25. februar 2021.25. feb 2021.
FOTO: privatna arhiva

FOTO: privatna arhiva

IN MEMORIAM

Poznati šabački umetnik Dragiša Marsenić napustio nas je u 80. godini. Čuveni Marsa rođen je u selu Rijeka Marsenića kod Andrijevice, na Svetog Savu 1941. godine.

Akademiju primenjenih umetnosti - Odsek zidnog i monumentalnog slikarstva završio u Beogradu 1969. nakon čega dolazi u grad na Savi i u Šabačku gimnaziju na mesto profesora likovne kulture. Važio je za vrsnog pedagoga i njegovu školu slikanja pohađali su brojni priznati šabački umetnici. Izlagao više puta samostalno i grupno u zemlji i inostranstvu, autor je mozaika u Hotelu “Sloboda” i Muzeju na Mišaru. U saradnji sa Bibliotekom, više od tri decenije na Savindan, organizovana je izložba radova najtalentovanijih polaznika umetničkog ateljea profesora Marsenića.

Sećajući se šabačkog umetnika, ponovo objavljujemo razgovor koji smo za Glas Podrinja vodili sa Dragišom Marsenićem avgusta 2018. godine

Umetnik doživljava svet drugačije
“Od svojih učenika tražim da budu vredni, uporni, radni i da ne priznaju poraz. Ne postoje netalentovani krajevi, samo nerad sa mladima. Umetnik mora da bude jako razuman i obrazovan čovek”
Akademski slikar i profesor Dragiša Marsenić trideset godina radi sa mladim umetnicima darujući im nezaboravne umetničke lekcije u svojoj školi. Ipak, to nije obična škola u kojoj razvijaju talenat i pripremaju se za budući poziv, nego i sam život.

- Preko 250 mladih ljudi je prošlo kroz moj atelje, a upisalo je Akademiju oko 120. O svakom svom učeniku vodim evidenciju, zapisivao sam tokom godina ponešto o svakom od njih. Veći deo njih danas su uspešni umetnici, drugi su pronašli sebe i svoj put u drugačijem svetu. Nije uvek bilo jednostavno kada dođu na časove. Neki od njih nisu imali želju, ambiciju, a ni upornost i brzo su odustajali od umetnosti. Bilo je i onih koji su svojom upornošću nadoknadili možda ne tako veliki talenat i postigli uspeh, a umetnost nije zarazna i opasna po zdravlje, pa svako može njom da se bavi ukoliko želi. Tražim da budu vredni, uporni, radni i da ne priznaju poraz, jer sve može da se promeni u umetnosti. Bilo je i onih koji nisu bili daroviti, ali su bili uporni i trudili se, a postigli su velike rezultate - navodi profesor Marsenić i dodaje da umetnost traži određenu dozu inata.

- Nekad moraš da se zainatiš, kako bi uspeo. Kada mi je supruga bila bolesna nisam slikao dve godine, što je normalno, jer sam sa njom sam proživeo 44 divne godine. Jednog dana došao je bivši učenik i rekao nešto što me nateralo da se zainatim i vratim umetnosti i stvaranju.

Osećaj slobode i životne lekcije koje nauče u ateljeu su ono što mlade dovodi kod profesora Marsenića. Ne uči ih samo slikarskim tehnikama, već i savetuje da postanu pre svega dobri i obrazovani ljudi.

Tajna talenta je u posvećenom radu
- Kada sam se vratio iz vojske mesto na Akademiji je bilo zauzeto. Primljen sam u Valjevsku gimnaziju da radim kao profesor. Otišao sam tamo na razgovor, ali kada sam video kako izgleda grad odustao sam. Sutradan sam stigao u Šabac i dopao mi se kao grad. Tadašnji direktor Gimnazije mi je saopštio da će mi ovde biti teško, jer je Šabac nedarovit kraj i da za 138 godina Šabačke gimnazije samo jedan učenik je upisao Akademiju i to Milić od Mačve. Verovatno nije imao podatak o drugim umetnicima. Moj odgovor na to bio je da ne postoje netalentovani krajevi, samo nerad sa mladima, što sam tokom godina i dokazao. Nakon dva meseca rada 15 darovitih mladih postalo je deo likovne sekcije. Jedanaest je upisalo Akademiju. Upornost, uvek je ključ svega.


- Umetnik mora da bude jako razuman i obrazovan čovek. Svaki moj đak koji je bio obrazovaniji je uspeo. Ponosan sam na to kada znam da je jedna Šašava Dragana, iz milošte sam je tako zvao uspela da doktorira. Radujem se kada neki moj đak uspe. Većina njih je negde u svetu, bave se umetnošću. Ne mogu da izdvojim nekog od njih, možda se naljute, jer umetnici su sujetna vrsta. Svako je imao nešto svoje i posebno. Neki su dolazili sami, neki na osnovu preporuke, a neke su roditelji doveli. Žao mi je Nataše Reljić, očekivao sam da će biti najbolja ženska ruka koju je Šabac ikada dao, ali se zaljubila i ostavila umetnost po strani. Nestala je sa scene, a mogla je mnogo. Zbog toga mi je žao, ali važno je da se ostvarila porodično i postala dobar čovek. Za umetnika je važno da predstavi sebe i svoj rad. Ako ne pokažu na vreme ono što rade, obezbeđuju sebi potpunu anonimnost. Znaće za njih samo oni koji dođu u atelje ili iz bliskog okruženja, jer umetnost nije atarska, nije male sredine stvar. Umetnost je širina i svet. Ukoliko ih taj svet ne prihvati i ne upozna nemaju ništa. Izlagao sam svuda i to što su moje slike obišle planetu je dobro.

Talenat nije uvek lako prepoznati, ali kako profesor navodi postoji nešto što nepogrešivo odaje dobrog umetnika.

- Način na koji gledaju, razmišljaju i crtaju liniju, procenim da li su talentovani. Linije koje crtaju ih odaju. Igranje sa linijama i površinama i svetlošću. Umetnik mora da nauči da je on gospodar linije, da ne upravlja linija njim, nego on njom. Uvek postoji gumica, kada nisu sigurni. Ni Mikelanđelo nije iz prvog poteza uvek crtao sve. Za početnu fazu učenja kod umetnika je veoma važno oko, mozak i ruka. To su ta tri osnovna elementa za početnika - kaže Dragiša Marsenić i priseća se jedne od mnogobrojnih anegdota sa časova.

- Sećam se jedne situacije kada sam im zabranio da slušaju rok muziku u ateljeu dok rade. Hteli su da slikaju i igraju, a to nije uvek moguće. Ozbiljno sam rekao „Može samo klasika“. Jedna od učenica je donela nekoliko magnetofonskih traka najlepših kompozicije klasične muzike. Tri dana su slušali i za vreme jedne od pauza su mi priznali kako ih smiruje i inspiriše. To sam želeo da postignem. Da osete, dožive muziku i umetnost. To je nešto što sam naučio od svog profesora na Akademiji. Često je imao zadatak za nas, pripremimo boje i pusti nam klasičnu muziku. Kada odslušamo delo taj doživljaj je trebalo da prenesemo na platno. Komponujemo na taj način. Trudio sam se da sve to prenesem i na svoje učenike. Muzika i priroda su važni za umetnika. Svi ljudi koji su živeli sa prirodom, umeli su da je dožive i osete imaju dušu. Umetnik mora da sve to doživi ponovo i prenese na svoj rad. Dešavalo mi se kada sam se „zaletao“ na neki pejzaž. Naiđem na predivan predeo, ali ako ne odsedim da ga gledam, da ga doživim, uvek sam morao da preslikavam. Jednostavno, to nije to. Nisam uhvatio srž i lepotu koju sam tamo video. Umetnik je neko ko ume da vidi, da oseti. Kada prođe ulicom i razmisli o tome što vidi, to je kao da slika. Senka nije svuda ista, a to dobar umetnik zna. Možda zbog toga ne vole da putuju sa mnom, volim da vidim, doživim put.

Najnoviji broj

21. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa