24. septembar 2020.24. sep 2020.
KRIVINA U OGLEDALU

Zarez, a ne tačka

Sećam se zebnje i strepnje kada sam aprila 2009. godine krenuo put Šapca. Bio je to put u nepoznato i neizvesno. Ali, Šabac je čudo. Jedinstveno lep i otvoren grad. Samo pola onoga što sam doživeo i uradio za ovih 11 i po godina u gradu koji sam počeo da zovem svojim, učinilo bi me srećnim i ponosnim.
Verovatno je da postoji način da se iskaže veliko hvala ovom gradu, ali ja nemam tih reči. Kako se zahvaliti na prilici da se slobodno radi ono što se voli, da se upoznaju divni ljudi, da se nađe životni saputnik za koga si mislio da postoji samo u poeziji, da se uživa u prirodi i bogatstvu oko tebe. Šabac mi je sve nabrojano, i još mnogo toga, pružio.
A, zašto je to tako? Zato što ovaj grad ima slobodarski duh, veliku dušu i nešto što se zove inat. Stalo mu je do sebe više nego drugim gradovima i tu žišku neko ne može da mu ugasi. Ljudi u Špacu su imali priliku da rade ono što vole i to ih čini nezavisnim u odnosu na svaku buru. Kako će biti dalje, to ćemo tek da vidimo, ali nikada ne treba dizati ruke i predavati se sudbini.
Ljudi čine jedan grad velikim, a Šabac takve ljude ima u izobilju. Mogao bih neku i o njima da napišem, ali uvek postoji taj strah da će neko biti nepravedno izostavljen i zato to ne bih učinio. Sa mnogima sam postao prijatelj, sa nekima sam radio, o nekima sam pisao, a o nekima sam samo slušao. Sve su to dobri ljudi, i ono što me je iznenadilo, i dalje to čini, jeste to da svi oni vole svoj grad do neba. Retka je to osobina.
Šabac sam i ja zavoleo. Možda više i od Beograda u kojem sam rođen i u kojem mi žive deca, ili od Bora ukojem sam proveo najveći deo svog detinjstva. Voleo sam svaki posao koji sam u njemu radio. Trudio sam se da budem dobar sa kolegama, uglavnom sam uspevao, ali bilo je ljudi sa kojima to nisam uspeo. Sigurno sam i sam kriv zbog toga. Zavoleo sam svoj komšiluk koji je pokazao kako ljudi mogu da se lako okupe i da budu jedni uz druge kada god je to potrebno. Sve su to ljudi koji ovaj grad čine posebnijim od svih ostalih. O tazbini da i ne govorim.
Politika je, na žalost ili sreću, moja pratilja decenijama unazad. Ispratio sam svaku situaciju koja se 11 i po godina unazad pojavila na šabačkom nebu. I tu ima divnih ljudi, ali ima vala i onih koji ne da su zalutali, nego samo gledaju da se okoriste o svoj grad. Tako je svuda. To je virus koji nikada u Srbiji neće biti izlečen. Pitanje je samo kako ti ljudi večito politički prežive i opstanu.
Moj saborac Marko Vidojković, možda i preterano, ume da kaže da je Šabac neka vrsta srpskog Alama. I u pravu je. Po meni, bilo je časno biti na strani na kojoj smo se našli. Nikada nismo krili šta i ako mislimo, i nismo se krili iza raznih floskula. I to nam je Šabac omogućio. Danas treba imati stav i boriti se. Protiv svega čovek može da se bori, čak i da pobedi, ali protiv ovoga što se danas dešava u Šapcu, jednostavno se ne može.
Po prvi put u životu sam imao priliku da baš u Šapcu neposredno doživim ono što se godinama unazad dešava u celoj Srbiji. Što se mene tiče, i našeg lepog grada, nije baš bilo neophodno da i to doživimo, Ali jesmo. Divim se borbi i upornosti nekih ljudi, a rekao sam neću o imenima. Toliko snage nikada nisam video. I nije to uzaludno. Jedna od rečenica koju sam u Šapcu naučio glasi – Sve će ovo jednom juče biti. Važno je ko smo i šta smo mi i ljudi oko nas. Čovek je čudna vrsta, sve će preživeti, proćiće i ovo.
Kopernikanstvo je u modi. Ta moda je stigla i do Šapca. To me boli, ali nisam bitan ja. Mnogo je važnije da li je to Šabac zaslužio ili ne. Ali i Šabac treba da nastavi da živi i da se bori. Nikada ne sme da prestane da se bori i na tu borbu mora da bude ponosan.
Ja ovih dana stavljam zarez, ne tačku, na svoj posao u Šapcu. To nikako ne znači da se povlačim sa bojnog polja, već samo da ću nastaviti još jače da radim to što sam ceo život radio. Ovo je verovatno poslednja kolumna koju ostavljam novini koja je postala deo mene i mog identiteta. Svi moramo da idemo dalje, ali ne smemo da spustimo gard. Ne smemo da posustanemo. Ako to uradimo, onda ćemu biti poput onih koji jednoga dana o vama pišu pogrdne rafite, a drugi dan vas grle i primaju pod svoje kute. To nije Šabac i to nismo mi.
N. K.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa