17. decembar 2020.17. dec 2020.
Ram kao porodični potpis
Milan Jovanović – čuvar tradicije i nasleđa

Ram kao porodični potpis

Porodični posao više od profesije. „Prepoznavanje“ slike/fotografije i rama su presudni za odabir i potpuni sklad. Različiti zahtevi naručioca. Konstantno usavršavanje. Zanati zlata vredni. Umetnost deo života
Nekada su šabačku varoš ispunjavale zanatske radionice. Majstori su za svaki proizvod ulagali znanje, želju, trud. I ma koliko na prvi pogled delovali isti, svaki od njih je imao poseban, tajni pečat čiji kod je samo vlasnik zanatlija prepoznavao. Majstori su prenosili znanje na učenike, od plodova zanata se moglo živeti, ali sve to je ostalo u vremenu iza nas. Danas takav spoj privređivanja i kreativnosti oslonjen je isključivo na entuzijazam i želju potomaka da nastave porodičnu tradiciju.

Takav nastavak podrazumeva stremljenje jače od svih osobenosti sadašnjeg trenutka i rečenice „zanat odavno nije zlatan“, ali će zauvek biti vredan. S tom pasijom u srcu Milan Jovanović iz Šapca nije dozvolio da nestane nešto što je u njegovoj porodici započelo dve generacije ranije, radionica „Okvir“.

-Otac Cvetin i stric su se od šezdesetih godina bavili staklorezačkim poslom, kao i uramljivanjem. Uz umetnost sam rastao, te je logičan sled događaja, ali i moja želja bila da nastavim tradiciju. Zahvaljujući očevom zalaganju, radu i entuzijazmu naša radnja je tokom devedesetih bila mali umetnički klub. Poznatiji stvaraoci, ne samo šabačke likovne scene dolazili su kod nas. Razmena ideja, druženje bili su svakodnevica. To je jedan od razloga koji me motiviše da nastavim sa ovim zanatom, jer je za mene više od posla. Pre svega ljubav od detinjstva - sa ponosom i setom govori Milan Jovanović o porodičnoj radnji.



Posvećenost poslu
Želja da umetnički put nastavi kao konzervator umetničkih dobara nije se ispunila, ali kreativnost, posvećenost stvaralaštvu pronašle su svoje obličje u starom, ali vrednom zanatu. Milan je svakodnevno okružen umetničkim delima, a u vreme predaha i sam stvara.

-Uramljivanje nije samo pravljenje rama. Potrebno je da „osetite“ sliku, šta je čini posebnom. Kolorit, vrsta, širina lajsne. Naizgled je jednostavno, ali jedna nijansa menja sve. Ukoliko za primer uzmemo pasparture koje su delom ukras, ali i imaju i svoju tehničku namenu zaštite rada od stakla kako ne bi došlo do oštećenja. Pogrešno je i očekivanje da je to posao od pet minuta - dodaje naš sagovornik.



Želje naručioca
Celokupan proces je Milanovih ruku delo. Kako ističe „od odlaska u banku do nabavke materijala“ koji nije uvek lako dostupan, a neophodno je ispuniti sve zahteve profesije i naručioca.

-Najveći izazov je da uklopim sliku i ram, a to je ujedno i najveće zadovoljstvo. Naravno, uz potvrdu naručioca da je sve baš kako je želeo. Teško je izdvojiti poseban, rad, ali ako bih to morao da učinim to bi bila dela našeg poznatog umetnika Dejana Ulardžića. Njegove slike „zahtevale“ su posebnu pažnju. Trudim se da sve što radim bude profesionalno. Bilo da je reč o dečjem crtežu, ili radu profilisanog, priznatog i poznatog umetnika. Lepo je kada vam ljudi povere svoje delo. Kada imate dobru saradnju sa ljudima to se vidi, oseti i vrate se. Izuzetno cenim umetnost i želju pojedinaca da nešto sačuvaju.

„Prepoznavanje“ slike/fotografije i rama su presudni za odabir i potpuni sklad. Naizgled sasvim je jednostavno, uramiti delo. Ipak za finalni utisak zaslužno je oštro oko uramljivača.

-Najviše volim da se dogovorim sa onima koji donesu slike na uramljivanje kako bismo zajedno došli do najboljeg rešenja. Biram ram prema tematici, koloritu, veličini slike, tehnici, sve je to veoma važno kako bi sve izgledalo kao jedna celina. Obično dođu sa nekom idejom da treba da se ram za sliku bira prema enterijeru prostorije, stana. To nije uvek pogrešno, ali svaka umetnička slika zahteva drugačiji okvir koji se uklapa u stvaralačku celinu, ne samo i isključivo u enterijer. Trudim se da skrenem pažnju na te pojedinosti kako bi sve bilo na obostrano zadovoljstvo – ističe Jovanović.



Izazovi svakodnevice
Kao i u svakom poslu izazovi su prisutni, a njihov intenzitet zavisi od više činilaca. Neke probleme je lako prevazići, dok su drugi posledica okolnosti izvan uticaja pojedinca. Baviti se zanatskim delatnostima sve je veći poduhvat.
-Nažalost, ovaj zanat je obezvređen. Kada sagledamo prilike u drugim zemljama, tamo postoje udruženja koja brinu o njemu. Samim tim postoji dijalog i namera da se određeni problemi prevaziđu. Kod nas to nije regulisano i globalna ekonomija, odnosno jeftini proizvodi iz Kine su značajno uticali na cenu i mi ne možemo da budemo konkurenti na tržištu. Uprkos svemu trudim se da svoj rad, kao i zanat unapredim, podignem na viši nivo. Putem interneta razmenjujem ideje i iskustva sa kolegama uramljivačima iz inostranstva. Sajmovi uramljivača su odlična prilika da sagledate inovacije u ovoj oblasti. U Milanu sam uvideo da je sve u značajnoj meri digitalizovano i mašine koje se koriste su na zavidnom nivou. Ipak, sve to je veoma skupo, a prilike diktiraju sve, te kod nas potražnja ramova nije takva da bi neko bio spreman da investira novac - pojašnjava naš sagovornik i napominje da pomalo kasnimo za „svetom“. Ne zbog nedostatka talenta, već prilika koje nisu naklonjene znatlijama.

-Italijani, Španci i Englezi diktiraju svetske trendove. Ipak, uz trud nije uvek moguće dostići isti nivo obrade lajsni kao što oni postižu. Važno je da pratimo sve novine, tehnike. Postoje različite tehnike uramljivanja. Neke zahtevaju više vremena. U ovom poslu važno je strpljenje pedantnost i preciznost. Predmeti iz Muzeja zahtevaju poseban pristup i materijale kako ne bi došlo do oštećenja. Pored umetničkih slika se uramljuje: ordenje, medalje, dresovi, stari satovi i za to se koriste posebni ramovi. Svoje predmete poverile su mi značajnije ustanove i pojedinci u gradu. Tako da sam radio ramove za veliki broj likovnih kolonija, kompanija i ustanova u gradu, kao što su Narodni muzej u Šapcu, Biblioteka šabačka, Kulturni centar, Udruženje likovnih stvaralaca Šapca.

Nada da će vreme prepoznati i sačuvati male porodične manufakture od trendova globalizacije ostaje kao okosnica razgovora.

-Želja mi je da se posao razvija, napreduje kako bih mogao da investiram u bolje mašine. Naravno i da deca nastave tradiciju - kaže Milan.
M. Ž.

Najnoviji broj

21. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa