i fondacija.

Oduševio me koncert violiniste Salka Lekića, sina poznatog šabačkog violiniste, Ahmeta Lekića, održan u sredu 26. avgusta na otvorenom prostoru naselja Triangla, u skladu sa aktuelnim merama. Nekolicina upućenijih posetilaca ocenila ga je vrhunskim ocenama. U bogatom programu osetili smo tehniku bez greške i sugestiju karaktera kompozitora. Poznavaocima klasične muzike dovoljno će biti ako se saopšti program:
- Bah: Čakona za solo violinu
- Isai: Sonata br. 4 za solo violinu
- Krajsler: Rečitativ i skerco
- Paganini: 23. Kapris
„Znate šta je ovo!!! – komentarisali su prisutni violinisti.
Na kakvim kriterijima ste bazirali svoj izbor? Gospode, kakav solo izvođač!
Đoković u muzici! Tvrdim, 50 godina ocenjujem.
Fantastično! Razmišljam koliko smo bogati što u svom gradu muzike imamo ovakvu mladost. Parafrazirajmo Njegoša i podržimo našeg sugrađanina Salka Lekića - biser ne sme ginuti u bunjištu!

Dr Anđelka Lazić

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa