12. novembar 2020.12. nov 2020.
Lament nad životom
Premijera predstave „Lift“

Lament nad životom

„Što je to s nama i sa životom, u kakve se to konce saplićemo, u što upadamo svojom voljom, u što nevoljom, što od nas zavisi, i što možemo sa sobom. Nisam vešt u razmišljanju, više volim život nego misao o njemu, ali kako god sam prevrtao, ispada da nam se većina stvari dešava mimo nas, bez naše odluke.” Meša Selimović
Vreme teče ustaljenim ritmom, ponavljaju se dani, meseci, godine, sve do trenutka kada lift stane. Svetlo se ugasi, komande ne reaguju, nastaje panika i mrak. Četiri stranca u pokvarenom liftu. „Zaglavljeni“ u metalnoj kutiji, ali i sopstvenim životima. Da li će strah, želja za slobodom uticati na njihove šablonske navike i nagnati ih da promene nešto?
-Svi u nekim trenucima osetimo skučenost, teskobu, manjak prostora - u sebi, i oko sebe. Srećni su oni koji to osete povremeno, neki od nas nikad ne prestaju. Ako je ljudski um ceo jedan univerzum, kako se ponaša onaj u čijem telu se um nalazi, kada se taj univerzum svede na uokviren prostor, na okolnosti koje ne može da kontroliše, na okruženje ljudima koji iz njega izvlače ono najgore? Šta kada um prestane da kontroliše telo, a telo počne da vlada umom? Trudeći se da pronađem izlaz, nailazio sam na zidove. Oni su nestajali, i ponovo se vraćali kad god su likovi ove drame pokušavali da prevare sebe, a onda i druge. Zato četiri osobe zaglavljene u liftu, koliko god posebne i različite, dele istu osobinu - uplašenost od suočavanja sa okolnostima koje će, makar i za milimetar, promeniti njihove uštogljene navike i jednolične živote - kaže Saša Simonović, autor teksta.
Lift, metafora života, trenutka i (ne)svesnosti, sposobnosti da izađemo iz svakodnevice i zakoračimo u nepoznato. Teskobu lakše savladamo od iskoraka ka nečemu novom. Strepnja da može biti gore biću nameće okove i kalupe, te misli da nije predodređeno da živi, stvara drugačiji put za sebe.
-U takvoj situaciji ljudi pokažu sve svoje strahove, odlike i osobine za koje ni sami nisu bili svesni da poseduju. To je suština teksta na kom je bazirana predstava, ali mi smo imali slobodu, te smo pristupili kao da je lift metafora života. I šta se dogodi kada život stane. Kada doživimo teške, prelomne trenutke i odlučimo da ćemo u budućnosti postupati drugačije, ali... Dugme života je već aktivirano i on mora da nastavi svojim tokom. Često nastavljamo u ritmu na koji smo navikli - kaže Ivan Tomašević o novoj predstavi Scene „Maska“ u koprodukciji Šabačkog pozorišta i Smotre umetnosti “Mermer i zvuci” Aranđelovac.
Tekst potpisuje Saša Simonović, režiju i scenografiju Ivan Tomašević, kostimograf je Selena Mladenović. Igraju: Ivan Tomašević, Aneta Tomašević, Dušan Simić i Aleksandra Ristić.
M. Ž.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa