31. decembar 2020.31. dec 2020.
Srećna Nova godina
priča

Srećna Nova godina

“Deco, doček Nove godine za sve đake je sutra u četiri sata popodne!” Izjurio sam iz škole i u jednom dahu stigao do kuće, a ubrzano disanje mi nije dozvoljavalo da majci saopštim najlepšu vest:
- Učitelj je rekao da se lepo obučemo i da napravimo kape.

Nastala je neopisiva živost u kući. Odmah je oprana bela košulja, a teget pantalone, koje sam nosio kada sam pevao u horu trebalo je tako ispeglati da se na ivicu prst mogao poseći. Kako dočeti sutrašnji dan? Postao sam poslušno dete, pojeo sam sve što mi je sipano u tanjir, a po artesku vodu sam otišao bez opiranja iako je na brata bio red. Proveo sam nemirnu noć, stalno se premeštajući sa jedne na drugu stranu kreveta. Najzad je svanulo, a na stolu sam ugledao crvenu kapu, sličnu onoj što nose pajaci, sa mnogo zvezdica i velikim brojevima koji su označavali Novu godinu.

Dobio sam ćušku iza vrata, pošto sam hteo krenuti dva sata ranije. Napolju me dočekao krupan sneg, koji se topio na vrelim obrazima. Pri pogledu u nebo, pahuljice su padale na trepavice, slepljujući ih na trenytak, a zatim su se pretvarale u kapi koje su polako klizile niz lice. Na sve strane se čuo dečiji smeh ali, niko nije pomišljao na grudvanje već su svi žurno išli prema školi.

Zastao sam kod ulaza u salu i sa divljenjem je posmatrao. Raznobojni baloni, različitih veličina, njihali su se na bezbednoj visini, ali ipak su pojedini dečaci pokušavali da ih dohvate kidajući ukrasni papir koji je prekrivao prozore i tavanicu. Na sredini je stajala najveća jelka koju sam ikada video, sa bezbroj svetlucavih ukrasa i “svilenih” bombona, koje nismo mogli da dohvatimo. Devojčice, sa plisiranim suknjama i stidljivo namazanim usnama, stajale su sa strane i nisu učestvovale u jurnjavi, koju su učitelji bezuspešno pokušavali da smire. Sa gramofana se duže vreme čuo isti refren, ali iglu niko nije pomerao.

A onda se pojavio Deda Mraz sa poklonima koji su bili smešteni u korpe od užine i izazvao je takav haos, da se učiteljima dizala kosa na glavi. Svi smo se tiskali oko njega i, pružajući ruke, želeli da ga dodirnemo. U toj ogromnoj gužvi spala mi je kapa, a iz mnoštva nogu jedva sam uspeo da je iščupam i ponovo stavim na glavu. Na kapi je pisalo: Srećna Nova 196 godina. Nulu nisam mogao nigde da nađem. Posle kako tako napravljenog reda, Deda Mraz je počeo da deli poklone, a meni se činilo da je poklon moga druga bolji. Nije hteo da se menjamo bez obzira na moje navaljivanje.

Iznenada je nastala tišina. Otvorenih usta, zbunjeni, gledali smo u pravcu Deda Mraza, kome je polako spadala velika bela brada. Na naše silno zaprepašćenje u njemu smo prepoznali učitelja koga nismo voleli. Ostatak poklona podeljen je u miru.

“Hajde, idite kući, doček je završen!” - uzvikivali su učitelji.
Izašli smo u sumrak, krupni sneg je i dalje padao, a neko je doviknuo:
“Deco, cpećna vam Nova godina!”
Bane Janković

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa