18. mart 2021.18. mar 2021.
KOKICE I ROKENROL
SINIŠA POPIĆ, ULIČNI PRODAVAC I ZALjUBLjENIK U MUZIKU

KOKICE I ROKENROL

Život od prodaje kokica je skroman i predstavlja svakodnevnu borbu za egzistenciju. Često nije lako preživeti ni sa daleko većim i sigurnijim prihodima. Ali , Boske se ne žali. Zaljubljenik u rokenrol sa kokičarom postao je neprimetno neraskidivi deo koceljevačke varoši. Možda će je jednom i napustiti, baš kao što je iz rodnog Ilijaša otišao pre 25 godina. Ali za sada ostaje tu, u Koceljevi, na njenim ulicama, uz kokice i rokenrol
Omladinskom do Dositejeve, pa do centra, u Nemanjinu. Gotovo svakoga dana prolazi ovim ulicama, gurajući aparat i šireći miris sveže ispečenog kukuruza kokičara. Prodavac kokica i strasni zaljubljenik u rokenrol. Tako se u najkraće može opisati Siniša Popić, rodom iz Bosne, iz koje se pre dve i po decenije, posle rata, doselio u Koceljevu. Skoro isto toliko prodaje kokice na koceljevačkim ulicama. Svakodnevno je u zonama škola, centru naselja ili na sportskim i kulturnim događajima, na mestima na kojima ima okupljanja.

–Koceljeva je bila prvo mesto u koje sam došao sa porodicom i tu sam ostao do danas. Pokojni otac je imao prijatelja iz ovog kraja i tako smo dospeli ovde. Lepo sam prihvaćen u ovoj sredini. Život je ovde nekako opuštajući, ali jedino što nedostaje jeste novac. Sredina je normalna, mirna, bez ikakvih problema- smatra Siniša i kroz osmeh dodaje da su mu najbolje mušterije deca.

–Klinci su dobri i sa njima se odlično slažem. Ispratio sam generacije i generacije školaraca koji su otišli na dalje školovanje u gradove- priča ovaj pedesetčetvorogodišnjak.

Na kraju radnog dana, kokice koje nije uspeo da proda pokloni prolaznicima, deci, posetiocima i zaposlenima u obližnjim kafićima. Nastoji da uvek prodaje samo sveže kokice, posebno kada su kupci najmlađi. Za njih je, kaže, osmislio i naziv svog proizvoda “Zeka peka” i pokušao da prilagodi ambalažu koja bi im bila zanimljiva i dopadljiva.

“BEZ ROKENROLA NE MOGU”
Govoreći o tome šta mu u životu najviše nedostaje ističe da su to prijatelji i poznanici iz mladosti koji su rasuti po svetu kao i muzika, ona dobra, iz nekih prethodnih vremena. Talenat za pevanje otkrio je još u vreme početka školovanja a na njega je ukazala učiteljica u osnovnoj školi. Napominje da voli svu dobru muziku, bez obzira na pravac, poput izvorne narodne, ali najviše uživa u rokenrolu. Od dolaska u Koceljevu bio je član lokalnih bendova.



–Mnogo sam slušao muziku, putovao i posećivao koncerte. Pred sami rat, sećam se, uspeo sam da zaradim novac i otputujem u Austriju na koncert “Stonsa”. U Sarajevu nisam propuštao ni jedan- priča sa ushićenjem Siniša koji se u Koceljevi latio mikrofona sasvim slučajno.

Imao je priliku da u prolazu čuje bend koji svira dobre, poznate stvari u nekadašnjem šah klubu u Domu kulture.

–Nisam odoleo da uđem i da pitam da nešto otpevam. Tako sam postao pevač grupe “Mister rok”. Kasnije je bend promenio naziv u “Izmenjeni sastav”- priseća se Siniša, poznatiji kao Boske i dodaje da je i svoj 50. rođendan proslavio na jedan neobičan, ali njemu drag način. Bend je organizovao koncert pod nazivom “Pola veka Bosketa”, a na žurku su bili pozvani svi ljubitelji rok muzike.

–I bilo je odlično. Super smo se proveli. Nažalost, muzička scena Koceljeve nije živa. Posebno kada pričamo o ovoj vrsti muzike. Više ne pevam, ali i dalje rado slušam rokenrol. On je jednostavno sastavni deo mene i ja bez njega ne mogu- kaže Siniša koji se s vremena na vreme lati mikrofona na nekoj svečanosti, venčanju ili rođendanu, i na kratko zadovolji dušu.

Među omiljenim grupama su mu “YU grupa”, “Atomsko sklonište”, “Smak”, “Tajm”, “Parni valjak”, “Indeksi”...I mnogo je, po njegovom mišljenju, pesama za sva vremena poput “Jedina moja” od “Divljih jagoda”, “Da li znaš da te volim”, “Ulična svetiljka”, “More”, “Žuti kišobran”...

POZITIVAN DUH I OSEĆAJ ZA DRUGE
Uprkos brojnim životnim izazovima čini se da Siniša želi da pamti samo lepe trenutke i na njima insistira. Pravi planove, ali ih se slepo ne drži. Njegov moto je da od života treba uzimati najbolje što se nudi i ići napred, bez osvrtanja.

Seća se i svog oca, Đoke Popića, nekadašnjeg fudbalskog trenera i njegove motivacione rečenice pred utakmice svoga tima po kojoj je ostao upamćen: “Ako hoćeš pobedit, moraš zabit gola!”. Upravo ta filozofija važi za sve u životu. Primenjiva je na svim terenima. Ne samo na sportskom. Boske smatra da dobro oseća ljude i trudi se da uvek bude pozitivan. Želi da svima bude dobro ali da se i sam dobro oseća.



–Voleo bih da Koceljeva bude još otvorenije mesto, da ima više energije, ideja i inicijativa za nešto novo. Kada sam došao ovde imao sam 29 godina i doživljaj ovog mesta i ljudi koji u njemu žive ne može biti isti u odnosu na moju današnju sliku. Ipak, ja sam pozitivac, optimista i verujem u pozitivan duh i odatle crpim tu vrstu energije. U današnjem svetu globalno gledano, u kojem je teško preživeti i gde se svi bore za egzistenciju, teško je biti originalan i negde smo izgubili osećaj jedni za druge, za komšije, rođake, potrebe prijatelja- priča Siniša.

Život od prodaje kokica je skroman i predstavlja svakodnevnu borbu za egzistenciju. Često nije lako preživeti ni sa daleko većim i sigurnijim prihodima. Ali , Boske se ne žali. Zaljubljenik u rokenrol sa kokičarom postao je neprimetno neraskidivi deo koceljevačke varoši. Možda će je jednom i napustiti, baš kao što je iz rodnog Ilijaša otišao pre 25 godina. Ali za sada ostaje tu, u Koceljevi, na njenim ulicama, uz kokice i rokenrol!
V.Bošković

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa