MIRJANA DROBAC, ETNOMUZIKOLOG
MUZIČKO NASLEĐE, IDENTITET SRPSKOG NARODA
-Sistematsko prikupljanje i snimanje etnomuzikološke građe je prvi korak. Zatim slede analiza, arhiviranje i prezentacija, kaže naša sagovornica
Jeste korona virus doprineo otkazivanju skoro svih manifestacija narodnog stvaralaštva, kako regionalnih tako i republičkih, ali čuvanje i predstavljanje narodne muzičke tradicije, igara i nošnji je trajni zadatak, kome treba posvećivati uvek dovoljno pažnje. To najbolje zna sagovornica “Glasa Podrinja”, etnomuzikolog u muzičkoj redakciji Radio Beograda Mirjana Drobac. Iskoristili smo priliku da sa njom razgovaramo.
Koliko je danas posvećeno vremena, čuvanju, sistematizaciji i promociji izvornog narodnog muzičkog blaga Srbije?
Kao etnomuzikolog verujem da nikada nije dovoljno pažnje posvećeno i da je potreba i neophodnost, ali i naša obaveza, da učinimo još više kako bismo očuvali, sistematizovali i promovisali izvorno muzičko blago, a sve u cilju očuvanja muzičkog nasleđa koje, kao što svi znamo, čini identitet srpskog naroda i njegove duhovnosti.
Bez obzira da li govorimo o seoskoj muzičkoj tradiciji – solistima, duetima, pevačkim grupama kao i sviračima na tradicionalnim instrumentima, ili o muzičkom nasleđu koje je decenijama nastajalo i negovalo se u urbanim sredinama u izvođenju profesionalnih vokalnih, instrumentalnih solista kao i narodnih orkestara i ansambala, suština je ista. Sistematsko prikupljanje i snimanje etnomuzikološke građe je prvi korak. Zatim slede analiza, arhiviranje i prezentacija. U Radio-televiziji Srbije poštujemo ovaj redosled i na taj način u Zvučnom arhivu RTS nalazi se značajan broj trajnih snimaka autentičnih izvođača iz svih krajeva Srbije. Snimljena i arhivirana građa primarno je namenjena za sve programske potrebe radija i televizije. Ona predstavlja bazu za brojne naučne radova etnomuzikologa, etnologa, lingvista, sociologa…
Na programima Radio-televizije Srbije prezentacija i promocija narodne muzike usklađena je sa programskom šemom, karakterom emisije i invencijom urednika. Kada govorimo o emisijama narodne muzike najveći etarski prostor ispunjen je narodnim pesmama i igrama u interpretaciji profesionalnih vokalnih i instrumentalnih solista uz pratnju profesionalnih narodnih orkestara i ansambala. Seoska tradicija je u znatno manjoj meri prisutna na programima i može se čuti u tematskim emisija.
Smatrate li da su mediji dovoljno prepoznali svoju ulogu u svemu ovome i da li afirmaciji izvornog muzičkog blaga sa svoje strane daju potrebnu pažnju?
Programi Radio – televizije Srbije narodnu muziku tumače na različite načine. Postoje tematske emisije, uglavnom na talasima Radio Beograda, u kojima se posebna pažnja posvećuje tradicionalnom zvuku, događajima i izvođačima. Takođe, koncepcija pojedinih emisija u kojima se emituje narodna muzika primarno je zabavnog karaktera a narodna pesma je prateći sadržaj. Ipak, bez obzira na karakter emisije, da li se emituje na radio ili televizijskim programima, evidentno je da Radio-televizija Srbije, za razliku od mnogih drugih medijskih kuća sa nacionalnom frekvencijom, pravilnim i strogim odabirom repertoara i izvođača doprinosi promociji istinskih muzičkih vrednosti i očuvanju muzičkog nasleđa.
Ko su najčešći čuvari muzičke tradicije naroda i kako se izboriti za njenu veću afirmaciju u savremenom trenutku? Gde je mesto mačvanske izvorne narodne muzičke građe u riznici muzičkog blaga, za sva vremena?
Kada kažemo „čuvari muzičke tradicije“ najčešće mislimo na narodne umetnike – pevače i svirače na tradicionalnim instrumentima. U vremenu sadašnjem, sve njih uglavnom možemo čuti na saborima, smotrama i ostalim manifestacijama narodnog stvaralaštva koje se održavaju tokom čitave godine na teritoriji Srbije.
Nekada je bilo drugačije. Pesma i svirka bile su sastavni deo narodnih običaja i obreda, kako onih kalendarskih tako i onih koji su pratili životni ciklus pojedinca i zajednice. Danas se muzička tradicija ne obavlja kao svakodnevna praksa već je pratimo na saborskim pozornicama a izvođači su, najčešće članovi organizovani u kulturno-umetnička društva, folklorne ansamble, grupe pevača. Sve više je mladih pevačkih grupa u varoškim i gradskim sredinama. Njih najčešće pevački pripremaju i repertoarski određuju etnomuzikolozi ili muzički pedagozi i to je još jedan od načina na koji tradicionalna pesma i svirka „žive“ i traju.
Brojni su regioni u Srbiji gde je sve manje autentičnih izvođača a to primećujemo i u Mačvi. Velika je sreća što je etnomuzikolog Ljubinko Miljković obavio terenska snimanja na području Mačve, prikupljena građa je objavljena tako da je moguće „oživeti“ pojedine zapise i na taj način sačuvati tradicionalnu mačvansku pesmu.
Kakve se prepreke i ograničenja javljaju, zbog delovanja korona virusa?
Epidemija korone je zaustavila ceo svet. Brojni aspekti naših života pretrpeli su, i dalje trpe, promene. Zabrana okupljanja dovela je do izostanka skoro svih manifestacija narodnog stvaralaštva kako regionalnih tako i republičkih. Brojna kulturno-umetnička društva napravila su pauzu u svom radu. Kako će se to reflektovati na narodno muzičko stvaralaštvo, ostaje nam da vidimo.
Koliko je danas posvećeno vremena, čuvanju, sistematizaciji i promociji izvornog narodnog muzičkog blaga Srbije?
Kao etnomuzikolog verujem da nikada nije dovoljno pažnje posvećeno i da je potreba i neophodnost, ali i naša obaveza, da učinimo još više kako bismo očuvali, sistematizovali i promovisali izvorno muzičko blago, a sve u cilju očuvanja muzičkog nasleđa koje, kao što svi znamo, čini identitet srpskog naroda i njegove duhovnosti.
Bez obzira da li govorimo o seoskoj muzičkoj tradiciji – solistima, duetima, pevačkim grupama kao i sviračima na tradicionalnim instrumentima, ili o muzičkom nasleđu koje je decenijama nastajalo i negovalo se u urbanim sredinama u izvođenju profesionalnih vokalnih, instrumentalnih solista kao i narodnih orkestara i ansambala, suština je ista. Sistematsko prikupljanje i snimanje etnomuzikološke građe je prvi korak. Zatim slede analiza, arhiviranje i prezentacija. U Radio-televiziji Srbije poštujemo ovaj redosled i na taj način u Zvučnom arhivu RTS nalazi se značajan broj trajnih snimaka autentičnih izvođača iz svih krajeva Srbije. Snimljena i arhivirana građa primarno je namenjena za sve programske potrebe radija i televizije. Ona predstavlja bazu za brojne naučne radova etnomuzikologa, etnologa, lingvista, sociologa…
Na programima Radio-televizije Srbije prezentacija i promocija narodne muzike usklađena je sa programskom šemom, karakterom emisije i invencijom urednika. Kada govorimo o emisijama narodne muzike najveći etarski prostor ispunjen je narodnim pesmama i igrama u interpretaciji profesionalnih vokalnih i instrumentalnih solista uz pratnju profesionalnih narodnih orkestara i ansambala. Seoska tradicija je u znatno manjoj meri prisutna na programima i može se čuti u tematskim emisija.
Smatrate li da su mediji dovoljno prepoznali svoju ulogu u svemu ovome i da li afirmaciji izvornog muzičkog blaga sa svoje strane daju potrebnu pažnju?
Programi Radio – televizije Srbije narodnu muziku tumače na različite načine. Postoje tematske emisije, uglavnom na talasima Radio Beograda, u kojima se posebna pažnja posvećuje tradicionalnom zvuku, događajima i izvođačima. Takođe, koncepcija pojedinih emisija u kojima se emituje narodna muzika primarno je zabavnog karaktera a narodna pesma je prateći sadržaj. Ipak, bez obzira na karakter emisije, da li se emituje na radio ili televizijskim programima, evidentno je da Radio-televizija Srbije, za razliku od mnogih drugih medijskih kuća sa nacionalnom frekvencijom, pravilnim i strogim odabirom repertoara i izvođača doprinosi promociji istinskih muzičkih vrednosti i očuvanju muzičkog nasleđa.
Ko su najčešći čuvari muzičke tradicije naroda i kako se izboriti za njenu veću afirmaciju u savremenom trenutku? Gde je mesto mačvanske izvorne narodne muzičke građe u riznici muzičkog blaga, za sva vremena?
Kada kažemo „čuvari muzičke tradicije“ najčešće mislimo na narodne umetnike – pevače i svirače na tradicionalnim instrumentima. U vremenu sadašnjem, sve njih uglavnom možemo čuti na saborima, smotrama i ostalim manifestacijama narodnog stvaralaštva koje se održavaju tokom čitave godine na teritoriji Srbije.
Nekada je bilo drugačije. Pesma i svirka bile su sastavni deo narodnih običaja i obreda, kako onih kalendarskih tako i onih koji su pratili životni ciklus pojedinca i zajednice. Danas se muzička tradicija ne obavlja kao svakodnevna praksa već je pratimo na saborskim pozornicama a izvođači su, najčešće članovi organizovani u kulturno-umetnička društva, folklorne ansamble, grupe pevača. Sve više je mladih pevačkih grupa u varoškim i gradskim sredinama. Njih najčešće pevački pripremaju i repertoarski određuju etnomuzikolozi ili muzički pedagozi i to je još jedan od načina na koji tradicionalna pesma i svirka „žive“ i traju.
Brojni su regioni u Srbiji gde je sve manje autentičnih izvođača a to primećujemo i u Mačvi. Velika je sreća što je etnomuzikolog Ljubinko Miljković obavio terenska snimanja na području Mačve, prikupljena građa je objavljena tako da je moguće „oživeti“ pojedine zapise i na taj način sačuvati tradicionalnu mačvansku pesmu.
Kakve se prepreke i ograničenja javljaju, zbog delovanja korona virusa?
Epidemija korone je zaustavila ceo svet. Brojni aspekti naših života pretrpeli su, i dalje trpe, promene. Zabrana okupljanja dovela je do izostanka skoro svih manifestacija narodnog stvaralaštva kako regionalnih tako i republičkih. Brojna kulturno-umetnička društva napravila su pauzu u svom radu. Kako će se to reflektovati na narodno muzičko stvaralaštvo, ostaje nam da vidimo.
Lj.Đ.
Najnoviji broj
28. mart 2024.